Na prvi pogled doima se i više nego jednostavno: spoj entuzijazma i znanja proizlašlog iz ljubavi prema određenoj vrsti umjetnosti te sponzori koji će prepoznati kvalitetnu ideju. To je, ukratko, recept po kojem su nastala dva po mnogočemu značajna festivala koja Zagreb svake jeseni iznova ucrtaju na kulturnu kartu Europe.
Prvi je završio sinoć: Zagreb Film Festival nakon prve se petoljetke definitivno potvrdio kao jedan od vodećih europskih festivala za debitante, ali i jedino mjesto gdje se mogu vidjeti filmove koji zasigurno neće doći ni u videoteke, a nekmoli u multipleks dvorane.
Drugi kulturni happening počinje već ovoga petka, a iako kao festival jazza spada u posve različitu kategoriju od filmskog, s njim dijeli mnoge sličnosti.
Posrijedi je treći Avantgarde Jazzg, trodnevni praznik jazza koji se, baš kao i ZFF, uspio profilirati, promovirati i - u samo tri godine - jednostavno nametnuti kao jedan od pet najzvučnijih festivala jazza u Europi. Dražen Kokanović idejni je začetnik festivala jazza i ono što Boris T. Matić i njegova produkcijska kuća Propeler (inače organizator ZFF-a) znače za svijet filma, Kokanović znači za jazz.
Obojica su istinski zaljubljenici u posao koji rade, obojica stižu iz malih sredina i njihova primarna edukacija nije usko vezana uz područje kojim se bave (film i glazbu). Dakle, obojica spadaju u rijetke sretnike koji su hobije pretvorili u posao, a pomalo i zaradu. Budžet ZFF-a transparentniji je (ali i skromniji) od budžeta Jazzga i Jazzarelle, no presudna su dva sponzora, ujedno i glavna konkurenta: VIP za ZFF i T-Com za Jazzg te Jazzarellu.
Boris Matić o financijskoj konstrukciji kaže: - Da nije bilo VIP-a, koji nam je poklonio povjerenje praktički na neviđeno i već prve godine pristao nam biti generalni sponzor, javnim novcem i donacijama sigurno ne bismo pokrenuli festival. Prve je godine ZFF od Ministarstva kulture dobio 200.000 kuna, da bi im iz godine u godinu "rezali" donacije uz izliku da je državni novac namijenjen ponajprije promociji domaćeg filma. Slab izgovor jer se na ZFF-u prikazuju i domaći filmovi i to svih kategorija: kratki, dokumentarni i dugometražni. Ipak, vrijednosti obaju festivala prepoznali su u Gradskom uredu za kulturu, koji ZFF-u svake godine isplati milijun kuna.
- Najviše novca trošimo na goste jer uz svaki film iz natjecateljskog programa dolazi i redatelj ili neki predstavnik ekipe - kaže Hrvoje Laurenta, producent ZFF-a i nastavlja: - Prava za prikazivanje filmova stoje od 1000 eura do 2000, za transport festivalskih kopija u prosjeku izdvajamo po 500-tinjak eura, a dok traje festival svake godine zakupimo čitav SC da nam se ne dogodi da ne možemo u dvoranu &TD-a jer glumci imaju probu.
Tjedan dana u godini, dakle, SC postaje nekovrsno "filmsko selo" u kojem se, uz projekcije, posjetiteljima nude i koncerti, performansi, prezentacije, scenarističke radionice...
- U organizaciji jazz festivala budžet se drukčije raspoređuje - otkriva Kokanović - Najskuplji su honorari izvođača. U većini slučajeva organizatori sličnih festivala masno plate jednu zvijezdu, a onda je okruže s nekoliko jeftinijih, slabije poznatih izvođača. Moja je politika da ako festival traje tri dana publika sve tri večeri mora slušati vrhunske zvijezde. A to košta.
Kokanović ne želi otkrivati točne iznose, no priznaje da bez T-Coma, Gradskog ureda za kulturu i optike Gethaldus, koji ga sponzorski prate od prvog dana, ni on ne bi uspio. Novac od Ministarstva kulture nikad, kaže, nije ni tražio.
Trebalo mu je15 godina da definira što točno želi i smisli kako će zatvoriti financijsku konstrukciju, ali čim je otvorio prva, sva su se druga vrata - otvorila sama: - Prve godine festival je održan u dvorani ZKM-a gdje stane 500 ljudi, druge smo bili u SC-u, a ove smo sami opremili novosagrađenu kongresnu dvoranu u Hyppo centru u Slavonskoj aveniji, u kojoj smo osigurali 800 mjesta - zbraja Kokanović i napominje da je razlika u organizaciji glazbenog i filmskog festivala ipak velika.
Ako ni po čemu drugomu, a ono po cijeni ulaznice. Na ZFF-u najskuplja je ulaznica 25 kuna dok za koncert treba naći od 75 do 250 kuna.
Oba su festivala u Zagreb privukla zvučna imena, što iz filmova koje zacijelo nikad nećemo pogledati iz jedne od "1242 udobne stolice koje u Cinestaru čekaju samo na nas", što kultnih majstora jazza koji nastupaju toliko odmjereno da se termini njihovih koncerata moraju ugovoriti i po dvije, tri godine unaprijed.
Na prvom ZFF-u, prije pet godina, gledateljima su dijelili benkice, čime su organizatori htjeli simbolizirati rođenje nove manifestacije, njezine prve korake, ali i fokusiranost na debitantske redateljske uratke. Tada još nisu mogli znati u što će se izroditi njihovo "dijete", ali Boris Matić - idejni začetnik, glavni organizator i pokretač ZFF-a - danas tvrdi da je "sve bilo promišljeno do najsitnijeg detalja" i da, naravno, ni sekundu nije posumnjao u to da će festival zaživjeti.
Zagreb Film Festival uspio je postati - i što je kudikamo bitnije, ostati - happening bez
- 3 0.000 gledatelja ZFF-a
- 60.000 posjetitelja ZFF-a
- 2400 mjesta za tri koncerta Jazzga
- 30 zemalja svoje filmove poslalo na ZFF
- 80 filmova prikazano u sedam dana festivala
- 4 čovjeka cijelu godinu rade na ZFF-u
- 250 ljudi okupi se tijekom trajanja festivala
- 2 čovjeka organiziraju Jazzg i Jazzarellu
- 40-ak ljudi pomaže u realizaciji festivala jazza
crvenog tepiha na koji se dolazi u trapericama, a ove godine i u kišnim kabanicama. Boris Matić iskreno se nasmijao opasci koju mu je na televiziji uputio modni kritičar zamjerivši mu što se na otvorenju izložbe filmskih fotografija u foajeu kina Europa, pred gradonačelnikom Bandićem, usudio pojaviti u, zamislite, trapericama i dolčeviti.
- Ako nešto ne podnosim, to je obavezni dress code - priznaje Matić. I zato su na ZFF-u jedini catering kokice i pivo u plastičnim čašama. Nije nikakva tajna niti novost, kažu organizatori ZFF-a, da će ton u dvorani SC-a biti loš, da su stolci neudobni, da se kaputi nemaju gdje odložiti... Ukratko: uvjeti u dvorani podnošljivi samo istinskim filmoljupcima.
- Tako će i ostati - kaže Laurenta koji je uz Matića u idejno-organizacijskom odboru od prvog dana. - Ideja nam je da publika dolazi radi filma, a ne zato da bi bili viđeni ili stajali za šankom. Zato na večernje tulume mogu doći samo oni s ulaznicom za bilo koji film tog dana. Jedne smo godine pogriješili pa smo poslije slušali po gradu kako je na ZFF-u bilo dobrih tuluma, a o filmovima gotovo i nije bilo komentara - priča Laurenta.
Danas više nije tako. Zagrebački filmofili itekako dobro pamte da su "Život drugih", njemački film poslije nagrađen Oscarom, prvi put pogledali u neudobnoj dvorani Studentskog centra, kao i kultnog "Borata" koji je poslije samo u Hrvatskoj gledalo 180.000 ljudi ili pak "Malu miss Amerike", road komediju također nominiranu za Oscara…
Još je jedna sličnost filmskog i jazz festivala i u tome što izbornici obaju festivala na neki način prognoziraju hitove i zvijezde: filmovi prvi put nagrađeni na ZFF-u stizali su i do nominacija za Oscara, a Ornette Coleman, primjerice, čiji je nastup Avantgarde Jazzg ugovorio još prije dvije godine, ove je godine osvojio Pulitzerovu nagradu za glazbu.
- Već sada znam tko će nastupati na Jazzgu i Jazzarelli 2009. godine - kaže Kokanović, a Boris Matić u lov na filmska ostvarenja za sljedeći festival kreće već za dva, tri tjedna. - Natjecateljski program počinjemo birati za nekoliko tjedana i već do Nove godine otprilike znamo koje filmove i popratne sadržaje imamo za naredni festival - otkriva Matić i podsjeća kako je upravo ZFF prostor SC-a spasio od gotovo sigurne propasti (postojala je, naime, ideja da se cijeli kompleks potaraca i da se ondje sagradi parkiralište!).
Lanjskom su akcijom "Daj mi kino" uspjeli sačuvati i kino Europa, najljepšu zagrebačku dvoranu, za koju je Bandić napokon obećao da joj neće mijenjati namjenu.
I, eto, zahvaljujući dvojici "freakova", zagrebačka je kulturna jesen uvelike bogatija nego prije pet godina, a nastave li se trendovi sve većeg interesa publike i sve darežljivijih sponzora, dogodine se možemo nadati još bogatijem programu i zabavi.
Ono po čemu se ZFF najviše razlikuje od ostalih filmskih festivala jest to da prednost daje - debitantima. Dosad su se u kategoriji Moj prvi film proslavili brojni mladi redatelji koji su prve nagrade - one koje se najviše pamte i srcu zauvijek ostaju najdraže - osvojili upravo na ZFF-u. No, zbog smrti nekoliko velikih redatelja u protekloj godini ZFF je ove godine umjesto debitantskih prikazao prve uratke pokojnih filmskih velikana.
I dok je Matićev festival, osim u iznimnim situacijama poput ovogodišnje, obilježen ponajviše programom prvih, Kokanovićev izbor za treći Avantgarde Jazzg, pak, više podsjeća na "program posljednjih". Najstariji izvođač već je debelo zašao u osmo desetljeće života, 77 mu je godina i upravo time udovoljava osnovnom Kokanovićevu kriteriju - istinska je jazz legenda kakvu Zagreb još nikad nije imao priliku čuti.
Željka Matković
Prvi je završio sinoć: Zagreb Film Festival nakon prve se petoljetke definitivno potvrdio kao jedan od vodećih europskih festivala za debitante, ali i jedino mjesto gdje se mogu vidjeti filmove koji zasigurno neće doći ni u videoteke, a nekmoli u multipleks dvorane.
Drugi kulturni happening počinje već ovoga petka, a iako kao festival jazza spada u posve različitu kategoriju od filmskog, s njim dijeli mnoge sličnosti.
Posrijedi je treći Avantgarde Jazzg, trodnevni praznik jazza koji se, baš kao i ZFF, uspio profilirati, promovirati i - u samo tri godine - jednostavno nametnuti kao jedan od pet najzvučnijih festivala jazza u Europi. Dražen Kokanović idejni je začetnik festivala jazza i ono što Boris T. Matić i njegova produkcijska kuća Propeler (inače organizator ZFF-a) znače za svijet filma, Kokanović znači za jazz.
Obojica su istinski zaljubljenici u posao koji rade, obojica stižu iz malih sredina i njihova primarna edukacija nije usko vezana uz područje kojim se bave (film i glazbu). Dakle, obojica spadaju u rijetke sretnike koji su hobije pretvorili u posao, a pomalo i zaradu. Budžet ZFF-a transparentniji je (ali i skromniji) od budžeta Jazzga i Jazzarelle, no presudna su dva sponzora, ujedno i glavna konkurenta: VIP za ZFF i T-Com za Jazzg te Jazzarellu.
Boris Matić o financijskoj konstrukciji kaže: - Da nije bilo VIP-a, koji nam je poklonio povjerenje praktički na neviđeno i već prve godine pristao nam biti generalni sponzor, javnim novcem i donacijama sigurno ne bismo pokrenuli festival. Prve je godine ZFF od Ministarstva kulture dobio 200.000 kuna, da bi im iz godine u godinu "rezali" donacije uz izliku da je državni novac namijenjen ponajprije promociji domaćeg filma. Slab izgovor jer se na ZFF-u prikazuju i domaći filmovi i to svih kategorija: kratki, dokumentarni i dugometražni. Ipak, vrijednosti obaju festivala prepoznali su u Gradskom uredu za kulturu, koji ZFF-u svake godine isplati milijun kuna.
- Najviše novca trošimo na goste jer uz svaki film iz natjecateljskog programa dolazi i redatelj ili neki predstavnik ekipe - kaže Hrvoje Laurenta, producent ZFF-a i nastavlja: - Prava za prikazivanje filmova stoje od 1000 eura do 2000, za transport festivalskih kopija u prosjeku izdvajamo po 500-tinjak eura, a dok traje festival svake godine zakupimo čitav SC da nam se ne dogodi da ne možemo u dvoranu &TD-a jer glumci imaju probu.
Tjedan dana u godini, dakle, SC postaje nekovrsno "filmsko selo" u kojem se, uz projekcije, posjetiteljima nude i koncerti, performansi, prezentacije, scenarističke radionice...
- U organizaciji jazz festivala budžet se drukčije raspoređuje - otkriva Kokanović - Najskuplji su honorari izvođača. U većini slučajeva organizatori sličnih festivala masno plate jednu zvijezdu, a onda je okruže s nekoliko jeftinijih, slabije poznatih izvođača. Moja je politika da ako festival traje tri dana publika sve tri večeri mora slušati vrhunske zvijezde. A to košta.
Kokanović ne želi otkrivati točne iznose, no priznaje da bez T-Coma, Gradskog ureda za kulturu i optike Gethaldus, koji ga sponzorski prate od prvog dana, ni on ne bi uspio. Novac od Ministarstva kulture nikad, kaže, nije ni tražio.
Trebalo mu je15 godina da definira što točno želi i smisli kako će zatvoriti financijsku konstrukciju, ali čim je otvorio prva, sva su se druga vrata - otvorila sama: - Prve godine festival je održan u dvorani ZKM-a gdje stane 500 ljudi, druge smo bili u SC-u, a ove smo sami opremili novosagrađenu kongresnu dvoranu u Hyppo centru u Slavonskoj aveniji, u kojoj smo osigurali 800 mjesta - zbraja Kokanović i napominje da je razlika u organizaciji glazbenog i filmskog festivala ipak velika.
Ako ni po čemu drugomu, a ono po cijeni ulaznice. Na ZFF-u najskuplja je ulaznica 25 kuna dok za koncert treba naći od 75 do 250 kuna.
Oba su festivala u Zagreb privukla zvučna imena, što iz filmova koje zacijelo nikad nećemo pogledati iz jedne od "1242 udobne stolice koje u Cinestaru čekaju samo na nas", što kultnih majstora jazza koji nastupaju toliko odmjereno da se termini njihovih koncerata moraju ugovoriti i po dvije, tri godine unaprijed.
Na prvom ZFF-u, prije pet godina, gledateljima su dijelili benkice, čime su organizatori htjeli simbolizirati rođenje nove manifestacije, njezine prve korake, ali i fokusiranost na debitantske redateljske uratke. Tada još nisu mogli znati u što će se izroditi njihovo "dijete", ali Boris Matić - idejni začetnik, glavni organizator i pokretač ZFF-a - danas tvrdi da je "sve bilo promišljeno do najsitnijeg detalja" i da, naravno, ni sekundu nije posumnjao u to da će festival zaživjeti.
Zagreb Film Festival uspio je postati - i što je kudikamo bitnije, ostati - happening bez
- 3 0.000 gledatelja ZFF-a
- 60.000 posjetitelja ZFF-a
- 2400 mjesta za tri koncerta Jazzga
- 30 zemalja svoje filmove poslalo na ZFF
- 80 filmova prikazano u sedam dana festivala
- 4 čovjeka cijelu godinu rade na ZFF-u
- 250 ljudi okupi se tijekom trajanja festivala
- 2 čovjeka organiziraju Jazzg i Jazzarellu
- 40-ak ljudi pomaže u realizaciji festivala jazza
| BROJKE
|
- Ako nešto ne podnosim, to je obavezni dress code - priznaje Matić. I zato su na ZFF-u jedini catering kokice i pivo u plastičnim čašama. Nije nikakva tajna niti novost, kažu organizatori ZFF-a, da će ton u dvorani SC-a biti loš, da su stolci neudobni, da se kaputi nemaju gdje odložiti... Ukratko: uvjeti u dvorani podnošljivi samo istinskim filmoljupcima.
- Tako će i ostati - kaže Laurenta koji je uz Matića u idejno-organizacijskom odboru od prvog dana. - Ideja nam je da publika dolazi radi filma, a ne zato da bi bili viđeni ili stajali za šankom. Zato na večernje tulume mogu doći samo oni s ulaznicom za bilo koji film tog dana. Jedne smo godine pogriješili pa smo poslije slušali po gradu kako je na ZFF-u bilo dobrih tuluma, a o filmovima gotovo i nije bilo komentara - priča Laurenta.
Danas više nije tako. Zagrebački filmofili itekako dobro pamte da su "Život drugih", njemački film poslije nagrađen Oscarom, prvi put pogledali u neudobnoj dvorani Studentskog centra, kao i kultnog "Borata" koji je poslije samo u Hrvatskoj gledalo 180.000 ljudi ili pak "Malu miss Amerike", road komediju također nominiranu za Oscara…
Još je jedna sličnost filmskog i jazz festivala i u tome što izbornici obaju festivala na neki način prognoziraju hitove i zvijezde: filmovi prvi put nagrađeni na ZFF-u stizali su i do nominacija za Oscara, a Ornette Coleman, primjerice, čiji je nastup Avantgarde Jazzg ugovorio još prije dvije godine, ove je godine osvojio Pulitzerovu nagradu za glazbu.
- Već sada znam tko će nastupati na Jazzgu i Jazzarelli 2009. godine - kaže Kokanović, a Boris Matić u lov na filmska ostvarenja za sljedeći festival kreće već za dva, tri tjedna. - Natjecateljski program počinjemo birati za nekoliko tjedana i već do Nove godine otprilike znamo koje filmove i popratne sadržaje imamo za naredni festival - otkriva Matić i podsjeća kako je upravo ZFF prostor SC-a spasio od gotovo sigurne propasti (postojala je, naime, ideja da se cijeli kompleks potaraca i da se ondje sagradi parkiralište!).
Lanjskom su akcijom "Daj mi kino" uspjeli sačuvati i kino Europa, najljepšu zagrebačku dvoranu, za koju je Bandić napokon obećao da joj neće mijenjati namjenu.
I, eto, zahvaljujući dvojici "freakova", zagrebačka je kulturna jesen uvelike bogatija nego prije pet godina, a nastave li se trendovi sve većeg interesa publike i sve darežljivijih sponzora, dogodine se možemo nadati još bogatijem programu i zabavi.
Ono po čemu se ZFF najviše razlikuje od ostalih filmskih festivala jest to da prednost daje - debitantima. Dosad su se u kategoriji Moj prvi film proslavili brojni mladi redatelji koji su prve nagrade - one koje se najviše pamte i srcu zauvijek ostaju najdraže - osvojili upravo na ZFF-u. No, zbog smrti nekoliko velikih redatelja u protekloj godini ZFF je ove godine umjesto debitantskih prikazao prve uratke pokojnih filmskih velikana.
I dok je Matićev festival, osim u iznimnim situacijama poput ovogodišnje, obilježen ponajviše programom prvih, Kokanovićev izbor za treći Avantgarde Jazzg, pak, više podsjeća na "program posljednjih". Najstariji izvođač već je debelo zašao u osmo desetljeće života, 77 mu je godina i upravo time udovoljava osnovnom Kokanovićevu kriteriju - istinska je jazz legenda kakvu Zagreb još nikad nije imao priliku čuti.
|
ZFF-ov In memoriam i 'Jazzg posljednjih'
|
Željka Matković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....