Kamenjar koji je uvijek u cvatu

Mno­gim vla­sni­ci­ma vr­to­va ka­me­nja­ri su nji­hov naj­ljepši i na­jo­mi­lje­ni­ji dio. Pri obli­ko­va­nju ka­me­nja­ra tre­ba vo­di­ti ra­ču­na da se ukla­pa u pro­stor kao sku­pi­na ni­skog i pa­tu­lja­stog bi­lja. Na­i­me, ka­me­njar tre­ba pru­ža­ti sli­ku pri­ro­de u ma­lom.



Ka­me­njar je po­naj­pri­je za­ni­mljiv za ma­le pro­sto­re ­gdje se, za­hva­lju­ju­ći stru­čnom oda­bi­ru bi­lja­ka, mo­gu za­sa­di­ti ra­zli­či­te vr­ste lu­ko­vi­ca, ja­stu­ča­stih traj­ni­ca, ma­lih gr­mo­va i mi­ni­ja­tur­ne cr­no­go­ri­ce.



Naj­bo­lji po­lo­žaj za ure­đe­nje ka­me­nja­ra ­jest bla­ga pa­di­na izlo­že­na sun­cu. Ako u vašem vr­tu ne­ma pa­di­ne, za to po­sto­ji rješ­enje. Pa­di­na se mo­že do­bi­ti na­si­pa­va­njem kru­pnog šljun­ka ili otpa­dnog ka­me­na po­mi­ješ­anog s vr­tnom ze­mljom. Na­kon obli­ko­va­nja tla po­sta­vlja se ka­me­nje. Pri nje­go­vu po­sta­vlja­nju tre­ba vo­di­ti ra­ču­na o to­me da ka­me­nje izgle­da što pri­ro­dni­je, kao da je tu bi­lo i ra­ni­je.



Ka­me­nje se dje­lo­mi­čno uko­pa u ze­mlju, i to s nje­go­ve najšire stra­ne. Ne tre­ba ga po­sta­vlja­ti u ­istoj ra­vni­ni; umje­sto to­ga, na­pra­vi se po­stu­pni pad pod ra­zli­či­tim ku­to­vi­ma ka­ko bi sa­dnja bi­lja bi­la što više vo­do­ra­vna jer će se ta­ko i ze­mlja ma­nje ispi­ra­ti.



Ka­me­nje po mo­gu­ćno­sti tre­ba bi­ti ­iste vr­ste i obli­ka. Tre­ba vo­di­ti ra­ču­na da se ka­me­njar ne za­tr­pa ka­me­njem jer ono ni­je naj­va­žni­je već slu­ži sa­mo kao ­okvir ko­ji će ra­zra­sle bilj­ke po­se­bno na­gla­si­ti, isti­ču­ći pri­tom nji­hov ­oblik, cvi­jet, ­list i bo­ju.



Na­kon po­sta­vlja­nja ka­me­nja na redu je sa­dnja. Izaberite različite biljke tako da cijele godine neke od njih bu­du u pu­nom cva­tu.



Va­žno je da bilj­ke ne bu­du pre­ve­li­ke ka­ko bi se lakše po­sa­di­le i pri­mi­le. Naj­pri­je se sa­de ni­ski gr­mo­vi i pa­tu­lja­sta cr­no­go­ri­ca, a za­tim traj­ni­ce i lu­ko­vi­ča­ste bilj­ke. Od ni­skog ili spo­ro­ra­stu­ćeg dr­ve­ća i gr­mo­va za sa­dnju u ka­me­nja­re pre­dla­že­mo vam cr­ve­ni ja­vor ili ­Acer pal­ma­tum Atro­pur­pu­re­um, pa­tu­lja­sto sta­bal­ce s pe­te­ro­čla­nim ra­spe­rja­nim li­sto­vi­ma cr­ve­ne bo­je ko­ja ti­je­kom lje­ta ma­lo izbli­je­di, dok je u je­sen in­ten­zi­vno cr­ve­na.



Žu­ti­ka ili Ber­be­ris thun­ber­gii Atro­pur­pu­rea Nan ni­sko­ga je i kom­pak­tnog ra­sta, cr­ve­nih li­sto­va, žu­tih cvje­to­va i cr­ve­nih bo­bi­ca u je­sen. Za­tim, žu­ti­lov­ka ili Ge­ni­sta ­lydia, ma­li je grm žu­tih cvje­to­va. Tu je i su­ru­či­ca ili Spi­rea ja­po­ni­ca ko­ja cva­te ru­ži­ča­sto cr­ve­no i vo­li osun­ča­na sta­ništa. Pe­to­pr­sta ili Po­ten­til­la fru­tu­i­co­sa cva­te ti­je­kom lje­ta zla­tno-žu­to.



Me­đu pa­tu­lja­stom cr­no­go­ri­com za ka­me­njar su po­go­dne smre­ka ­(Picea abi­es Ni­di­for­mis,  Pi­cea abi­es gla­u­ca Co­ni­ca), bor ­(Pinus mu­go var. pu­mi­lo), bo­ro­vi­ca ­(Juniperus), ti­sa ­(Taxus bac­ca­ta Re­pan­dens) i tsu­ga ­(Tsuga ca­na­den­sis Na­na).



Ve­li­ki je ­izbor prikladnih ni­skih traj­ni­ca, a treba posaditi ma­nje za­htje­vne i ra­spo­re­di­ti ih ta­ko da se smje­nju­ju u cva­tnji. U pro­lje­će cva­tu ka­me­ni­ta tra­va ­(Alyssum), gušar­ka ­(Arabis), pla­me­nac ­(Phlox), pla­vi ja­stu­čac ­(Aubrieta), ognji­vac ­(Iberis). Lje­ti su, me­đu osta­lim, do­mi­nan­tni zvon­či­ći ­(Campanula), tu­sti­ka ­(Sedum) i ču­var­ku­ća ­(Sempervirum), u je­sen su na­ju­o­člji­vi­ji je­sen­ski en­ci­jan ­(Gentiana), ni­ski je­sen­ski zvje­zdan ­(Aster), a zi­mi i u ra­no pro­lje­će eri­ka ­(Erica).



Ka­me­njartraži nje­gu kao i svi ostali nasadi. Ze­mlju po­vre­me­no tre­ba ra­zra­hli­ti i uklo­ni­ti ko­rov. ­Ipak, ti­je­kom vre­me­na bilj­ke se rašire pa ta­ko sprje­ča­va­ju šire­nje ko­ro­va.


Jasna Rudež
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. prosinac 2025 05:28