Kamata

Kamata je cijena kapitala, tj. njegova prepuštanja na određen rok, dakle svota koju plaća korisnik tuđeg novca, pozajmljenoga (aktivna kamata), uloženoga (pasivna kamata), ili neplaćenoga pravodobno (zatezna kamata). Drugi njezin naziv u našem jeziku je: interes.

On prilično točno objašnjava razlog zašto netko daje svoj novac drugome: da bi ostvario svoj interes zarađujući na tome. Židovstvo i islam zabranjuju posudbu novca uz kamatu. Zapadna tradicija poznaje ne samo kamatu, nego i dužničko ropstvo (od Atene kojoj su bile i zato nužne Solonove reforme do viktorijanske Engleske koja je nadahnula Dickensa). Kršćanska kultura se prilagodila zapadnoj tradiciji, a ni ostali nisu ostali imuni. Ugovorna kamata određuje se ugovorom, u skladu s ponudom i potražnjom na tržištu kapitala.

Zakonska kamata se definira zakonom, ili kao fiksna, ili kao maksimalna. Posuđivanje novca uz kamatu višu od zakonske naziva se lihvom ili zelenašenjem i u pristojnim zemljama je kazneno djelo. U nas se to stoga radije zove kamatarenjem. U hrvatskome Zakonu o kamatama stopa ugovorne kamate u novčanim obvezama između pravnih, te pravnih i fizičkih osoba koji stupaju u vjerovničko-dužničke odnose, ne smije biti viša od najviše dopuštene ugovorne kamatne stope koju na preporuku Odbora za utvrđivanje kamatnih stopa uredbom propiše Vlada Republike Hrvatske. Zakonska kamata u Hrvatskoj iznosi 15 posto godišnje.

U mnogim zapadnim zemljama, pa i u onima čija je stopa inflacije veća nego u Hrvatskoj, tolika bi kamata već bila lihvarska. “Kamata” je u hrvatskome posuđenica iz grčkoga gdje je “kámatos” trud, tekovina, zarada.