'Legenda o motoru': Mehaničar koji je volio rekorde

Za filmsku industriju nema tako podesne hrane kao što su zadivljujuži sportski podvizi otpisanih marginalaca. Ipak, koliko je god industrija temeljito iskočarila sportske kronike, ne mogu se sjetiti da sam na filmu vidio luđeg pothvata od ovog. Burt Munro - junak filma "Legenda o motoru" - bio je provincijski mehaničar iz maloga gradića na novozelandskom južnom otoku. Godine 1920. - kao dvadesetjednogodišnjak - kupio je model motocikla s prikolicom Indian Scout. U idućim desetlježima u kućnoj je radinosti prekapao motor postavljajući lokalne rekorde u konkurenciji "Indijanaca".



Komadanje motora



Godine 1967., u 68. godini života, Burt Monro raskomadao je svoj motor i prenio ga u SAD. Otputovao je na Veliko slano jezero u državi Utah. Tamo je pokraj gradića Bonnevillea u ljeto 1967. oborio svjetski rekord u brzini motocikala, 190 kopnenih milja na sat. Za priprema stanovao je u unajmljenom trejleru, uoči obaranja rekorda pretrpio je težak pad, a njegov tim sastojao se od tri osobe.





The World Fastest Indian, Novi Zeland, 2005.

Režija i scenarij: Roger Donaldson

Uloge: Anthony Hopkins, Iain Rea, Tessa Mitchell

Legenda o motoru

Nevjerojatni, "grunfovski" podvig starog mehaničara s antipoda toliko je dušu dao za film da je pravo čudo da smo od '67. dosad čekali da taj film netko snimi. Naposljetku je to učinio Roger Donaldson, novozelandski veteran (rođen 1945. u Australiji), koji je u sedamdesetima bio među utemeljiteljima novozelandske filmske obnove. Zatim je prešao u Hollywood, gdje nije uspio nametnuti autorsku osobnost. Režirao je puno, ali listom osrednje studijske poslove, među kojima se izdvaja jedan postariji triler "White Sands" (1992.), te politička drama "13 Days" (2000.) o kubanskoj krizi.  S Donaldsonom se na kraju dogodilo ono što se često događa s redateljima iz južne hemisfere koje je oprljio Hollywood. Nakon što je zaradio kuću s bazenom i dobro se potkožio, i on se - baš poput Phillipa Noycea ili Petera Jacksona - trebao vratiti kući i napraviti film pod punom autorskom kontrolom, da bi postigao puni uspjeh. U Donaldsonovu slučaju, taj se uspjeh zove "The World Fastest Indian". Dok su punih petnaest godina Donaldsonovi filmovi bili domena kalifornijskih knjigovođa, svojim prvim "indie" projektom nakon dugo vremena Donaldson je raskrabio svačija srca i napravio jedan od najpopularnijih malih filmova prošle godine.



Riječ je o stoput ispričanoj priči o marginalcu koji je prešao zenit, ali koji je pokazao da se (sasvim američki) upornošću može sve i da nitko nije otpisan. "Legenda o motoru" je feelgood film koji, međutim, nema bog zna što inovativno. Razumijem stoga donekle onog američkog kritičara koji je napisao da je nakon sat vremena gledanja Anthonyja Hopkinsa s francuskim ključem u trlišu, poželio da Hopkins ruča nečiju jetricu u Chiantiju.



Opet sjajni Hopkins



Međutim, koliko god "Legenda o motoru" bila tipični, bestidni "crowdpleaser", treba reći da se Donaldson ne dodvorava po svaku cijenu. Dramaturgija filma je užasno jednostavna, a Burta Munroa prikazuje kao popriličnog antijunaka. Za ulogu ludog mehaničara sasvim nauštrb fizičke sličnosti odabrao je Anthonya Hopkinsa, glumca s kojim se publika teško identificira, jer često glumi likove teških, nepristupačnih ljudi. I Hopkinsov Munro je takav. Svojom sjajnom glumačkom izvedbom, utjelovio je Munroa kao mušičavog, koleričnog fanatika kojeg goni neki njegov neobjašnjivi demon. Donaldson nam ne prodaje junaka koji je "kao svi mi". U filmu je posve jasno da on nije "kao mi", jer smo mi - jel'te - normalni, a Munro je lud. Ipak, tom ludilu Donaldson se fascinirano klanja.

Jurica Pavičić