Kod nas u redakciji vodila se ovih dana rasprava o tome je li pošteno da mediji, rasvjetljujući slučaj Čučić, spominju i Mariju Pejčinović-Burić, sada državnu tajnicu u Ministarstvu vanjskih poslova.
O 44-godišnjoj Mariji Pejčinović-Burić danas se govori kao o ozbiljnoj i stručnoj osobi koju Sanader ima u vidu za ministricu vanjskih poslova ako HDZ u studenom osvoji vlast. Državna tajnica i sama je ljetos vrlo eksplicitno potvrdila svoje ambicije u intervjuu Jutarnjem listu, što je, posve razumljivo, povrijedilo njenu šeficu Kolindu Grabar-Kitarović. Ministričine dionice kod premijera ionako ne stoje najbolje, a u takvoj situaciji doista nije ugodno kad ti se najbliža suradnica ne može strpjeti da ti se i javno ne uvaljuje na mjesto.
Marija Pejčinović-Burić ranije nije bila članica nijedne stranke, ali se proljetos, s još dvije visoke dužnosnice MVP-a, upisala u HDZ. "Preventivno", ironično kažu njeni kolege, da ne bude "političkih" problema ako izbori prođu dobro po HDZ i ako se doista uprazni ministarska fotelja. Sanader se s te tri pristupnice grleno pohvalio pred kamerama hrvatskih TV-kuća.
Sve ovo dio je predizborne zabave nižeg intenziteta za političke promatrače i o tome nam danas ne bi palo na pamet ovdje govoriti da se ime Marije Pejčinović-Burić odjednom nije pojavilo u sasvim desetom kontekstu. Marija Pejčinović bila je početkom devedesetih partnerica Ljubomira Čučića i s njim je nekoliko godina živjela u njegovoj kući. Tada je s Čučićem i radila u Europskom domu kao njegova glavna tajnica, a kasnije i direktorica. Potom su se razišli,
Čučić se oženio s Magali Boers. Raspadom zlosretnog braka s Magali, o kojemu je sada gotovo sve već poznato, i presudom Čučiću na 14 mjeseci zatvora zbog zlostavljanja u obitelji, bivši ugledni član zajednice, novinar i diplomat, javno je raskrinkan kao sociopat koji je ne samo Magali, nego i svoje druge partnerice, sadistički uništavao psihički i fizički.
Nova afera s ponovnom Čučićevom otmicom njegovih dviju kćerkica opet je vratila na scenu Čučića, ali, kao dio novinarske procedure, i žene koje su bile dio njegovog života. Mjesto u toj kronologiji pripada i Mariji Pejčinović-Burić.
Je li nju, danas visokorangiranu državnu dužnosnicu s izvrsnim prognozama u politici, osobu koja sada ima obitelj, trebalo izostaviti iz priče o Čučiću? - to je bilo pitanje iz naše diskusije. Može li spominjanje njezine nekadašnje veze s Čučićem, veze koja je uostalom davna prošlost, njoj štetiti u karijeri? Je li potrebno sada gurati diktafone pred lice žene zato što je, kao i sve te druge, jednom davno voljela manipulatora i nasilnika koji je rastrojio sve svoje veze i brakove iza kojih su ostale četiri kćeri.
Je li Mariji Pejčinović-Burić bilo potrebno nanositi duševne boli stavljajući je u kontekst psihoprofila Čučić? Ili je njeno ime u zajedničkom poglavlju biografije trebalo precrtati crnim flomasterom i pustiti je na miru?
Bojim se, na žalost, da to ne bi bilo moguće. Jer onda se ne bi smjelo spomenuti nikoga. Mediji imaju zadatak ne samo informirati o tome što se i gdje dogodilo i tko je što o čemu rekao, nego i sami rasvjetljavati i tumačiti sve slučajeve od interesa za opću javnost.
Skandal u kojemu se ispostavilo da je zlostavljač pripadnik intelektualne elite, koji je s vjerodajnicama države predstavljao Hrvatsku u inozemstvu, svakako spada u teme od interesa opće javnosti. Za taj kontekst bitna je informacija da je ranije prikrivana Čučićeva patologija ima dugu povijest, od njegovog prvog braka, do posljednjih veza s odvjetnicom i djevojkom koja je za njega skrivala djecu. To se - opet kažemo na žalost zbog žena i djece čija se imena sada spominju - može dokazati samo navođenjem epizoda i osoba. Tu, naravno, mediji moraju biti krajnje pažljivi, ali za ljude u čije se živote zadire, i najpažljiviji pristup je neugodan.
A Čučić je maher za duševnu patnju. Reflektori sigurno sada nanose bol i Čučićevoj najstarijoj kćeri, mladoj pravnici koja sigurno želi zaboraviti traumu kad ju je iz očeve kuće morala izbaviti policija, i njegovoj majci, i obiteljima svih osoba koje su bilo kada i na bilo koji način s njime bile blisko povezane. Dakle, nije riječ samo o državnoj tajnici, nego o svima. Ali to se ne da i ne može izbjeći. Može se i mora samo paziti da se dostojanstvo involviranih razumno zaštiti u najvećoj mogućoj mjeri.
[email protected]
Sanja Modrić
O 44-godišnjoj Mariji Pejčinović-Burić danas se govori kao o ozbiljnoj i stručnoj osobi koju Sanader ima u vidu za ministricu vanjskih poslova ako HDZ u studenom osvoji vlast. Državna tajnica i sama je ljetos vrlo eksplicitno potvrdila svoje ambicije u intervjuu Jutarnjem listu, što je, posve razumljivo, povrijedilo njenu šeficu Kolindu Grabar-Kitarović. Ministričine dionice kod premijera ionako ne stoje najbolje, a u takvoj situaciji doista nije ugodno kad ti se najbliža suradnica ne može strpjeti da ti se i javno ne uvaljuje na mjesto.
Marija Pejčinović-Burić ranije nije bila članica nijedne stranke, ali se proljetos, s još dvije visoke dužnosnice MVP-a, upisala u HDZ. "Preventivno", ironično kažu njeni kolege, da ne bude "političkih" problema ako izbori prođu dobro po HDZ i ako se doista uprazni ministarska fotelja. Sanader se s te tri pristupnice grleno pohvalio pred kamerama hrvatskih TV-kuća.
Sve ovo dio je predizborne zabave nižeg intenziteta za političke promatrače i o tome nam danas ne bi palo na pamet ovdje govoriti da se ime Marije Pejčinović-Burić odjednom nije pojavilo u sasvim desetom kontekstu. Marija Pejčinović bila je početkom devedesetih partnerica Ljubomira Čučića i s njim je nekoliko godina živjela u njegovoj kući. Tada je s Čučićem i radila u Europskom domu kao njegova glavna tajnica, a kasnije i direktorica. Potom su se razišli,
Čučić se oženio s Magali Boers. Raspadom zlosretnog braka s Magali, o kojemu je sada gotovo sve već poznato, i presudom Čučiću na 14 mjeseci zatvora zbog zlostavljanja u obitelji, bivši ugledni član zajednice, novinar i diplomat, javno je raskrinkan kao sociopat koji je ne samo Magali, nego i svoje druge partnerice, sadistički uništavao psihički i fizički.
Nova afera s ponovnom Čučićevom otmicom njegovih dviju kćerkica opet je vratila na scenu Čučića, ali, kao dio novinarske procedure, i žene koje su bile dio njegovog života. Mjesto u toj kronologiji pripada i Mariji Pejčinović-Burić.
Je li nju, danas visokorangiranu državnu dužnosnicu s izvrsnim prognozama u politici, osobu koja sada ima obitelj, trebalo izostaviti iz priče o Čučiću? - to je bilo pitanje iz naše diskusije. Može li spominjanje njezine nekadašnje veze s Čučićem, veze koja je uostalom davna prošlost, njoj štetiti u karijeri? Je li potrebno sada gurati diktafone pred lice žene zato što je, kao i sve te druge, jednom davno voljela manipulatora i nasilnika koji je rastrojio sve svoje veze i brakove iza kojih su ostale četiri kćeri.
Je li Mariji Pejčinović-Burić bilo potrebno nanositi duševne boli stavljajući je u kontekst psihoprofila Čučić? Ili je njeno ime u zajedničkom poglavlju biografije trebalo precrtati crnim flomasterom i pustiti je na miru?
Bojim se, na žalost, da to ne bi bilo moguće. Jer onda se ne bi smjelo spomenuti nikoga. Mediji imaju zadatak ne samo informirati o tome što se i gdje dogodilo i tko je što o čemu rekao, nego i sami rasvjetljavati i tumačiti sve slučajeve od interesa za opću javnost.
Skandal u kojemu se ispostavilo da je zlostavljač pripadnik intelektualne elite, koji je s vjerodajnicama države predstavljao Hrvatsku u inozemstvu, svakako spada u teme od interesa opće javnosti. Za taj kontekst bitna je informacija da je ranije prikrivana Čučićeva patologija ima dugu povijest, od njegovog prvog braka, do posljednjih veza s odvjetnicom i djevojkom koja je za njega skrivala djecu. To se - opet kažemo na žalost zbog žena i djece čija se imena sada spominju - može dokazati samo navođenjem epizoda i osoba. Tu, naravno, mediji moraju biti krajnje pažljivi, ali za ljude u čije se živote zadire, i najpažljiviji pristup je neugodan.
A Čučić je maher za duševnu patnju. Reflektori sigurno sada nanose bol i Čučićevoj najstarijoj kćeri, mladoj pravnici koja sigurno želi zaboraviti traumu kad ju je iz očeve kuće morala izbaviti policija, i njegovoj majci, i obiteljima svih osoba koje su bilo kada i na bilo koji način s njime bile blisko povezane. Dakle, nije riječ samo o državnoj tajnici, nego o svima. Ali to se ne da i ne može izbjeći. Može se i mora samo paziti da se dostojanstvo involviranih razumno zaštiti u najvećoj mogućoj mjeri.
[email protected]
Sanja Modrić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....