Predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Leo Andreis žestoko se protivi inicijativi da se odvjetnicima oduzme samostalnost u utvrđivanju cijena odvjetničkih usluga. Vlast optužuje da time želi dokinuti nezavisnost odvjetništva, a Ministarstvu pravosuđa prigovara što odvjetnike ne uključuje u reformu pravosuđa.
Ima li što novo u vezi s odvjetničkim tarifama, ili Ministarstvo pravosuđa i dalje inzistira na zakonskom prijedlogu da Sabor odvjetnicima odobrava cijene?
- Ništa se novo nije dogodilo. Ministarstvo i dalje zastupa stajalište da Sabor daje suglasnost na tarifu.
Nedavno ste o tarifama razgovarali s ministricom Anom Lovrin. Kojim vas je argumentima pokušala pridobiti da pristanete na saborsku kontrolu cijena vašeg rada?
- Nije nas pokušala pridobiti. Vidjelo se da je od početka znala da nećemo i ne možemo prihvatiti takvo rješenje. No, ono što me je najviše razočaralo bila je njezina izjava da je to stvar političke odluke. Nije pretjerano objašnjavala što to znači. Stoga možemo pretpostaviti da je to volja Vlade da se ne ide u sukob sa sindikatima koji su najglasniji oko tarifa, iako kao i drugi koji o tome danas govore, nemaju pojma što je tarifa i što je Zakon o odvjetništvu. Marijan Hanžeković i ja ministrici smo odgovorili da to ne možemo prihvatiti i da se političkim motivima rukovode u zemljama koje su nestabilne, zemljama diktature, u kojima ne postoji demokracija. Otvoreno smo joj rekli da se u normalnim zemljama, čemu Hrvatska teži, može rukovoditi samo argumentima struke kada se donosi zakon. U uređenoj i stabilnoj zemlji zakon ne može biti politički motiviran.
Je li točno da ste ministrici Lovrin na tom sastanku rekli da je smatrate nekompetentnom za vođenje resora kojem je na čelu?
- Ja joj to do sada nisam rekao. Čak ni u novinama.
A je li joj to rekao netko iz odvjetničke delegacije?
- Rečeno joj je da će se na konferenciji za novinare navesti da je na čelu Ministarstva pravosuđa nekompetentna osoba.
Je li po vama ministrica Lovrin nekompetentna?
- Osobno sam vrlo iznenađen ovakvim razvojem događaja. HOK je s Ministarstvom pravosuđa, kao i s Vrhovnim sudom, Visokim trgovačkim i Upravnim sudom, imala odlične profesionalne odnose. Do sada sam bio uvjeren da ministrica Lovrin dosta razumno i smireno vodi Ministarstvo, da je spremna konzultirati se o temama u kojima nije sigurna. Međutim, ovo me s jedne strane iznenađuje, a s druge me je razočaralo kao čovjeka i profesionalca. Ipak, moram reći da nisam siguran da je ovo prijedlog ministrice Lovrin, ili u to ne želim vjerovati, jer je ona u osobnom kontaktu bila vrlo razumna, profesionalna, pristojna i kulturna osoba. Nespojivo mi je da takva osoba može napraviti takav pravni gaf, a s druge strane još zanemariti naš vapaj da se hrvatski odvjetnici zaštite pred stranima tako da nam se da određeni ekskluzivitet u zastupanju pred sudovima.
Zar vi ne mislite da su odvjetničke usluge za građane jako skupe?
- To nije istina. HOK je samostalna, neovisna institucija čiji je položaj određen Ustavom. Mi smo potupno samostalni, na tržištu smo na kojem nemamo monopol. Stoga moramo imati mogućnost da sami određujemo cijenu svojih usluga kao što to čine liječnici, zubari, arhitekti… Diranje u naše cijene pokraj činjenice da smo u tržišnoj ekonomiji, a nemamo nikakvog monopola, u najmanju je ruku nepristojno. Odvjetnička tarifa koja je najveća meta napada u svome je velikome dijelu podcijenjena. Duboko sam uvjeren da je u nekim dijelovima tarifa preniska i to mogu obrazložiti. Postoji dio tarife koji je doista skup, no to su slučajevi sporova vrlo visoke vrijednosti. Ali u tim sporovima ne sudjeluju građani, a posebno ne građani čija se zaštita u svim ovim hajkama navodno traži.
Možete li zamisliti, kada bi prošao taj prijedlog da Sabor daje suglasnost na odvjetničke tarife, kako bi izgledala i koliko bi bila komplicirana ta procedura. Koliko slobode odvjetnici mogu imati u takvim uvjetima? Nema slobodnog i čestitog pravosudnog sustava bez nezavisnog sudstva, a nema ni nezavisnog sudstva bez nezavisnog odvjetništva. A odvjetništvo nije nezavisno ako o državi ovisi kakva će mu biti tarifa, hoće li biti donesena i na što će mu se dati suglasnost. Takav odvjetnik nije slobodan u zastupanju svoje stranke, i to je najveća tragedija ovog prijedloga.
Po statusu se uspoređujete s liječnicima, stomatolozima. Ako građanin kojeg zaboli zub nema novca za privatnog stomatologa, može otići u državnu ambulantu. A kamo može otići ako ga netko tuži, a nema novca za odvjetnika?
Kad uđemo u EU, građani će moći angažirati odvjetnika iz Maribora da ih zastupa u Zagrebu. Osim ako Hrvatska ne donese propis kojim bi domaći odvjetnici imali ekskluzivitet u zastupanju
- Izvor svega ovoga je žalosna nesposobnost države da donese zakon o pružanju besplatne pravne pomoći, a kroz to organizira službu koja će ga provoditi. No, neistina je da građanima nije dostupna pravna pomoć zbog velike tarife, ili činjenice da netko nema novca. HOK od 1994., kada je ukinuta pravna pomoć na sudovima, jedini pruža kompletnu besplatnu pravnu pomoć socijalno ugroženim građanima, stradalnicima Domovinskog rata, hrvatskim braniteljima, azilantima, Romima, a od prije godinu i pol svoj djeci kada su u pitanju uzdržavanja bez obzira na imovinski status njihovih roditelja.
Ne govorimo samo o socijalno ugroženim kategorijama. Što biste preporučili građaninu koji ima 4500 kuna plaću i potrebna mu je odvjetnička usluga? Kakvog bi si on odvjetnika mogao priuštiti?
- Da tom prosječnom građaninu tarifu i prepolovimo, on bi i dalje bio nezadovoljan. Njemu je naša tarifa preskupa, ali mu nije preskupo mobilno telefoniranje. Pogledajte kakve račune za mobilno telefoniranje imaju građani s manjim primanjima. To mogu financirati, ali odvjetničku uslugu nikako. Pa i usluge frizera u mnogim su slučajevima skuplje nego odvjetnička tarifa. Na sudu je najviše slučajeva u kojima se primjenjuje tarifa od 500 kuna po parničnoj radnji. Svi zaboravljaju na to da je tih 500 kuna bruto te da odvjetniku od toga efektivno ostaje 150 kuna kada podmiri sve što treba. Nevolja je što o ovim stvarima ne govore stvarni korisnici naših usluga. Građani koji koriste usluge odvjetnika njima su, uz rijetke iznimke, zadovoljni.
Biste li pristali na drugačiji sustav naplate odvjetničkih usluga na način da se ne naplaćuje svaki izlazak na sud, nego samo procesne radnje, primjerice tužba, glavna rasprava i presuda?
- Govorite kao u vrijeme socijalista utopista Saint Simona. Prije svega biste za takvo razmišljanje trebali imati fenomenalno uređeno pravosuđe. Ne mislite li da bi bilo nepravedno i neprihvatljivo da se rasprave odgađaju zbog, recimo, nepripremljenosti suca, a odvjetnici dolaze pet, šest ili više puta na sud i ne riješe ništa, a taj dolazak, iako nisu krivi za odgodu, ne mogu naplatiti. To ne bi bilo korektno.
Što znači dolazak stranih odvjetnika u Hrvatsku?
- Omogućavanje odvjetnicima koji su građani zemalja EU da rade u Hrvatskoj jest zahtjev EK prema Hrvatskoj. U odnosu na Zakon o odvjetništvu postoje samo dvije direktive. Jedna govori o slobodi dolaska stranih odvjetnika u Hrvatsku, a druga o reguliranju nihova rada kao odvjetnika. Osim ova dva razloga, nije bilo nikakvih razloga ni zahtjeva za bilo kakvom promjenom u Zakonu o odvjetništvu. Taj je zakon dobar propis. Na snazi je od 1994. godine i osim dijela koji sam i predložio da se promijeni, a riječ je o disciplinaru, nije bilo potrebe dirati taj zakon.
Pod kojim uvjetima i na kojim će slučajevima strani odvjetnici moći raditi u Hrvatskoj?
- Kako sada stvari stoje, domaći su odvjetnici nezaštićeni jer će odvjetnici iz EU moći doći u Hrvatsku, a da pritom ovdje uopće ne organiziraju ured niti podružnicu. Oni će doći na sud, zastupati stranku, naplatiti uslugu po svojoj tarifi, a porez neće platiti u Hrvatskoj. Mi tako ne možemo zastupati u drugim zemljama jer su sve zemlje svoje odvjetnike zaštitile.
Znači, kad uđemo u EU, moći ćemo otići u Maribor i angažirati odvjetnika koji će nas zastupati na Općinskom sudu u Zagrebu?
- Na žalost, upravo tako. Jedino ako Hrvatska ne donese propis kojim bi domaći odvjetnici imali ekskluzivitet u zastupanju pred sudom.
Pod kojim bi uvjetima onda radili stranci ako biste vi imali ekskluzivitet?
- Pod istim kao i mi. Dakle, morali bi poznavati hrvatski jezik, položiti pravosudni ispit, te u svojoj zemlji biti upisani kao odvjetnici. Postojale bi tri osnovne forme kako bi se odvjetnik mogao pojaviti.
Odvjetnici koje vidi šira javnost spadaju u kategoriju iznimno imućnih građana, a zastupaju jednu ili dvije stranke. Kako oni obračunavaju tarife kad od jedne stranke mogu tako dobro živjeti?
- Ono što vidite u medijima nikako nije reprezentativan uzorak hrvatskog odvjetništva. Mediji pišu samo o takvim odvjetnicima jer ih ne zanima kako netko u Vinkovcima zastupa svoju stranku u ometanju posjeda ili uređenju međa. A takvi su odvjetnici u većini.
Za odvjetnike na koje aludirate ne znam kako naplaćuju usluge svojim strankama. I sve dok nemam prijavu da nisu zakonito naplatili svoje usluge, to me ni ne zanima.
Rekli ste da predlažete izmjene Zakona o odvjetništvu u odnosu na disciplinar. Što to znači?
Odvjetništvo nije nezavisno ako o državi ovisi kakva će mu biti tarifa. Izvor svega ovoga je nesposobnost države da donese zakon o pružanju besplatne pravne pomoći
- Kada sam došao na mjesto predsjednika HOK-a, obećao sam ljudima koji su me izabrali da ću se potruditi “očistiti” naše redove od ljudi koji tu ne pripadaju. Učinit ću sve da tijekom mandata to i provedem. Jedan od načina je i da se u Zakon uvede mogućnost trajnog brisanja iz imenika odvjetnika. Predložio sam i da se zastarni rok za pokretanje disciplinskog postupka dvostruko povisi. Neću dopustiti da se netko tko je nešto napravio izvuče zato što su zastarni rokovi prektratki.
Zašto su vaši stegovni postupci tajni? Zašto ne bismo znali koji je odvjetnik stegovno kažnjavan i zbog čega?
- Javnost to može znati onda kada je predmet pravomoćno dovršen. No, budimo realni. Imamo disciplinske postupke koji se vode zbog teže povrede disciplinske dužnosti, te lakših povreda koje spadaju pod omaške koje se svakome mogu dogoditi. Nijedna struka neće dopustiti da se publiciraju neznatne pogreške i da se nekoga onda etiketira. No, svatko tko se teško ogriješi o svoju dužnost i bude pravomoćno presuđen, bit će javno obznanjen. Sada, kada imamo novu web stranicu, na njoj će se objaviti svi slučajevi koji su završeni na Višem disciplinskom sudu HOK-a.
Koliko ima stegovnih postupaka i za koja stegovna djela?
- Na 3700 odvjetnika, koliko ih ima u Hrvatskoj, vodi se 200-tinjak stegovnih postupaka. No, to nisu pravomoćni predmeti, nego oni koji su pokrenuti. U najvećem broju slučajeva odvjetnike prijavljuju stranke jer su izgubile spor, ali to su najčešće prijave bez osnove jer spor bude izgubljen bez krivnje odvjetnika. Najčešće opravdane prijave su zato što je odvjetnik propustio podnijeti pravni lijek. Iako je to gaf koji se može dogoditi, preko njega se ne može prijeći. No, u takvim situacijama odvjetnik odgovara za štetu. Odvjetnici imaju policu osiguranja od štete na 800.000 kuna i još odgovaraju cijelom svojom imovinom.
Je li bilo slučajeva da je odvjetnik ostao bez imovine da bi obeštetio stranku?
- Nije bilo slučajeva da je izgubio imovinu, nego je polica bila dovoljna. Znam za slučajeve da su odvjetnici dragovoljno platili štetu stranci svjesni da su pogriješili. No, bilo je i slučajeva da je odvjetnik svjesno stranci zatajio novac koji joj je stigao. Takav je slučaj Željka Derviša iz Požege koji je pravomoćno osuđen na dvije i pol godine bezuvjetnog zatvora jer je stranci utajio oko 150 tisuća njemačkih maraka. Kod nas je dobio osam godina zabrane bavljenja odvjetničkim radom.
U javnosti ipak vlada dojam da su zgriješili jedino Marko Marinović i Vesna Škare Ožbolt, koja se nije uspjela ni upisati u imenik odvjetnika.
- Njih se ni po čemu ne može i ne smije usporediti. Marinovića se spominje u javnosti prije svega jer je on suprug bivše ministrice pravosuđa Ingrid Antičević Marinović. Za druge takve slučajeve mediji ne pokazuju interes. U slučaju Vesne Škare Ožbolt bilo je pitanje bezobzirnog reklamiranja, a za to se procesuiraju svi odvjetnici koji se reklamiraju, a neki su kažnjeni čak i nekoliko puta. Kolegici Ožbolt bio je, nemojmo to zaboraviti, već odobren upis u imenik odvjetnika, ali je ona svojim ponašanjem sama dovela u pitanje svoju eventualnu budućnost u odvjetništvu.
Što mislite o zakonskom prijedlogu kojim bi se racionalizirala mreža sudova?
- Mišljenja sam da se malo prebrzo, bez potrebnog potpunog pravnog promišljanja pristupilo tom pitanju. Izgleda kao da se slomilo preko koljena i to nije dobro. Reformu sudova treba provesti, ali ne preko noći i bez dobrog poznavanja faktičnog stanja na pojedinim sudovima. Sve je to prebrzo, a ja principijelno nisam za uporabu hitroreza, već za uporabu mudroreza.
Ivanka Toma
Ima li što novo u vezi s odvjetničkim tarifama, ili Ministarstvo pravosuđa i dalje inzistira na zakonskom prijedlogu da Sabor odvjetnicima odobrava cijene?
- Ništa se novo nije dogodilo. Ministarstvo i dalje zastupa stajalište da Sabor daje suglasnost na tarifu.
Nedavno ste o tarifama razgovarali s ministricom Anom Lovrin. Kojim vas je argumentima pokušala pridobiti da pristanete na saborsku kontrolu cijena vašeg rada?
- Nije nas pokušala pridobiti. Vidjelo se da je od početka znala da nećemo i ne možemo prihvatiti takvo rješenje. No, ono što me je najviše razočaralo bila je njezina izjava da je to stvar političke odluke. Nije pretjerano objašnjavala što to znači. Stoga možemo pretpostaviti da je to volja Vlade da se ne ide u sukob sa sindikatima koji su najglasniji oko tarifa, iako kao i drugi koji o tome danas govore, nemaju pojma što je tarifa i što je Zakon o odvjetništvu. Marijan Hanžeković i ja ministrici smo odgovorili da to ne možemo prihvatiti i da se političkim motivima rukovode u zemljama koje su nestabilne, zemljama diktature, u kojima ne postoji demokracija. Otvoreno smo joj rekli da se u normalnim zemljama, čemu Hrvatska teži, može rukovoditi samo argumentima struke kada se donosi zakon. U uređenoj i stabilnoj zemlji zakon ne može biti politički motiviran.
Je li točno da ste ministrici Lovrin na tom sastanku rekli da je smatrate nekompetentnom za vođenje resora kojem je na čelu?
- Ja joj to do sada nisam rekao. Čak ni u novinama.
A je li joj to rekao netko iz odvjetničke delegacije?
- Rečeno joj je da će se na konferenciji za novinare navesti da je na čelu Ministarstva pravosuđa nekompetentna osoba.
Je li po vama ministrica Lovrin nekompetentna?
- Osobno sam vrlo iznenađen ovakvim razvojem događaja. HOK je s Ministarstvom pravosuđa, kao i s Vrhovnim sudom, Visokim trgovačkim i Upravnim sudom, imala odlične profesionalne odnose. Do sada sam bio uvjeren da ministrica Lovrin dosta razumno i smireno vodi Ministarstvo, da je spremna konzultirati se o temama u kojima nije sigurna. Međutim, ovo me s jedne strane iznenađuje, a s druge me je razočaralo kao čovjeka i profesionalca. Ipak, moram reći da nisam siguran da je ovo prijedlog ministrice Lovrin, ili u to ne želim vjerovati, jer je ona u osobnom kontaktu bila vrlo razumna, profesionalna, pristojna i kulturna osoba. Nespojivo mi je da takva osoba može napraviti takav pravni gaf, a s druge strane još zanemariti naš vapaj da se hrvatski odvjetnici zaštite pred stranima tako da nam se da određeni ekskluzivitet u zastupanju pred sudovima.
Zar vi ne mislite da su odvjetničke usluge za građane jako skupe?
- To nije istina. HOK je samostalna, neovisna institucija čiji je položaj određen Ustavom. Mi smo potupno samostalni, na tržištu smo na kojem nemamo monopol. Stoga moramo imati mogućnost da sami određujemo cijenu svojih usluga kao što to čine liječnici, zubari, arhitekti… Diranje u naše cijene pokraj činjenice da smo u tržišnoj ekonomiji, a nemamo nikakvog monopola, u najmanju je ruku nepristojno. Odvjetnička tarifa koja je najveća meta napada u svome je velikome dijelu podcijenjena. Duboko sam uvjeren da je u nekim dijelovima tarifa preniska i to mogu obrazložiti. Postoji dio tarife koji je doista skup, no to su slučajevi sporova vrlo visoke vrijednosti. Ali u tim sporovima ne sudjeluju građani, a posebno ne građani čija se zaštita u svim ovim hajkama navodno traži.
Možete li zamisliti, kada bi prošao taj prijedlog da Sabor daje suglasnost na odvjetničke tarife, kako bi izgledala i koliko bi bila komplicirana ta procedura. Koliko slobode odvjetnici mogu imati u takvim uvjetima? Nema slobodnog i čestitog pravosudnog sustava bez nezavisnog sudstva, a nema ni nezavisnog sudstva bez nezavisnog odvjetništva. A odvjetništvo nije nezavisno ako o državi ovisi kakva će mu biti tarifa, hoće li biti donesena i na što će mu se dati suglasnost. Takav odvjetnik nije slobodan u zastupanju svoje stranke, i to je najveća tragedija ovog prijedloga.
Po statusu se uspoređujete s liječnicima, stomatolozima. Ako građanin kojeg zaboli zub nema novca za privatnog stomatologa, može otići u državnu ambulantu. A kamo može otići ako ga netko tuži, a nema novca za odvjetnika?
Kad uđemo u EU, građani će moći angažirati odvjetnika iz Maribora da ih zastupa u Zagrebu. Osim ako Hrvatska ne donese propis kojim bi domaći odvjetnici imali ekskluzivitet u zastupanju
|
Ne govorimo samo o socijalno ugroženim kategorijama. Što biste preporučili građaninu koji ima 4500 kuna plaću i potrebna mu je odvjetnička usluga? Kakvog bi si on odvjetnika mogao priuštiti?
- Da tom prosječnom građaninu tarifu i prepolovimo, on bi i dalje bio nezadovoljan. Njemu je naša tarifa preskupa, ali mu nije preskupo mobilno telefoniranje. Pogledajte kakve račune za mobilno telefoniranje imaju građani s manjim primanjima. To mogu financirati, ali odvjetničku uslugu nikako. Pa i usluge frizera u mnogim su slučajevima skuplje nego odvjetnička tarifa. Na sudu je najviše slučajeva u kojima se primjenjuje tarifa od 500 kuna po parničnoj radnji. Svi zaboravljaju na to da je tih 500 kuna bruto te da odvjetniku od toga efektivno ostaje 150 kuna kada podmiri sve što treba. Nevolja je što o ovim stvarima ne govore stvarni korisnici naših usluga. Građani koji koriste usluge odvjetnika njima su, uz rijetke iznimke, zadovoljni.
Biste li pristali na drugačiji sustav naplate odvjetničkih usluga na način da se ne naplaćuje svaki izlazak na sud, nego samo procesne radnje, primjerice tužba, glavna rasprava i presuda?
- Govorite kao u vrijeme socijalista utopista Saint Simona. Prije svega biste za takvo razmišljanje trebali imati fenomenalno uređeno pravosuđe. Ne mislite li da bi bilo nepravedno i neprihvatljivo da se rasprave odgađaju zbog, recimo, nepripremljenosti suca, a odvjetnici dolaze pet, šest ili više puta na sud i ne riješe ništa, a taj dolazak, iako nisu krivi za odgodu, ne mogu naplatiti. To ne bi bilo korektno.
Što znači dolazak stranih odvjetnika u Hrvatsku?
- Omogućavanje odvjetnicima koji su građani zemalja EU da rade u Hrvatskoj jest zahtjev EK prema Hrvatskoj. U odnosu na Zakon o odvjetništvu postoje samo dvije direktive. Jedna govori o slobodi dolaska stranih odvjetnika u Hrvatsku, a druga o reguliranju nihova rada kao odvjetnika. Osim ova dva razloga, nije bilo nikakvih razloga ni zahtjeva za bilo kakvom promjenom u Zakonu o odvjetništvu. Taj je zakon dobar propis. Na snazi je od 1994. godine i osim dijela koji sam i predložio da se promijeni, a riječ je o disciplinaru, nije bilo potrebe dirati taj zakon.
Pod kojim uvjetima i na kojim će slučajevima strani odvjetnici moći raditi u Hrvatskoj?
- Kako sada stvari stoje, domaći su odvjetnici nezaštićeni jer će odvjetnici iz EU moći doći u Hrvatsku, a da pritom ovdje uopće ne organiziraju ured niti podružnicu. Oni će doći na sud, zastupati stranku, naplatiti uslugu po svojoj tarifi, a porez neće platiti u Hrvatskoj. Mi tako ne možemo zastupati u drugim zemljama jer su sve zemlje svoje odvjetnike zaštitile.
Znači, kad uđemo u EU, moći ćemo otići u Maribor i angažirati odvjetnika koji će nas zastupati na Općinskom sudu u Zagrebu?
- Na žalost, upravo tako. Jedino ako Hrvatska ne donese propis kojim bi domaći odvjetnici imali ekskluzivitet u zastupanju pred sudom.
Pod kojim bi uvjetima onda radili stranci ako biste vi imali ekskluzivitet?
- Pod istim kao i mi. Dakle, morali bi poznavati hrvatski jezik, položiti pravosudni ispit, te u svojoj zemlji biti upisani kao odvjetnici. Postojale bi tri osnovne forme kako bi se odvjetnik mogao pojaviti.
Odvjetnici koje vidi šira javnost spadaju u kategoriju iznimno imućnih građana, a zastupaju jednu ili dvije stranke. Kako oni obračunavaju tarife kad od jedne stranke mogu tako dobro živjeti?
- Ono što vidite u medijima nikako nije reprezentativan uzorak hrvatskog odvjetništva. Mediji pišu samo o takvim odvjetnicima jer ih ne zanima kako netko u Vinkovcima zastupa svoju stranku u ometanju posjeda ili uređenju međa. A takvi su odvjetnici u većini.
Za odvjetnike na koje aludirate ne znam kako naplaćuju usluge svojim strankama. I sve dok nemam prijavu da nisu zakonito naplatili svoje usluge, to me ni ne zanima.
Rekli ste da predlažete izmjene Zakona o odvjetništvu u odnosu na disciplinar. Što to znači?
Odvjetništvo nije nezavisno ako o državi ovisi kakva će mu biti tarifa. Izvor svega ovoga je nesposobnost države da donese zakon o pružanju besplatne pravne pomoći
|
|
Zašto su vaši stegovni postupci tajni? Zašto ne bismo znali koji je odvjetnik stegovno kažnjavan i zbog čega?
- Javnost to može znati onda kada je predmet pravomoćno dovršen. No, budimo realni. Imamo disciplinske postupke koji se vode zbog teže povrede disciplinske dužnosti, te lakših povreda koje spadaju pod omaške koje se svakome mogu dogoditi. Nijedna struka neće dopustiti da se publiciraju neznatne pogreške i da se nekoga onda etiketira. No, svatko tko se teško ogriješi o svoju dužnost i bude pravomoćno presuđen, bit će javno obznanjen. Sada, kada imamo novu web stranicu, na njoj će se objaviti svi slučajevi koji su završeni na Višem disciplinskom sudu HOK-a.
Koliko ima stegovnih postupaka i za koja stegovna djela?
- Na 3700 odvjetnika, koliko ih ima u Hrvatskoj, vodi se 200-tinjak stegovnih postupaka. No, to nisu pravomoćni predmeti, nego oni koji su pokrenuti. U najvećem broju slučajeva odvjetnike prijavljuju stranke jer su izgubile spor, ali to su najčešće prijave bez osnove jer spor bude izgubljen bez krivnje odvjetnika. Najčešće opravdane prijave su zato što je odvjetnik propustio podnijeti pravni lijek. Iako je to gaf koji se može dogoditi, preko njega se ne može prijeći. No, u takvim situacijama odvjetnik odgovara za štetu. Odvjetnici imaju policu osiguranja od štete na 800.000 kuna i još odgovaraju cijelom svojom imovinom.
Je li bilo slučajeva da je odvjetnik ostao bez imovine da bi obeštetio stranku?
- Nije bilo slučajeva da je izgubio imovinu, nego je polica bila dovoljna. Znam za slučajeve da su odvjetnici dragovoljno platili štetu stranci svjesni da su pogriješili. No, bilo je i slučajeva da je odvjetnik svjesno stranci zatajio novac koji joj je stigao. Takav je slučaj Željka Derviša iz Požege koji je pravomoćno osuđen na dvije i pol godine bezuvjetnog zatvora jer je stranci utajio oko 150 tisuća njemačkih maraka. Kod nas je dobio osam godina zabrane bavljenja odvjetničkim radom.
U javnosti ipak vlada dojam da su zgriješili jedino Marko Marinović i Vesna Škare Ožbolt, koja se nije uspjela ni upisati u imenik odvjetnika.
- Njih se ni po čemu ne može i ne smije usporediti. Marinovića se spominje u javnosti prije svega jer je on suprug bivše ministrice pravosuđa Ingrid Antičević Marinović. Za druge takve slučajeve mediji ne pokazuju interes. U slučaju Vesne Škare Ožbolt bilo je pitanje bezobzirnog reklamiranja, a za to se procesuiraju svi odvjetnici koji se reklamiraju, a neki su kažnjeni čak i nekoliko puta. Kolegici Ožbolt bio je, nemojmo to zaboraviti, već odobren upis u imenik odvjetnika, ali je ona svojim ponašanjem sama dovela u pitanje svoju eventualnu budućnost u odvjetništvu.
Što mislite o zakonskom prijedlogu kojim bi se racionalizirala mreža sudova?
- Mišljenja sam da se malo prebrzo, bez potrebnog potpunog pravnog promišljanja pristupilo tom pitanju. Izgleda kao da se slomilo preko koljena i to nije dobro. Reformu sudova treba provesti, ali ne preko noći i bez dobrog poznavanja faktičnog stanja na pojedinim sudovima. Sve je to prebrzo, a ja principijelno nisam za uporabu hitroreza, već za uporabu mudroreza.
Ivanka Toma
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....