Nakon što je policija pretražujući stan koji je nekad koristio Goran Obradović pronašla odijela, majice, košulje, kožne jakne i bunde renomiranih svjetskih marki, jedan od poznavatelja takvog načina prodaje, odnosno kupnje brandirane robe, objasnio je da se najčešće ne radi o ukradenim originalima nego o replikama, odnosno "lažnjacima", od kojih najveći broj dolazi iz Kine.
- Lažnjaci su gotovo sva odjeća, obuća, ženske torbice i modni dodaci zvučnih brandova poput Prade, Guccija, Armanija, Versacea, Diora i sličnih brandova koji se prodaju "ispod pulta" ili ih, kao što se nekada govorilo, prodaju "šaneri" u Zagrebu. Dobavljač tu robu najčešće kupuje na pekinškom Silk marketu, jednom od najpoznatijih takvih prodajnih mjesta lažne robe u svijetu. Silk market prostire se na tri kata, u prizemlju su koža i galanterija, na 1. i 2. katu odjeća i obuća, a na trećem se prodaju lažni satovi i modni detalji - kaže naš izvor koji je želio ostati anoniman.
Rolex i Cartier za 20 dolara
Tamo se, primjerice, nakon obaveznog cjenjkanja s prodavačem, muško odijelo Hugo Boss spušta na cijenu od 12 dolara po komadu. Kada stignu u Zagreb, ako se radi o veleprodaji, naglašava naš izvor, ta se odijela dalje preprodaju po 80 eura po komadu, dok kod "maloprodaje" po raznim stanovima ili automobilima njihova cijena iznosi između 150, 200 do 300 eura. Ista priča je i sa ženskim torbama, nebitno radi li se o markama poput Gucci, Louis Vuitton, Prada, Chanel, Christian Dior, Dolce & Gabanna ili nekim drugim svjetskim top-brandovima. Takve torbe na Silk marketu koštaju između 20-ak i 30-ak dolara, a klijentela ih u Zagrebu plaća između 150 i 200 eura. Kupcima se, naravno, ne govori da se radi o lažnjaku nego o ukradenom originalu jer time cijena robe automatski raste, kaže naš izvor. Kod ručnih satova, pak, zvučnih imena poput Rolex, Cartier, Breitling i sličnih, cijene se na Silk marketu kreću oko 20 dolara, a takav lažnjak, koji je ponekad teško razlikovati od originala, u Zagrebu se prodaje već za 150 eura.
No osim dnevne, casual ili elegantne odjeće, u hrvatskoj se metropoli sve više prodaju i replike sportske odjeće poput poznatog branda skijaških odijela Spyder, Bogner i Killy, čiji originali koštaju puno više od 1000 eura, a kod nas se mogu kupiti već za 150 eura.
Može li se kupiti dobra majica za 100 kuna ili je za kvalitetu zaista potrebno izdvojiti sedam do deset, pa i petnaest puta više? Zašto danas traperice marke Diesel koštaju 1200 kuna, a sve do prije nekoliko godina koštale su 450? Je li moguće da srednjoškolci u Hrvatskoj masovno nose naoko ofucane hlače koje koštaju kao odijelo njihovih očeva?
Stari Audi A6 kao butik
Ova pitanja padaju na pamet onima koji gledaju izloge, tražeći u njima nešto po svom ukusu. Bez obzira na kuknjavu o lošem standardu, u nas je sve više obijesnih potrošača, a prilagodljivi trgovci udovoljavaju njihovoj patološkoj želji za potrošnjom. Otvaraju se zastupništva za marke tipa Replay, Paul Shark, Hugo Boss, Lacoste, Prada..., a domišljatiji poduzetnici idu korak dalje. Točnije, odlaze deset tisuća kilometara dalje, na Daleki istok, gdje se proizvode kopije spomenutih marki. Tamo kupuju kontenjere lažnog Burberyja, Armanija, Guccija, Diesela, Hilfigera i svega što se masovno traži na Zapadu, kamo djelomično pripadamo. Dovlače goleme količine "lažnjaka" i tzv. mravljom prodajom plasiraju ih na tržnicama po korektnim cijenama ili u tajnim bunkerima podno velebnih kuća u zagrebačkoj Dubravi, ali po nešto manje korektnim cijenama. Još su veće cijene iste te robe kada ih u prtljažnicima starijih Audija A6 nude ljudi koji se deklariraju kao "šaneri". Niti su oni šaneri, niti im je roba originalna, no 300 kuna za navodno Bossovu košulju i dalje je podnošljivo. Sve je više-manje u redu dok svjesno kupujete u sumnjivim okolnostima i od sumnjivih ljudi. Međutim, što ako vam u dućanu u centru Zagreba, i to onom na kojem je ponosno istaknuta marka, podvale kopiju? I tko uopće može reći što je original kad u Kini danas proizvode takve lažne satove marke Rolex da ih čak ni ovlašteni urari ne mogu otkriti?
Jedno od mjesta gdje se do prije nekoliko godina odlazilo naručivati kontejnere tenisica Nike, Dieselovih i Levi's hlača, Replay majica i jakni... bio je Bangkok, glavni grad Tajlanda. Noćna tržnica Pat Pong i danas je mjesto gdje se mogu kupiti vrhunski lažnjaci, no zakoni su u Tajlandu ipak potkresali krila proizvođačima lažirane robe i njihovim distributerima. Lažni satovi sada se nude diskretnije, no majice s natpisima poznatih marki i dalje slobodno vijore na štandovima.
Kina je zakon
U prosincu prošle godine na Pat Pongu smo sreli poduzetnika iz Beograda, koji je prije pet godina u Srbiju odnio prve torbe lažnih majica Lacoste, Nike i Reebok. Danas ima četiri butika u Beogradu, a poslovanje širi na nekretnine.
- Slušaj, Kina je danas zakon. Na Tajland dolazim na odmor, a usput malo pogledam cijene. Naručujem robu u Hong Kongu, a sve stiže iz Pekinga i tko zna iz kojih kineskih sela. U kompi s još nekima naručujem kontejnere jeansa i moderne odjeće. Kod nas to prolazi, a čujem da ni u Zagrebu nije puno drugačije. Jedanput godišnje, reda radi, naručim pošiljku originalne robe iz Italije jer ipak imam firmirani dućan. Pa nisam lud da platim 60 eura Diesel hlače kad mi ih Kinez spakira za 3 eura. Jedne me hlače do Crne Gore ne koštaju više od 10 eura, a kvaliteta je takva da kupac stvarno nema razloga za prigovor. Sada se šalje kolekcija Replaya, Diesela, Armani Jeansa i Dolce & Gabanna za 2006. Uspoređivao sam originale i kinesku robu i mogu reći da je to potpuno isto. Na nekim trapericama razlikuje se boja zakovica ili metala na patent-zatvaraču, ali boja materijala je ista, debljina konca ista, unutarnje ušivene oznake - iste. Prodajem ih za 40 eura, a kad platim najam, radnike, poreze i ostalo, moja je zarada - korektna. Ako sam ja lopov, što su tek onda ovi iz talijanskih tvornica koji istu robu naplaćuju 20 puta više?! - pita beogradski poduzetnik.
Posljednjih godina i velike svjetske korporacije, primjerice Nike, H&M, Reebok... sele proizvodnju iz Tajlanda u Kinu, Maleziju, Bangladeš gdje je radna snaga najjeftinija. Francuski Lacoste popustio je pred najezdom kineskih majica na način da je, shvativši da su kopije dosegnule izuzetnu kvalitetu, ovlastio dotad ilegalnu tvornicu da radi za njih.
Alisa Kolarić;Davor Butorac
- Lažnjaci su gotovo sva odjeća, obuća, ženske torbice i modni dodaci zvučnih brandova poput Prade, Guccija, Armanija, Versacea, Diora i sličnih brandova koji se prodaju "ispod pulta" ili ih, kao što se nekada govorilo, prodaju "šaneri" u Zagrebu. Dobavljač tu robu najčešće kupuje na pekinškom Silk marketu, jednom od najpoznatijih takvih prodajnih mjesta lažne robe u svijetu. Silk market prostire se na tri kata, u prizemlju su koža i galanterija, na 1. i 2. katu odjeća i obuća, a na trećem se prodaju lažni satovi i modni detalji - kaže naš izvor koji je želio ostati anoniman.
Rolex i Cartier za 20 dolara
Tamo se, primjerice, nakon obaveznog cjenjkanja s prodavačem, muško odijelo Hugo Boss spušta na cijenu od 12 dolara po komadu. Kada stignu u Zagreb, ako se radi o veleprodaji, naglašava naš izvor, ta se odijela dalje preprodaju po 80 eura po komadu, dok kod "maloprodaje" po raznim stanovima ili automobilima njihova cijena iznosi između 150, 200 do 300 eura. Ista priča je i sa ženskim torbama, nebitno radi li se o markama poput Gucci, Louis Vuitton, Prada, Chanel, Christian Dior, Dolce & Gabanna ili nekim drugim svjetskim top-brandovima. Takve torbe na Silk marketu koštaju između 20-ak i 30-ak dolara, a klijentela ih u Zagrebu plaća između 150 i 200 eura. Kupcima se, naravno, ne govori da se radi o lažnjaku nego o ukradenom originalu jer time cijena robe automatski raste, kaže naš izvor. Kod ručnih satova, pak, zvučnih imena poput Rolex, Cartier, Breitling i sličnih, cijene se na Silk marketu kreću oko 20 dolara, a takav lažnjak, koji je ponekad teško razlikovati od originala, u Zagrebu se prodaje već za 150 eura.
No osim dnevne, casual ili elegantne odjeće, u hrvatskoj se metropoli sve više prodaju i replike sportske odjeće poput poznatog branda skijaških odijela Spyder, Bogner i Killy, čiji originali koštaju puno više od 1000 eura, a kod nas se mogu kupiti već za 150 eura.
Može li se kupiti dobra majica za 100 kuna ili je za kvalitetu zaista potrebno izdvojiti sedam do deset, pa i petnaest puta više? Zašto danas traperice marke Diesel koštaju 1200 kuna, a sve do prije nekoliko godina koštale su 450? Je li moguće da srednjoškolci u Hrvatskoj masovno nose naoko ofucane hlače koje koštaju kao odijelo njihovih očeva?
Stari Audi A6 kao butik
Ova pitanja padaju na pamet onima koji gledaju izloge, tražeći u njima nešto po svom ukusu. Bez obzira na kuknjavu o lošem standardu, u nas je sve više obijesnih potrošača, a prilagodljivi trgovci udovoljavaju njihovoj patološkoj želji za potrošnjom. Otvaraju se zastupništva za marke tipa Replay, Paul Shark, Hugo Boss, Lacoste, Prada..., a domišljatiji poduzetnici idu korak dalje. Točnije, odlaze deset tisuća kilometara dalje, na Daleki istok, gdje se proizvode kopije spomenutih marki. Tamo kupuju kontenjere lažnog Burberyja, Armanija, Guccija, Diesela, Hilfigera i svega što se masovno traži na Zapadu, kamo djelomično pripadamo. Dovlače goleme količine "lažnjaka" i tzv. mravljom prodajom plasiraju ih na tržnicama po korektnim cijenama ili u tajnim bunkerima podno velebnih kuća u zagrebačkoj Dubravi, ali po nešto manje korektnim cijenama. Još su veće cijene iste te robe kada ih u prtljažnicima starijih Audija A6 nude ljudi koji se deklariraju kao "šaneri". Niti su oni šaneri, niti im je roba originalna, no 300 kuna za navodno Bossovu košulju i dalje je podnošljivo. Sve je više-manje u redu dok svjesno kupujete u sumnjivim okolnostima i od sumnjivih ljudi. Međutim, što ako vam u dućanu u centru Zagreba, i to onom na kojem je ponosno istaknuta marka, podvale kopiju? I tko uopće može reći što je original kad u Kini danas proizvode takve lažne satove marke Rolex da ih čak ni ovlašteni urari ne mogu otkriti?
Jedno od mjesta gdje se do prije nekoliko godina odlazilo naručivati kontejnere tenisica Nike, Dieselovih i Levi's hlača, Replay majica i jakni... bio je Bangkok, glavni grad Tajlanda. Noćna tržnica Pat Pong i danas je mjesto gdje se mogu kupiti vrhunski lažnjaci, no zakoni su u Tajlandu ipak potkresali krila proizvođačima lažirane robe i njihovim distributerima. Lažni satovi sada se nude diskretnije, no majice s natpisima poznatih marki i dalje slobodno vijore na štandovima.
Kina je zakon
U prosincu prošle godine na Pat Pongu smo sreli poduzetnika iz Beograda, koji je prije pet godina u Srbiju odnio prve torbe lažnih majica Lacoste, Nike i Reebok. Danas ima četiri butika u Beogradu, a poslovanje širi na nekretnine.
- Slušaj, Kina je danas zakon. Na Tajland dolazim na odmor, a usput malo pogledam cijene. Naručujem robu u Hong Kongu, a sve stiže iz Pekinga i tko zna iz kojih kineskih sela. U kompi s još nekima naručujem kontejnere jeansa i moderne odjeće. Kod nas to prolazi, a čujem da ni u Zagrebu nije puno drugačije. Jedanput godišnje, reda radi, naručim pošiljku originalne robe iz Italije jer ipak imam firmirani dućan. Pa nisam lud da platim 60 eura Diesel hlače kad mi ih Kinez spakira za 3 eura. Jedne me hlače do Crne Gore ne koštaju više od 10 eura, a kvaliteta je takva da kupac stvarno nema razloga za prigovor. Sada se šalje kolekcija Replaya, Diesela, Armani Jeansa i Dolce & Gabanna za 2006. Uspoređivao sam originale i kinesku robu i mogu reći da je to potpuno isto. Na nekim trapericama razlikuje se boja zakovica ili metala na patent-zatvaraču, ali boja materijala je ista, debljina konca ista, unutarnje ušivene oznake - iste. Prodajem ih za 40 eura, a kad platim najam, radnike, poreze i ostalo, moja je zarada - korektna. Ako sam ja lopov, što su tek onda ovi iz talijanskih tvornica koji istu robu naplaćuju 20 puta više?! - pita beogradski poduzetnik.
Posljednjih godina i velike svjetske korporacije, primjerice Nike, H&M, Reebok... sele proizvodnju iz Tajlanda u Kinu, Maleziju, Bangladeš gdje je radna snaga najjeftinija. Francuski Lacoste popustio je pred najezdom kineskih majica na način da je, shvativši da su kopije dosegnule izuzetnu kvalitetu, ovlastio dotad ilegalnu tvornicu da radi za njih.
Alisa Kolarić;Davor Butorac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....