ZAGREB - Otrovni mulj nastao pročišćavanjem otpadnih voda iz industrije i kućanstava mogao bi se uskoro početi koristiti kao gnojivo za povrće, voće, žitarice i druge poljoprivredne kulture, što je omogućio Pravilnik o gospodarenju muljem koji je nedavno izradilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Otpadni mulj, tvrde stručnjaci, gotovo uvijek u sebi sadrži velike količine teških metala i dioksina koji kod ljudi izazivaju neplodnost i kancerogena oboljenja, pa bi plodovi izrasli na takvom gnojivu bili iznimno opasni za zdravlje. Franjo Plavšić, ravnatelj Zavoda za toksikologiju, upozorava da je riječ o suludoj i vrlo opasnoj ideji jer ne postoje način i tehnologija kojima bi se otpadni mulj očistio od teških metala, dioksina i cijelog niza ostalih otrova.
Franjo Plavšić: Ideja je suluda, zbog mulja bi biljke postale opasne za zdravlje, a tlo i vode bi se veoma onečistili
Ante Pavić: Teorijski bi se mogao iskoristi samo mulj s područja u kojem nema industrije i kućanstava
Zd ravko Šmit : Uz stroge bi se uvjete mogao iskoristiti mulj koji ne sadržava prevelike količine otrovaI
- Općepoznatao je u svijetu da se otpadni mulj ne smije koristiti kao gnojivo. To je na vlastitom primjeru najbolje naučila Njemačka, gdje su prije tridesetak godina također došli na tu ideju i zagadili tlo teškim metalima. Eventualno bi se mogao koristiti mulj nastao u području gdje nema industrije i kućanstava, no u Hrvatskoj je svugdje kanalizacija pomiješana, odnosno miješaju se oborinske vode i otpadne vode, pa je i to neizvedivo.
Takav mulj može sadržavati svakakve otrove, a ne samo dioksine i teške metale. Ti se otrovi ne mogu ukloniti ni isušivanjem, ni drugom tehnologijom.
Mogao bi se koristiti eventualno mulj iz, primjerice, šećerana i sličnih neopasnih postrojenja, ali nikako onaj iz pročistača otpadnih voda kako je predviđeno Pravilnikom - objašnjava toksikolog Franjo Plavšić. Ante Pavić, direktor tvrtke Zagrebačke otpadne vode, također je bio iznenađen donošenjem Pravilnika, ističući da je mulj iz zagrebačkog pročistača iznimno otrovan zbog velikih količina industrijskih otpadnih voda.
- Smatram da je nemoguće koristiti mulj kao gnojivo, kompost ili slične svrhe. Ne postoji otpadni mulj u kojemu nema teških metala i drugih otrova. Ideja je da se naš mulj, koji je prije gradnje pročistača bio spuštan u Savu, spaljuje u spalionici komunalnog otpada koja bi se uskoro trebala početi graditi na Žitnjaku. To je i u svijetu praksa - kaže Pavić.
Prof. Zdravko Šmitiz Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba kaže da je riskantno koristiti otpadni mulj kao gnojivo te da se takav mulj ne može pročistiti od teških metala, dioksina i ostalih otrova.
- Mulj koji nastaje pročišćavanjem voda u urbanim zonama sigurno ne zadovoljava te kriterije, ali bi se mogao koristiti mulj iz postrojenja koja se bave organskom proizvodnjom. S tim treba biti jako oprezan. Pravilnik je stavljen na javnu raspravu i morat će se doraditi - tvrdi Šmit.
U Ministarstvu okoliša ističu kako bi se kao gnojivo mogao korisititi samo mulj koji ne sadrži prekomjerne količine otrova, što će se kontrolirati u laboratorijima svakih šest mjeseci. - Cilj je odrediti siguran način gospodarenja muljem kako bi se spriječile štetne posljedice za tlo, biljke, životinje i čovjeka. Godišnje će se dopustiti najviše 1,66 tona suhog mulja po hektaru poljoprivrednog tla.
Neće biti dopušteno korisititi ga na površinama za ispašu stoke i za uzgoj krmnog bilja najmanje dva mjeseca prije žetve. Vlasnici uređaja za pročišćavanje morat će analizirati mulj najmanje jednom u šest mjeseci. Proizvođač će morati voditi očevidnik o nastanku mulja i dostaviti godišnje izvješće o količinama i sastavu mulja Agenciji za zaštitu okoliša - kažu u Ministarstvu.
Sergej Trajković
Otpadni mulj, tvrde stručnjaci, gotovo uvijek u sebi sadrži velike količine teških metala i dioksina koji kod ljudi izazivaju neplodnost i kancerogena oboljenja, pa bi plodovi izrasli na takvom gnojivu bili iznimno opasni za zdravlje. Franjo Plavšić, ravnatelj Zavoda za toksikologiju, upozorava da je riječ o suludoj i vrlo opasnoj ideji jer ne postoje način i tehnologija kojima bi se otpadni mulj očistio od teških metala, dioksina i cijelog niza ostalih otrova.
Franjo Plavšić: Ideja je suluda, zbog mulja bi biljke postale opasne za zdravlje, a tlo i vode bi se veoma onečistili
Ante Pavić: Teorijski bi se mogao iskoristi samo mulj s područja u kojem nema industrije i kućanstava
Zd ravko Šmit : Uz stroge bi se uvjete mogao iskoristiti mulj koji ne sadržava prevelike količine otrovaI
 |
 |
 |
- Općepoznatao je u svijetu da se otpadni mulj ne smije koristiti kao gnojivo. To je na vlastitom primjeru najbolje naučila Njemačka, gdje su prije tridesetak godina također došli na tu ideju i zagadili tlo teškim metalima. Eventualno bi se mogao koristiti mulj nastao u području gdje nema industrije i kućanstava, no u Hrvatskoj je svugdje kanalizacija pomiješana, odnosno miješaju se oborinske vode i otpadne vode, pa je i to neizvedivo.
| Otpadni mulj, tvrde stručnjaci, gotovo uvijek u sebi sadrži velike količine teških metala i dioksina koji kod ljudi izazivaju neplodnost i kancerogena oboljenja, pa bi plodovi izrasli na takvom gnojivu bili iznimno opasni za zdravlje. |
Mogao bi se koristiti eventualno mulj iz, primjerice, šećerana i sličnih neopasnih postrojenja, ali nikako onaj iz pročistača otpadnih voda kako je predviđeno Pravilnikom - objašnjava toksikolog Franjo Plavšić. Ante Pavić, direktor tvrtke Zagrebačke otpadne vode, također je bio iznenađen donošenjem Pravilnika, ističući da je mulj iz zagrebačkog pročistača iznimno otrovan zbog velikih količina industrijskih otpadnih voda.
- Smatram da je nemoguće koristiti mulj kao gnojivo, kompost ili slične svrhe. Ne postoji otpadni mulj u kojemu nema teških metala i drugih otrova. Ideja je da se naš mulj, koji je prije gradnje pročistača bio spuštan u Savu, spaljuje u spalionici komunalnog otpada koja bi se uskoro trebala početi graditi na Žitnjaku. To je i u svijetu praksa - kaže Pavić.
Prof. Zdravko Šmitiz Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba kaže da je riskantno koristiti otpadni mulj kao gnojivo te da se takav mulj ne može pročistiti od teških metala, dioksina i ostalih otrova.
- Mulj koji nastaje pročišćavanjem voda u urbanim zonama sigurno ne zadovoljava te kriterije, ali bi se mogao koristiti mulj iz postrojenja koja se bave organskom proizvodnjom. S tim treba biti jako oprezan. Pravilnik je stavljen na javnu raspravu i morat će se doraditi - tvrdi Šmit.
U Ministarstvu okoliša ističu kako bi se kao gnojivo mogao korisititi samo mulj koji ne sadrži prekomjerne količine otrova, što će se kontrolirati u laboratorijima svakih šest mjeseci. - Cilj je odrediti siguran način gospodarenja muljem kako bi se spriječile štetne posljedice za tlo, biljke, životinje i čovjeka. Godišnje će se dopustiti najviše 1,66 tona suhog mulja po hektaru poljoprivrednog tla.
Neće biti dopušteno korisititi ga na površinama za ispašu stoke i za uzgoj krmnog bilja najmanje dva mjeseca prije žetve. Vlasnici uređaja za pročišćavanje morat će analizirati mulj najmanje jednom u šest mjeseci. Proizvođač će morati voditi očevidnik o nastanku mulja i dostaviti godišnje izvješće o količinama i sastavu mulja Agenciji za zaštitu okoliša - kažu u Ministarstvu.
|
Godišnje 1,66 mulja po hektaru
|
Sergej Trajković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....