Hrvatski državni vrh odlučio je završiti priču o reviziji pretvorbe i privatizacije. Godinu dana prije izbora, ta sporna tema pokušava se skinuti s dnevnog reda političkih polemika i u potpunosti prepustiti nadležnim državnim organima.
Na sastanku u Banskim dvorima, Sanader, Mesić i Šeks jednoglasno su zaključili kako nema potrebe da se još jednom produlji rok valjanosti Zakona o reviziji, a njihov stav podacima su potkrijepili šefovi Državne revizije i Državnog odvjetništva. Revizija je provedena, kažu, u 85 posto privatiziranih poduzeća. U 107 poduzeća otkrivena je sumnja u postojanje kaznenog djela, dok je u 71 slučaju i podnesena kaznena prijava. U 11,4 posto od ukupno privatiziranih poduzeća nadležni su organi utvrdili nepravilnosti i pokrenuli postupke protiv odgovornih. Sudovi su na temelju tih prijava donijeli i devet presuda, od kojih je šest bilo osuđujućih.
Od početka pretvorbe društvenog vlasnišva prošlo je 15 godina. U proces se krenulo s idejom stvaranja tržišnog gospodarstva, koje će i hrvatskih građanima donijeti bolji život, onakav kakav već dugo uživaju zapadni Europljani. Što zbog spornih zakona koji su omogućavali kupovinu dionica bez gotovog novca, što zbog ratnih prilika u kojima svi građani nisu imali iste uvjete za sudjelovanje u procesu, privatizacija je već početkom 90-ih postala sporna i sumnjiva. Do kraja 90-ih pretvorila se u glavni grijeh HDZ-ove vlasti i vjerojatno je bila jedan od glavnih razloga zbog kojih je ta stranka izgubila vlast 2000.
Iako je najavljivala opsežnu reviziju, nova vlast nikada to nije učinila. Revizija privatizacije postala je predizborna tema, ali ne i predmet djelovanja. Sumnje, traženje istraga i stalne prijetnje revizijom postali su veliki teret hrvatskim gospodarstvenicima. I u političkim strukturama su uvidjeli kako se na toj temi više ne smije skupljati političke bodove, jer previše opterećuje nacionalnu ekonomiju koja se priprema za EU. A privatno vlasništvo jedan je od temelja zajednice kojoj Hrvatska teži.
Društvo će dugo trpjeti
•U 85 posto privatiziranih subjekata izvršena je revizija privatizacije
•71 kaznenu prijavu i 107 izvještaja sa sumnjom na kazneno djelo podnio je Državni ured za reviziju nakon pregleda 1556 bivših društvenih poduzeća
•protiv 11,4 posto pregledanih subjekata podnesene su prijave
•protiv 4,56 posto pregledanih pravnih osoba podnesena kaznena prijava
•9 presuda donijeli su sudovi, od toga 6 osuđujućih, a 3 oslobađajuće
POLICIJA
•protiv 1048 osoba koje su sudjelovale u privatizaciji policija je podnijela kaznene prijave
•339 osoba optuženo je zbog malverzacija u privatizaciji
•protiv 384 osobe koje su sudjelovalo u privatizaciji traženo provođenje istrage
•141 presudu donijeli sudovi, 78 osuđujućih i 57 oslobađajućih
•9 osoba je završilo na bezuvjetnoj zatvorskoj kazni
Doduše, i među ekonomskim stručnjacima ima onih koji odluku državnog vrha da se zaustavi daljnja revizija pretvorbe i privatizacija drže katastrofalnom. Nasilno stečeno vlasništvo nema pravnu valjanost i nikada neće imati. Ili će nas Europa natjerati da to ispravimo ili Hrvatska nikada neće biti u Europi! Tim riječima komentirao je jučer ekonomist Slavko Kulić odluku državnog vrha.
U Vladi su bili svjesni kako će ta odluka izazvati sumnje i kritike, pa je u Državnom odvjetništvu jučer odmah održana konferencija za novinare na kojoj su čelnici Državne revizije, policije i odvjetništva pokušali umiriti javnost. Šima Krasić i Mladen Bajić pojasnili su kako "nema nikakvih zakonskih zapreka da se nastavi raditi na slučajevima iz pretvorbe i privatizacije". I po Zakonu o državnoj reviziji može se nastaviti revizija svakog društva koje je bilo u privatizaciji, podsjetila je Krasić.
Usprkos pojašnjenju predstavnika represivnog državnog aparata, i u vodećim oporbenim strankama sumnjaju u vladinu namjeru i Vladi će biti teško maknuti tu temu iz dnevnopolitičkih svađa. Šef SDP-a Ivica Račan poručio je da "ta priča ne može i ne smije biti završena", a vođa HSP-a Anto Đapić najavio da će tražiti istragu dvije velike privatizacije - Zagrebačke banke i TDR-a. Obojica političkih čelnika procjenjuju kako je HDZ ovakvu odluku donio zato što se nalazimo u predizbornoj godini.
Već spomenuti Kulić žešći je i od oporbe. - Ulazimo u proces u kojemu političko-financijski servis prelazi u funkciju države privatnih vlasnika umjesto da bude servis države građana i naroda, tvrdi Kulić i poziva znanstvenu zajednicu da se i ona napokon digne na noge. Kulić smatra kako je znanstvena zajednica već jednom, 1991., zakazala jer se nije usprotivila privatizaciji u kojoj je "manjina potpomognuta političkom elitom nasilnim putem razvlastila većinu".
Danas imamo situaciju da, kaže on, jedan posto poduzetnika raspolaže sa 70 posto bogatstva, a hrvatskim bankama i nacionalnom akumulacijom kapitala vrijednom 145 milijardi kuna umjesto hrvatske države upravljaju njemačka, austrijska i talijanska država. Jesu li posljedice pretvorbe i privatizacije doista toliko pogubne za hrvatsko društvo, kako to upozorava Kulić? I hoće li zaustavljanje daljnje revizije "zacementirati" zatečeno stanje bez mogućnosti popravka?
Naši ekonomisti, sociolozi i psiholozi zadnji puta su se ozbiljno bavili tim pitanjem još 1999. godine, kada je pod vodstvom Instituta društvenih istraživanja napravljeno opsežno terensko istraživanje i objavljena studija. Nakon toga, stručnjaci su se tek segmentarno bavili posljedicama privatizacijskih procesa uz naglasak na ekonomske štete. Jedan od rijetkih stručnjaka koji već godinama piše o društvenim i sociološkim "repovima" hrvatske privatizacije jest Drago Čengić s Instituta "Ivo Pilar".
- Mislim da je naša politička elita shvatila da je nemoguće ispraviti sve nepravde iz privatizacije, te da mora sklopiti novi savez s onim dijelom poslovne elite koja je spremna razvijati hrvatsko gospodarstvo kako bi zajedno mogli pozicionirati Hrvatsku i njeno gospodarstvo u Europi, kaže Čengić. Ali hrvatsko društvo će, upozorava on, još dugo trpjeti posljedice procesa koji je u praksi delegitimirao početnu namjeru pravedne raspodjele nacionalnog bogatstva. Koje posljedice vidi Čengić?
Radnička kolaterala
•160.000 dioničara ostalo je bez ugovora s HFP-om zbog neplaćanja
•150.000 osoba otpušteno je zbog loše privatizacije
• 145 milijardi kuna iznosi nacionalna akumulacija kapitala
- Privatizacija koja nikada nije doživjela pravu reviziju stvorila je totalno nepovjerenje radnika u privatno vlasništvo, ali i u svaki budući proces privatizacije, kaže Čengić. Prema službenim podacima, u privatizaciji je sudjelovalo oko 886.000 građana, što čini više od 18 posto ukupne hrvatske populacije. Ali, to je samo brojka na papiru, dok je u stvarnosti daleko manje ljudi doista imalo koristi od dioničarstva. Samo je HFP raskinuo ugovore sa 160.000 dioničara zbog neplaćanja, a mnogi su ih sami prodali u bescjenje. Osim toga, realna vrijednost imovine koju su ti građani dobili procjenjena je na jedva 5-10 posto od nominalne vrijednosti.
Brojni radnici su istodobno, nastavlja Čengić, postali trajni socijalni teret društva, pogotovo oni niže stručne spreme koji nisu i neće moći naći novi posao nakon što su njihove tvrtke privatizirane i "ugašene", a oni dobili otkaz. Krešimir Sever, šef Nezavisnih hrvatskih sindikata, i Mario Švigir, ekonomski savjetnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, složni su u tvrdnji da je nemoguće procijeniti koliki dio od ukupnog broja nezaposlenih ide na dušu loših vlasnika protuzakonito privatiziranih tvrtki.
Švigir se, štoviše, jučer uopće nije htio upuštati u bilo kakvu statističku procjenu na taj način štete, dok Sever "radničku kolateralu" loše privatizacije procjenjuje na "negdje oko 150.000 otpuštenih", ali priznaje da je "taj broj nemoguće pouzdano utvrditi".
Opasne tendencije
- Iako je svima jasno da je riječ o loše vođenom privatizacijskom procesu, velik dio nezaposlenih, čiji se broj znao popeti i do 400 tisuća, vjerojatno bi se našao na Zavodu za zapošljavanje i da njihove tvrtke nisu bile privatizirane, rekao je Švigir. - Kompanije su propadale iz brojnih razloga, a vjerojatno je najčešći bio taj što nisu bile spremne za bitku na slobodnom tržištu, kaže Sever.
Gorka sudbina radnika u privatiziranim poduzećima razvila je sklonost hrvatskih građana da se zapošljavaju u državnim poduzećima i institucijama, upozorava nadalje Čengić. - Privatizacija je "proizvela" novu generaciju ljudi koji zaziru od poduzetništva i privatnog biznisa. A to stvara pritisak na javni sektor, koji bi se trebao smanjiti, a ne povećavati, govori Čengić. Kao izravna posljedica loše privatizacije, nastavlja on, ponovno se pojavio i pozitivan stav prema bivšem samoupravnom ekonomskom sistemu, jer su građani zaključili da je bio pravedniji prema radnicima. A to smatra opasnom tendencijom, jer usporava Hrvatsku na putu prema tržišnom gospodarstvu budući da postoji nepovjerenje prema svim projektima koji su vezani uz privatni kapital.
Ivica Račan: Sanader želi da zaboravimo istočni grijeh HDZ-a
Nikola Jelić;Ana Plišić;Viktor Vresnik
Na sastanku u Banskim dvorima, Sanader, Mesić i Šeks jednoglasno su zaključili kako nema potrebe da se još jednom produlji rok valjanosti Zakona o reviziji, a njihov stav podacima su potkrijepili šefovi Državne revizije i Državnog odvjetništva. Revizija je provedena, kažu, u 85 posto privatiziranih poduzeća. U 107 poduzeća otkrivena je sumnja u postojanje kaznenog djela, dok je u 71 slučaju i podnesena kaznena prijava. U 11,4 posto od ukupno privatiziranih poduzeća nadležni su organi utvrdili nepravilnosti i pokrenuli postupke protiv odgovornih. Sudovi su na temelju tih prijava donijeli i devet presuda, od kojih je šest bilo osuđujućih.
Od početka pretvorbe društvenog vlasnišva prošlo je 15 godina. U proces se krenulo s idejom stvaranja tržišnog gospodarstva, koje će i hrvatskih građanima donijeti bolji život, onakav kakav već dugo uživaju zapadni Europljani. Što zbog spornih zakona koji su omogućavali kupovinu dionica bez gotovog novca, što zbog ratnih prilika u kojima svi građani nisu imali iste uvjete za sudjelovanje u procesu, privatizacija je već početkom 90-ih postala sporna i sumnjiva. Do kraja 90-ih pretvorila se u glavni grijeh HDZ-ove vlasti i vjerojatno je bila jedan od glavnih razloga zbog kojih je ta stranka izgubila vlast 2000.
Iako je najavljivala opsežnu reviziju, nova vlast nikada to nije učinila. Revizija privatizacije postala je predizborna tema, ali ne i predmet djelovanja. Sumnje, traženje istraga i stalne prijetnje revizijom postali su veliki teret hrvatskim gospodarstvenicima. I u političkim strukturama su uvidjeli kako se na toj temi više ne smije skupljati političke bodove, jer previše opterećuje nacionalnu ekonomiju koja se priprema za EU. A privatno vlasništvo jedan je od temelja zajednice kojoj Hrvatska teži.
Društvo će dugo trpjeti
•U 85 posto privatiziranih subjekata izvršena je revizija privatizacije
•71 kaznenu prijavu i 107 izvještaja sa sumnjom na kazneno djelo podnio je Državni ured za reviziju nakon pregleda 1556 bivših društvenih poduzeća
•protiv 11,4 posto pregledanih subjekata podnesene su prijave
•protiv 4,56 posto pregledanih pravnih osoba podnesena kaznena prijava
•9 presuda donijeli su sudovi, od toga 6 osuđujućih, a 3 oslobađajuće
POLICIJA
•protiv 1048 osoba koje su sudjelovale u privatizaciji policija je podnijela kaznene prijave
•339 osoba optuženo je zbog malverzacija u privatizaciji
•protiv 384 osobe koje su sudjelovalo u privatizaciji traženo provođenje istrage
•141 presudu donijeli sudovi, 78 osuđujućih i 57 oslobađajućih
•9 osoba je završilo na bezuvjetnoj zatvorskoj kazni
|
URED ZA REVIZIJU
|
U Vladi su bili svjesni kako će ta odluka izazvati sumnje i kritike, pa je u Državnom odvjetništvu jučer odmah održana konferencija za novinare na kojoj su čelnici Državne revizije, policije i odvjetništva pokušali umiriti javnost. Šima Krasić i Mladen Bajić pojasnili su kako "nema nikakvih zakonskih zapreka da se nastavi raditi na slučajevima iz pretvorbe i privatizacije". I po Zakonu o državnoj reviziji može se nastaviti revizija svakog društva koje je bilo u privatizaciji, podsjetila je Krasić.
Usprkos pojašnjenju predstavnika represivnog državnog aparata, i u vodećim oporbenim strankama sumnjaju u vladinu namjeru i Vladi će biti teško maknuti tu temu iz dnevnopolitičkih svađa. Šef SDP-a Ivica Račan poručio je da "ta priča ne može i ne smije biti završena", a vođa HSP-a Anto Đapić najavio da će tražiti istragu dvije velike privatizacije - Zagrebačke banke i TDR-a. Obojica političkih čelnika procjenjuju kako je HDZ ovakvu odluku donio zato što se nalazimo u predizbornoj godini.
Već spomenuti Kulić žešći je i od oporbe. - Ulazimo u proces u kojemu političko-financijski servis prelazi u funkciju države privatnih vlasnika umjesto da bude servis države građana i naroda, tvrdi Kulić i poziva znanstvenu zajednicu da se i ona napokon digne na noge. Kulić smatra kako je znanstvena zajednica već jednom, 1991., zakazala jer se nije usprotivila privatizaciji u kojoj je "manjina potpomognuta političkom elitom nasilnim putem razvlastila većinu".
Danas imamo situaciju da, kaže on, jedan posto poduzetnika raspolaže sa 70 posto bogatstva, a hrvatskim bankama i nacionalnom akumulacijom kapitala vrijednom 145 milijardi kuna umjesto hrvatske države upravljaju njemačka, austrijska i talijanska država. Jesu li posljedice pretvorbe i privatizacije doista toliko pogubne za hrvatsko društvo, kako to upozorava Kulić? I hoće li zaustavljanje daljnje revizije "zacementirati" zatečeno stanje bez mogućnosti popravka?
Naši ekonomisti, sociolozi i psiholozi zadnji puta su se ozbiljno bavili tim pitanjem još 1999. godine, kada je pod vodstvom Instituta društvenih istraživanja napravljeno opsežno terensko istraživanje i objavljena studija. Nakon toga, stručnjaci su se tek segmentarno bavili posljedicama privatizacijskih procesa uz naglasak na ekonomske štete. Jedan od rijetkih stručnjaka koji već godinama piše o društvenim i sociološkim "repovima" hrvatske privatizacije jest Drago Čengić s Instituta "Ivo Pilar".
- Mislim da je naša politička elita shvatila da je nemoguće ispraviti sve nepravde iz privatizacije, te da mora sklopiti novi savez s onim dijelom poslovne elite koja je spremna razvijati hrvatsko gospodarstvo kako bi zajedno mogli pozicionirati Hrvatsku i njeno gospodarstvo u Europi, kaže Čengić. Ali hrvatsko društvo će, upozorava on, još dugo trpjeti posljedice procesa koji je u praksi delegitimirao početnu namjeru pravedne raspodjele nacionalnog bogatstva. Koje posljedice vidi Čengić?
Radnička kolaterala
•160.000 dioničara ostalo je bez ugovora s HFP-om zbog neplaćanja
•150.000 osoba otpušteno je zbog loše privatizacije
• 145 milijardi kuna iznosi nacionalna akumulacija kapitala
| •886.000 građana ili 18 posto populacije sudjelovalo u privatizaciji
|
Brojni radnici su istodobno, nastavlja Čengić, postali trajni socijalni teret društva, pogotovo oni niže stručne spreme koji nisu i neće moći naći novi posao nakon što su njihove tvrtke privatizirane i "ugašene", a oni dobili otkaz. Krešimir Sever, šef Nezavisnih hrvatskih sindikata, i Mario Švigir, ekonomski savjetnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, složni su u tvrdnji da je nemoguće procijeniti koliki dio od ukupnog broja nezaposlenih ide na dušu loših vlasnika protuzakonito privatiziranih tvrtki.
Švigir se, štoviše, jučer uopće nije htio upuštati u bilo kakvu statističku procjenu na taj način štete, dok Sever "radničku kolateralu" loše privatizacije procjenjuje na "negdje oko 150.000 otpuštenih", ali priznaje da je "taj broj nemoguće pouzdano utvrditi".
Opasne tendencije
- Iako je svima jasno da je riječ o loše vođenom privatizacijskom procesu, velik dio nezaposlenih, čiji se broj znao popeti i do 400 tisuća, vjerojatno bi se našao na Zavodu za zapošljavanje i da njihove tvrtke nisu bile privatizirane, rekao je Švigir. - Kompanije su propadale iz brojnih razloga, a vjerojatno je najčešći bio taj što nisu bile spremne za bitku na slobodnom tržištu, kaže Sever.
Gorka sudbina radnika u privatiziranim poduzećima razvila je sklonost hrvatskih građana da se zapošljavaju u državnim poduzećima i institucijama, upozorava nadalje Čengić. - Privatizacija je "proizvela" novu generaciju ljudi koji zaziru od poduzetništva i privatnog biznisa. A to stvara pritisak na javni sektor, koji bi se trebao smanjiti, a ne povećavati, govori Čengić. Kao izravna posljedica loše privatizacije, nastavlja on, ponovno se pojavio i pozitivan stav prema bivšem samoupravnom ekonomskom sistemu, jer su građani zaključili da je bio pravedniji prema radnicima. A to smatra opasnom tendencijom, jer usporava Hrvatsku na putu prema tržišnom gospodarstvu budući da postoji nepovjerenje prema svim projektima koji su vezani uz privatni kapital.
Ivica Račan: Sanader želi da zaboravimo istočni grijeh HDZ-a
- Oni bi voljeli da zaboravimo istočni grijeh HDZ-a, razumijem njihovu namjeru - kaže Ivica Račan. Lani, nakon što je u Saboru prihvaćeno konačno Izvješće o reviziji pretvorbe, SDP je smatrao kako nije dovoljno utvrditi kako se Izvješće prihvaća nego da se mora utvrditi gdje je nestalo 400 tisuća radnih mjesta i tko je kriv za to što je 85 posto svih procesa pretvorbe i privatizacije provedeno nezakonito.
- Mi smo svjesni toga da se neke stvari ne mogu popraviti, ali neke mogu, makar i naknadno. Zato ćemo mi na prvoj sjednici Sabora uputiti neke nove inicijative - rekao je Račan. Prije pet mjeseci Račan je najavio da će SDP predložiti zakon o kaznenom porezu na imovinu stečenu u privatizaciji, za koju nema dokaza da je oporezovana. Danas nije htio potvrditi da će na jesenskom zasjedanju Sabora taj zakon uputiti u proceduru. Đapić je najavio da će pravaši potaknuti pitanje privatizacije Zagrebačke banke i TDR-a.
- Tražit ćemo da se uključe čak i europski stručnjaci. Ključ privatizacije su hrvatske banke. Najprije smo ih sanirali, a onda prodali za petinu cijene. Netko mora odgovarati - najavljuje Đapić.
|
|
Nikola Jelić;Ana Plišić;Viktor Vresnik
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....