Počnimo s eksperimentom. Ukucajte na web stranicama sudskog registra slova koja vas podsjećaju na neke kineske slogove i riječi. Recimo "jin". Ukupno 83 poduzeća u Hrvatskoj u svom nazivu sadrže "jin" i barem 80 posto njih su kineski nazivi. Probajte sa "xia" - 56 poduzeća. Hua - 38. Chen - 33. Sheng - 13 tvrtki. Gua - 14...
Ili prošetajte Kajzericom, naseljem s južne strane zagrebačkog željezničkog mosta, zagrebačkom inačicom China towna. Kuće su ovdje svaka u svome stilu, ali zato reklamne ploče na trgovinama izgledaju jednako jer su sve izrađene u istoj radionici, čiji je vlasnik valjda jedini koji je svladao kinesko pismo pa je tako postao i prvo odredište koje posjećuju Kinezi kada dobiju potvrdu o registriranoj tvrtki. Čitajte s reklamnih ploča: Hongbin d.o.o., Guanfu d.o.o., Fuling d.o.o., Jian Sheng d.o.o., Jin Ai d.o.o., Rong Hua d.o.o.... Dobro, naići ćete i na pokoji hrvatski pojam. Žuta rijeka d.o.o. ili Istočno more d.o.o., recimo. Ali i to su zapravo kineski geografski pojmovi.
Marljivi rad
Ili, ako niste ni pri internetu ni pri Kajzerici, izvedite eksperiment u svome ormaru. Većini vas većina odjeće proizvedena je u Kini. Nije nužno da ste tu majicu kupili u nekom od kineskih dućana. Možda ste je kupili u Pumi, H&M-u ili Magmi. Svejedno. Pa da ste je kupili i u hrvatskoj Magmi, svejedno je proizvedena u Kini.
Pitajte Goranka Fižulića, vlasnika Magme, bivšeg ministra gospodarstva u vladi premijera Ivice Račana, koji je kompletnu proizvodnju Magminih robnih marki preselio u Kinu.
Ili pitajte bilo kojeg Kineza kojeg sretnete na ulici. A sretat ćete ih sve više, i sve češće su to ljudi koji znaju hrvatski jezik.
Posljednjih godina u Hrvatskoj je počela stasati kineska zajednica. Mnogo je znakova koji na to ukazuju: Kajzerica kao kineska četvrt u Zagrebu, nedavno otvorenje veleprodajnog kineskog centra u hali bivše tvornice Jedinstvo u Jankomiru, nicanje kineskih restorana kojih u Zagrebu sad ima već više od 15, otvaranje hrvatskih predstavništava velikih kineskih kompanija poput Huawei i Zhongxing...
- Kinezi marljivim radom pridonose oživljavanju hrvatskog gospodarstva, unapređenju hrvatsko-kineskih gospodarskih odnosa te međusobnom upoznavanju dvaju naroda - kaže nam Miao Dake iz kineskog veleposlanstva u Zagrebu.
Prema podacima MUP-a, točno 668 kineskih državljana u Hrvatskoj ima reguliran status stranaca. Broj Kineza u Hrvatskoj vjerojatno je nešto veći od toga jer većina njih u Hrvatsku ne dolazi direktno iz Kine, nego iz neke od obližnjih zemalja poput Austrije, Italije, Mađarske ili Srbije, u kojima su neki od njih stekli i drugo državljanstvo. Još uvijek ih je puno manje u Hrvatskoj nego u susjednim zemljama: u Beogradu je, primjerice, prijavljeno 1400 Kineza, a u cijeloj Srbiji ih je oko 4000. U Mađarskoj ih je puno više jer je Budimpešta u prošlom desetljeću bila kineski centar za istočnu Europu.
- U Hrvatskoj ima najmanje Kineza, manje nego bilo gdje drugdje u Europi. Hrvatska je mala zemlja. Možda se vama čini da ima puno Kineza, ali to je svega nekoliko desetaka obitelji. U Kini jedna obitelj broji najmanje dvadesetak ljudi - objašnjava nam 32-godišnji Kinez Wang Yangjun, koji voli da ga zovu zapadnjačkim nadimkom Sky.
Sky je vlasnik dućana u Savskoj ulici, gdje je donedavno bila prva trgovina kineske hrane u Zagrebu, ali je nakon nekoliko mjeseci rada zatvorena zbog slabog prometa. Iako je bila pravo osvježenje za gurmane koji vole kinesku hranu, trgovina se pretvorila u Skyev dućan s odjećom, obućom i galanterijom.
Šuti i radi
Sky je jedan od rijetkih kineskih trgovaca koji su spremni razgovarati s novinarima. Većina drugih Kineza ima moto "šuti i radi". Zašto je to tako? Strah, nepovjerenje ili nešto drugo?
- Puno Kineza ne želi govoriti jer, kad TV i novine pišu o njima, obično kažu: Kinezi ne valjaju. Ali, ako tko i ne valja, nisu to svi Kinezi. U svakom narodu ima ljudi koji valjaju i ljudi koji ne valjaju. Devedeset posto Kineza ovdje su valjani ljudi. Kao i Hrvati - kaže Wang Yangjun zvani Sky. Njegov hrvatski, iako polagan, zvuči prilično dobro jer se potrudio iz
knjiga i iz novina naučiti jezik.
- Tri mjeseca trebalo mi je da naučim hrvatski. Ali ne znam dobro gramatiku. To je jako teško - smije se Sky.
Sky je vrlo društven Kinez: nakon pola sata razgovora već je predložio da sljedeći put zajedno odemo na večeru u kineski restoran. U Sigetu, gdje je živio dvije godine, među susjedima je stekao puno prijatelja Hrvata s kojima se rado druži. U Zagrebu živi sa suprugom.
Dosad je imao dućane veleprodaje, a ovo mu je prvi maloprodajni dućan. Dvije i pol godine posluje u Hrvatskoj. Prije toga radio je u Italiji. Ondje je bolje, jer u Hrvatskoj je "malo ljudi i malo novca". Ali svejedno je došao u Hrvatsku jer mu je ovdje prijatelj koji je ranije radio u Srbiji. Kad je došao u Italiju, Sky je imao 28 godina.
- U Šangaju sam završio fakultet, radio u jednoj tvrtki za uvoz-izvoz i bio glavni menadžer u tvornici za proizvodnju tekstila. U Italiju sam otišao jer je Italija prozor u Europu, a moja tvornica trebala je prozor u svijet - objašnjava Sky.
Kinezi zvuče vrlo simpatično kad govore hrvatski. Potrebna je nevjerojatna upornost da bi naučili naš jezik, ali oni su poznati po upornosti. Xiong Xinying, 26-godišnja Kineskinja čija obitelj ima restoran China house u Šipanskoj 16 u Zagrebu, četiri godine je u Hrvatskoj i ovako opisuje svoj život u Šangaju i život u Zagrebu: - U Šangaj puno familija, prijatelji, super. Tu nema puno prijatelji. Ali muž je tu i super. Muž, sestra, brat... U Zagreb super, lijepo, ljudi, dobro. Ante - Kinez koji želi postati alkar
Najstariji kineski restoran u Zagrebu je Asia, nekada smješten u hotelu Astoria u Petrinjskoj, a danas na uglu Šenoine i Trga kralja Tomislava. Asia radi neprekidno od 1989. godine, a vodi ga vlasnica Xiaotong Chen-Li.
Njezina obitelj već je dugo u Europi. Otac Li Yaoliang (70) došao je 1970. godine iz kineske pokrajine Zhejiang u Beč, gdje je prvo radio kao kuhar, a potom otvorio svoj prvi restoran. Njegov stric došao je iz Kine u Italiju još prije II. svjetskog rata i on mu je pomogao da otvori restoran u Beču. Kad je otvorio restoran, došla je cijela obitelj: supruga i četvero djece, među njima i desetogodišnja Chen-Li. Jedina je ona kasnije završila ugostiteljsku školu i nastavila očev restoranski biznis. Ali više ne u Beču, nego u Zagrebu. Njezin restoran Asia kultno je mjesto na zagrebačkoj ugostiteljskoj sceni: ovdje su dolazili mnogi slavni gosti, a obitelj Tuđman, primjerice, godinama spada među redovite goste na proslavi kineske nove godine.
Malo restorana
- Zapravo u Zagrebu ima malo kineskih restorana. U Beču ih ima preko 400. Ja planiram uskoro otvoriti još jedan u Zagrebu, s nešto drukčijim tipom kineske kuhinje od tradicionalne, kakvu poslužujemo u ovom restoranu Asia. Kineska kuhinja vrlo je bogata i vrijeme je da je bolje upoznate - kaže Xiaotong Chen-Li.
Kinezi se svugdje u svijetu drže zajedno, pa tako i u Hrvatskoj. To ne treba čuditi, kaže vlasnica restorana Asia i iznosi primjer: I Hrvati u dijaspori često se drže zajedno, čvrsto su povezani u hrvatske zajednice, čak i nakon nekoliko generacija.
Kineski poduzetnici zajedno su prije nekoliko tjedana otvorili 71 trgovinu u veleprodajnom centru Kineski zid, smještenom na 11.000 četvornih metara tvorničke hale bivšeg Jedinstva u Samoborskoj 145 u Zagrebu.
- Kad bi svi domaći poduzetnici bili toliko pedantni, bilo bi nam svima puno bolje. Kao pravne osobe, kineski poduzetnici moraju biti uredni platiše poreza i doprinosa, žiroračun im uvijek mora biti aktivan, redovito moraju ići na produljenje vize... I drže se toga - kaže Milan Obradović, koji je iznajmio prostor Kinezima.
U Kineskom zidu robu nabavljaju vlasnici trgovina i štandova iz cijele Hrvatske. Posao dobro ide, iako ima i Kineza koji se žale da je "sve slabije i slabije". Na vratima jedne trgovine stoji natpis "Traži se prodavač". Kinez koji se javlja na ostavljeni broj mobitela nudi osmosatno radno vrijeme, šestodnevni radni tjedan (nedjelja radna, ali srijeda nije), za plaću od - 2400 kuna. Jeftina roba, jeftina radna snaga...
Robna razmjena između Hrvatske i Kine ubrzano raste posljednjih godina. U 2005. godini dosegla je 620 milijuna dolara, što je porast od čak 68,5 posto u odnosu na 2004. godinu. No, manje od deset posto tog iznosa otpada na izvoz iz Hrvatske u Kinu, uglavnom se uvozi iz Kine u Hrvatsku. A u strukturi robe uvezene iz Kine, gotovo polovica otpada na odjeću i obuću (točnije, 34,17 posto na odjeću, a 11,7 posto na obuću).
Harmonija u druženju
- Vjerujemo da će s daljnjim razvojem gospodarskih i trgovinskih odnosa između Kine i Hrvatske još više kineskih tvrtki doći u Hrvatsku. Kineska poduzeća posluju u skladu s hrvatskim zakonima, pošteno se odnose prema konkurenciji i harmonično se druže s hrvatskim narodom - kaže Miao Dake, glasnogovornik kineskog veleposlanstva u Zagrebu.
Da ne bi sve bilo u odjeći i obući, prošle su godine dvije velike kineske telekomunikacijske kompanije, Huawei i Zhongxing, otvorile predstavništva u Zagrebu.
Huawei je vodeći kineski proizvođač telekomunikacijske tehnologije, prisutan u cijelom svijetu. Njihovi proizvodi ugrađeni su u 90 zemalja i koristi ih 22 od 50 najvećih svjetskih operatera. Od otvaranja predstavništva u Zagrebu zaposlili su desetak hrvatskih stručnjaka.
- Vidimo potencijal u lokalnom telekomunikacijskom tržištu. Tržište se lani tek otvorilo i vjerujemo da će se otvarati još više. Stigli smo u pravom trenutku - kaže direktor predstavništva Alan Guo.
Dolazak Huaweija naznačuje da bi u Hrvatskoj, osim malih poduzetnika, trgovaca i ugostitelja, sve prisutnije mogle biti i velike kineske kompanije.
Shufu Tan, savjetnik za gospodarstvo i trgovinu u kineskom veleposlanstvu u Zagrebu, vjeruje da je kineska poslovna zajednica u Hrvatskoj još mlada, ali da postaje sve jača.
- Ohrabrujemo sve više kineskih kompanija da rade u Hrvatskoj. A i trgovci i mali poduzetnici, kako hrvatsko gospodarstvo napreduje, sve više dolaze u Hrvatsku - kaže Shufu Tan.
Kineski savjetnik za gospodarstvo u Zagrebu je tek četiri mjeseca i, budući da je dosad radio u mnogim krajevima svijeta, još se ne može prestati čuditi zašto u Zagrebu ne postoje novine na engleskom jeziku, što je manje-više standard u svim važnijim metropolama svijeta. Još ne postoji zajednica dovoljno velika da postane čitalačka publika jednih zagrebačkih novina na engleskom, no kako je krenulo s Kinezima, možda jednom u budućnosti ugledamo i zagrebačke novine na kineskom.
Profesorica Hao Xiaoming: Hrvati brzo uče kineski jezik
Tomislav Krasnec
Ili prošetajte Kajzericom, naseljem s južne strane zagrebačkog željezničkog mosta, zagrebačkom inačicom China towna. Kuće su ovdje svaka u svome stilu, ali zato reklamne ploče na trgovinama izgledaju jednako jer su sve izrađene u istoj radionici, čiji je vlasnik valjda jedini koji je svladao kinesko pismo pa je tako postao i prvo odredište koje posjećuju Kinezi kada dobiju potvrdu o registriranoj tvrtki. Čitajte s reklamnih ploča: Hongbin d.o.o., Guanfu d.o.o., Fuling d.o.o., Jian Sheng d.o.o., Jin Ai d.o.o., Rong Hua d.o.o.... Dobro, naići ćete i na pokoji hrvatski pojam. Žuta rijeka d.o.o. ili Istočno more d.o.o., recimo. Ali i to su zapravo kineski geografski pojmovi.
Marljivi rad
Ili, ako niste ni pri internetu ni pri Kajzerici, izvedite eksperiment u svome ormaru. Većini vas većina odjeće proizvedena je u Kini. Nije nužno da ste tu majicu kupili u nekom od kineskih dućana. Možda ste je kupili u Pumi, H&M-u ili Magmi. Svejedno. Pa da ste je kupili i u hrvatskoj Magmi, svejedno je proizvedena u Kini.
Pitajte Goranka Fižulića, vlasnika Magme, bivšeg ministra gospodarstva u vladi premijera Ivice Račana, koji je kompletnu proizvodnju Magminih robnih marki preselio u Kinu.
Ili pitajte bilo kojeg Kineza kojeg sretnete na ulici. A sretat ćete ih sve više, i sve češće su to ljudi koji znaju hrvatski jezik.
Posljednjih godina u Hrvatskoj je počela stasati kineska zajednica. Mnogo je znakova koji na to ukazuju: Kajzerica kao kineska četvrt u Zagrebu, nedavno otvorenje veleprodajnog kineskog centra u hali bivše tvornice Jedinstvo u Jankomiru, nicanje kineskih restorana kojih u Zagrebu sad ima već više od 15, otvaranje hrvatskih predstavništava velikih kineskih kompanija poput Huawei i Zhongxing...
- Kinezi marljivim radom pridonose oživljavanju hrvatskog gospodarstva, unapređenju hrvatsko-kineskih gospodarskih odnosa te međusobnom upoznavanju dvaju naroda - kaže nam Miao Dake iz kineskog veleposlanstva u Zagrebu.
Prema podacima MUP-a, točno 668 kineskih državljana u Hrvatskoj ima reguliran status stranaca. Broj Kineza u Hrvatskoj vjerojatno je nešto veći od toga jer većina njih u Hrvatsku ne dolazi direktno iz Kine, nego iz neke od obližnjih zemalja poput Austrije, Italije, Mađarske ili Srbije, u kojima su neki od njih stekli i drugo državljanstvo. Još uvijek ih je puno manje u Hrvatskoj nego u susjednim zemljama: u Beogradu je, primjerice, prijavljeno 1400 Kineza, a u cijeloj Srbiji ih je oko 4000. U Mađarskoj ih je puno više jer je Budimpešta u prošlom desetljeću bila kineski centar za istočnu Europu.
- U Hrvatskoj ima najmanje Kineza, manje nego bilo gdje drugdje u Europi. Hrvatska je mala zemlja. Možda se vama čini da ima puno Kineza, ali to je svega nekoliko desetaka obitelji. U Kini jedna obitelj broji najmanje dvadesetak ljudi - objašnjava nam 32-godišnji Kinez Wang Yangjun, koji voli da ga zovu zapadnjačkim nadimkom Sky.
Sky je vlasnik dućana u Savskoj ulici, gdje je donedavno bila prva trgovina kineske hrane u Zagrebu, ali je nakon nekoliko mjeseci rada zatvorena zbog slabog prometa. Iako je bila pravo osvježenje za gurmane koji vole kinesku hranu, trgovina se pretvorila u Skyev dućan s odjećom, obućom i galanterijom.
Šuti i radi
Sky je jedan od rijetkih kineskih trgovaca koji su spremni razgovarati s novinarima. Većina drugih Kineza ima moto "šuti i radi". Zašto je to tako? Strah, nepovjerenje ili nešto drugo?
- Puno Kineza ne želi govoriti jer, kad TV i novine pišu o njima, obično kažu: Kinezi ne valjaju. Ali, ako tko i ne valja, nisu to svi Kinezi. U svakom narodu ima ljudi koji valjaju i ljudi koji ne valjaju. Devedeset posto Kineza ovdje su valjani ljudi. Kao i Hrvati - kaže Wang Yangjun zvani Sky. Njegov hrvatski, iako polagan, zvuči prilično dobro jer se potrudio iz
knjiga i iz novina naučiti jezik.
- Tri mjeseca trebalo mi je da naučim hrvatski. Ali ne znam dobro gramatiku. To je jako teško - smije se Sky.
Sky je vrlo društven Kinez: nakon pola sata razgovora već je predložio da sljedeći put zajedno odemo na večeru u kineski restoran. U Sigetu, gdje je živio dvije godine, među susjedima je stekao puno prijatelja Hrvata s kojima se rado druži. U Zagrebu živi sa suprugom.
Dosad je imao dućane veleprodaje, a ovo mu je prvi maloprodajni dućan. Dvije i pol godine posluje u Hrvatskoj. Prije toga radio je u Italiji. Ondje je bolje, jer u Hrvatskoj je "malo ljudi i malo novca". Ali svejedno je došao u Hrvatsku jer mu je ovdje prijatelj koji je ranije radio u Srbiji. Kad je došao u Italiju, Sky je imao 28 godina.
- U Šangaju sam završio fakultet, radio u jednoj tvrtki za uvoz-izvoz i bio glavni menadžer u tvornici za proizvodnju tekstila. U Italiju sam otišao jer je Italija prozor u Europu, a moja tvornica trebala je prozor u svijet - objašnjava Sky.
Kinezi zvuče vrlo simpatično kad govore hrvatski. Potrebna je nevjerojatna upornost da bi naučili naš jezik, ali oni su poznati po upornosti. Xiong Xinying, 26-godišnja Kineskinja čija obitelj ima restoran China house u Šipanskoj 16 u Zagrebu, četiri godine je u Hrvatskoj i ovako opisuje svoj život u Šangaju i život u Zagrebu: - U Šangaj puno familija, prijatelji, super. Tu nema puno prijatelji. Ali muž je tu i super. Muž, sestra, brat... U Zagreb super, lijepo, ljudi, dobro. Ante - Kinez koji želi postati alkar
Kako žive Kinezi u provinciji? Neki samozatajno, a neki, poput 24-godišnjeg Jing Bang Wanga, toliko se prilagode da lokalni mještani ne znaju kako su ranije uopće mogli živjeti bez Kineza. Jing Bang Wang prije tri godine došao je i Zagreba u Sinj i toliko se uklopio da su ga Sinjani prozvali Ante, zaljubio se u Alku, počeo navijati za KK Alkar i odlučio da će u Sinj dovesti ženu koja će mu roditi sina alkara!
- Kada krene alkarska povorka i zasvira gradska glazba, meni srce hoće da iskoči - ispričao je Ante dopisniku Jutarnjeg lista. Ante obožava domaću hranu, u omiljenoj gostionici Baza u Sinju jede tripice, a u Metkoviću, gdje također ima trgovinu, obožava brujet od jegulja. Uz sve to, obožava slušati Škoru i Severinu, čiji autogram nosi sa sobom u novčaniku.
Ovih dana Ante je svratio u Zagreb i susreli smo ga - a gdje drugdje - na Kajzerici. Tu je, prije četiri godine, Ante jednom prilikom bio i uhićen pa se danas diči time da je prvi Kinez koji je dospio u hrvatski zatvor. To se dogodilo zbog toga što se Ante suprostavio jednom sunarodnjaku koji je reketario kineske trgovce. Ante se sukobio s njime i završio u pritvoru zbog remećenja javnog reda i mira. No, u zatvoru nije bilo tako loše:
- Vaši su zatvori odlični. Ujutro kava ili čaj, za ručak meso, poslijepodne šetnja i TV. U Kini nije tako, stalno nešto moraš raditi... (V. P., T. K.)
|
|
Najstariji kineski restoran u Zagrebu je Asia, nekada smješten u hotelu Astoria u Petrinjskoj, a danas na uglu Šenoine i Trga kralja Tomislava. Asia radi neprekidno od 1989. godine, a vodi ga vlasnica Xiaotong Chen-Li.
Njezina obitelj već je dugo u Europi. Otac Li Yaoliang (70) došao je 1970. godine iz kineske pokrajine Zhejiang u Beč, gdje je prvo radio kao kuhar, a potom otvorio svoj prvi restoran. Njegov stric došao je iz Kine u Italiju još prije II. svjetskog rata i on mu je pomogao da otvori restoran u Beču. Kad je otvorio restoran, došla je cijela obitelj: supruga i četvero djece, među njima i desetogodišnja Chen-Li. Jedina je ona kasnije završila ugostiteljsku školu i nastavila očev restoranski biznis. Ali više ne u Beču, nego u Zagrebu. Njezin restoran Asia kultno je mjesto na zagrebačkoj ugostiteljskoj sceni: ovdje su dolazili mnogi slavni gosti, a obitelj Tuđman, primjerice, godinama spada među redovite goste na proslavi kineske nove godine.
Malo restorana
- Zapravo u Zagrebu ima malo kineskih restorana. U Beču ih ima preko 400. Ja planiram uskoro otvoriti još jedan u Zagrebu, s nešto drukčijim tipom kineske kuhinje od tradicionalne, kakvu poslužujemo u ovom restoranu Asia. Kineska kuhinja vrlo je bogata i vrijeme je da je bolje upoznate - kaže Xiaotong Chen-Li.
Kinezi se svugdje u svijetu drže zajedno, pa tako i u Hrvatskoj. To ne treba čuditi, kaže vlasnica restorana Asia i iznosi primjer: I Hrvati u dijaspori često se drže zajedno, čvrsto su povezani u hrvatske zajednice, čak i nakon nekoliko generacija.
Kineski poduzetnici zajedno su prije nekoliko tjedana otvorili 71 trgovinu u veleprodajnom centru Kineski zid, smještenom na 11.000 četvornih metara tvorničke hale bivšeg Jedinstva u Samoborskoj 145 u Zagrebu.
- Kad bi svi domaći poduzetnici bili toliko pedantni, bilo bi nam svima puno bolje. Kao pravne osobe, kineski poduzetnici moraju biti uredni platiše poreza i doprinosa, žiroračun im uvijek mora biti aktivan, redovito moraju ići na produljenje vize... I drže se toga - kaže Milan Obradović, koji je iznajmio prostor Kinezima.
U Kineskom zidu robu nabavljaju vlasnici trgovina i štandova iz cijele Hrvatske. Posao dobro ide, iako ima i Kineza koji se žale da je "sve slabije i slabije". Na vratima jedne trgovine stoji natpis "Traži se prodavač". Kinez koji se javlja na ostavljeni broj mobitela nudi osmosatno radno vrijeme, šestodnevni radni tjedan (nedjelja radna, ali srijeda nije), za plaću od - 2400 kuna. Jeftina roba, jeftina radna snaga...
Robna razmjena između Hrvatske i Kine ubrzano raste posljednjih godina. U 2005. godini dosegla je 620 milijuna dolara, što je porast od čak 68,5 posto u odnosu na 2004. godinu. No, manje od deset posto tog iznosa otpada na izvoz iz Hrvatske u Kinu, uglavnom se uvozi iz Kine u Hrvatsku. A u strukturi robe uvezene iz Kine, gotovo polovica otpada na odjeću i obuću (točnije, 34,17 posto na odjeću, a 11,7 posto na obuću).
Harmonija u druženju
- Vjerujemo da će s daljnjim razvojem gospodarskih i trgovinskih odnosa između Kine i Hrvatske još više kineskih tvrtki doći u Hrvatsku. Kineska poduzeća posluju u skladu s hrvatskim zakonima, pošteno se odnose prema konkurenciji i harmonično se druže s hrvatskim narodom - kaže Miao Dake, glasnogovornik kineskog veleposlanstva u Zagrebu.
Da ne bi sve bilo u odjeći i obući, prošle su godine dvije velike kineske telekomunikacijske kompanije, Huawei i Zhongxing, otvorile predstavništva u Zagrebu.
Huawei je vodeći kineski proizvođač telekomunikacijske tehnologije, prisutan u cijelom svijetu. Njihovi proizvodi ugrađeni su u 90 zemalja i koristi ih 22 od 50 najvećih svjetskih operatera. Od otvaranja predstavništva u Zagrebu zaposlili su desetak hrvatskih stručnjaka.
- Vidimo potencijal u lokalnom telekomunikacijskom tržištu. Tržište se lani tek otvorilo i vjerujemo da će se otvarati još više. Stigli smo u pravom trenutku - kaže direktor predstavništva Alan Guo.
Dolazak Huaweija naznačuje da bi u Hrvatskoj, osim malih poduzetnika, trgovaca i ugostitelja, sve prisutnije mogle biti i velike kineske kompanije.
Shufu Tan, savjetnik za gospodarstvo i trgovinu u kineskom veleposlanstvu u Zagrebu, vjeruje da je kineska poslovna zajednica u Hrvatskoj još mlada, ali da postaje sve jača.
- Ohrabrujemo sve više kineskih kompanija da rade u Hrvatskoj. A i trgovci i mali poduzetnici, kako hrvatsko gospodarstvo napreduje, sve više dolaze u Hrvatsku - kaže Shufu Tan.
Kineski savjetnik za gospodarstvo u Zagrebu je tek četiri mjeseca i, budući da je dosad radio u mnogim krajevima svijeta, još se ne može prestati čuditi zašto u Zagrebu ne postoje novine na engleskom jeziku, što je manje-više standard u svim važnijim metropolama svijeta. Još ne postoji zajednica dovoljno velika da postane čitalačka publika jednih zagrebačkih novina na engleskom, no kako je krenulo s Kinezima, možda jednom u budućnosti ugledamo i zagrebačke novine na kineskom.
Profesorica Hao Xiaoming: Hrvati brzo uče kineski jezik
Među šestotinjak Kineza u Hrvatskoj su i dvije profesorice koje predaju kineski jezik Hrvatima na studiju sinologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Riječ je o slobodnom studiju uvedenom 2004. godine, koji traje tri godine i mogu ga upisati studenti koji su završili drugu godinu bilo kojeg studija Sveučilišta u Zagrebu.
Godišnje se upisuje 25 studenata, no ima i starijih ljudi koji, uglavnom iz poslovnih interesa, slušaju predavanja u želji da nauče kineski jezik. U prvoj generaciji ima i mladih studenata, ali i starijih zaposlenika Končara, Instituta "Hrvoje Požar", odvjetnika...
- Sviđa mi se u Zagrebu, prije svega zbog toga što imam dobre studente. A kad imam dobre studente, onda mi je drago ostati - kaže profesorica Hao Xiaoming. Jedan od studenata, Krešo Jurak, inače studira sociologiju i povijest, a naučeno na prvoj godini studija kineskog jezika uspio je testirati kad je jesenas 40 dana s kolegicom bio u Kini.
- Mogao sam se sporazumjevati i to mi je puno pomoglo jer većina Kineza uopće ne zna engleski. Kažu da za normalnu konverzaciju trebaš znati 2500 do 3000 kineskih riječi, a ja sam sad negdje na 800 do 900. Visoko obrazovani Kinezi znaju oko 5000 do 6000, a ukupno u kineskom jeziku postoji 70 do 90 tisuća riječi - objašnjava Krešo Jurak.
Studij sluša i Zvonimir Cvijin, zaposlenik tvrtke Končar - električna vozila, koji od 1998. svake godine odlazi u Kinu. Prvi put je, inače, išao 1990. godine i to vlakom: put Zagreb - Budimpešta - Moskva - Peking trajao je osam dana. Cvijin inače govori engleski, španjolski, njemački, talijanski i francuski, ali u novom mileniju, kad Kina postaje sve važnija velesila, znanje kineskog će, smatra, biti potrebnije od mnogih drugih jezika.
|
|
Fižulić: Odluka o preseljenju proizvodnje u Kinu promijenila je Magmu
Goranko Fižulić primjer je biznismena koji je na vrijeme shvatio kako mu Kina može pomoći u razvoju kompanije. Proizvodnja vlastitih robnih marki čini približno trećinu ukupnog godišnjeg proračuna Fižulićeve Magme, a on ove godine iznosi 650 milijuna kuna. Da bi se mogao nositi s konkurencijom, Fižulić je tu proizvodnju potpuno preselio u Kinu.
- Naš prvi kontakt s Kinom počeo je još 1990. godine, ali sam razvoj proizvodnje robnih marki intenziviran je u protekle četiri godine, kad smo osnovali tvrtku-kćer sa sjedištem u Hong Kongu i kad smo cijelu tvrtku reorganizirali na način da smo u Hrvatskoj zadržali sve dizajnerske i marketinške komponente, a proizvodnju preselili u Kinu - kaže Goranko Fižulić. U tvornicama s kojima je Magma sklopila ugovore Kinezi izrađuju Magminu odjeću, obuću, sportske rekvizite, igračke i bebi-opremu. Što je odluka o preseljenju proizvodnje u Kinu značila za Magmu?
- Ta je odluka promijenila kompaniju jer nam je omogućila da budemo konkurentni na zahtjevnim tržištima kakva su ova u našoj regiji i da naše robne marke mogu konkurirati drugim svjetskim i europskim robnim markama. Jer teško je boriti se s konkurencijom ako za proizvodnju plaćate više. Ovo stoljeće je stoljeće Kine, svjedoci smo stvaranja nove svjetske velesile. Industrija se seli prema Kini i oni koji to ne shvaćaju, oni koji očekuju da ih država zaštiti, u zabludi su - smatra Fižulić, koji četiri puta godišnje boravi u Kini. Šef Magmine tvrtke u Hong Kongu je Hrvat, ali ostalih dvadesetak zaposlenika su lokalni Kinezi.
Svoje predstavništvo u Kini ima i hrvatska tvrtka Vrni, čiji je vlasnik Nikola Vrcan dobro zaradio na uvozu češnjaka, graha i kikirikija.
- Počeli smo 1991. i bili među prvim uvoznicima iz Kine. Češnjak, grah i kikiriki, to su bile tri najpovoljnije kulture iz Kine. Kontejneri iz Kine dolazili su u Rijeku, prevozili smo 800 kontejnera godišnje (u jedan stane oko 20 tona robe). I sve što sam zaradio na Kini, uložio sam u proizvodnju u Hrvatskoj - kaže Nikola Vrcan. Tvrtka Vrni je, naime, masovno uvozila dok se nisu pojavili strani lanci koji to isto rade, ali sami, direktno, bez posrednika.
Tako se Vrni preorijentirao s uvoza na proizvodnju i danas je ta tvrtka ne samo jedan od najvećih uvoznika, nego i jedan od najvećih proizvođača voća i povrća u Hrvatskoj.
Vrcan je brzo shvatio da je na svjetskom tržištu za neke poljoprivredne kulture Kina najpovoljnija.
- Nekada davno kupovao sam grah u Kanadi. Dok nisam shvatio što radi Kanađanin: on proizvodi u Kini. Onda sam taj isti kineski grah nabavio upola jeftinije u Kini. Ili, drugi primjer, kila prvoklasnog, prekrasnog češnjaka iz Kine stoji maksimalno 5 kuna, uključujući prijevoz i sva davanja. A našem čovjeku u Ravnim kotarima ni ne isplati se proizvoditi ga ispod 10 kuna - govori Vrcan. U Kini je bilo jednostavno otvoriti tvrtku. Našao je Kineza koji je ranije studirao u Zagrebu. - Prvo smo moj Kinez i ja zajedno hodali po Kini, tražili dobavljače, išli na dogovore, bili na utovarima robe... Dok Kinez nije shvatio što treba. Kad je on ispekao zanat, onda je sâm ostao gore. Još uvijek imam ured u Kini i još uvijek moj Kinez tamo sjedi - kaže Nikola Vrcan.
Tomislav Krasnec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....