Prije deset godina ime Gorana Kovača Macka nije silazilo s naslovnih stranica. Bio je jedan od najžešćih jurišnika u borbi za povrat Dinamova imena, graditelj spomenika poginulim BBB-ima i neprijatelj broj jedan Zlatka Canjuge. Onda je HDZ izgubio izbore, na pročelje maksimirskog kluba opet je pribijena tabla s Dinamovim imenom, Zlatko Canjuga je pobjegao iz Maksimira 'požarnim' stepenicama, a Macko je nestao s navijačke scene. Iza njega je ostao samo sudski spor, tužba protiv zadnjeg predsjednika NK Croatia. Trajalo je devet godina.
Prije nekoliko dana u Jutarnjem listu objavljena je kratka crtica da "Canjuga mora platiti odštetu, u visini 35.000 kuna i zatezne kamate", jer je pravomoćnom presudom Županijskog suda izgubio parnicu protiv momka kojega je proglasio "Soroševim plaćenikom i jugonostalgičarom". To je epilog jedne dugotrajne borbe, u kojoj je pobijedio narod. Macko je tražio odštetu od 100.000 kuna i objavio da će tim novcem počastiti one koji su ga podržavali u toj borbi. Danas su mu 42 godine, radi kao redar u "Ludnici", na utakmice odlazi diskretno sa svojim prijateljima, s Dugim s Kozjaka i dečkima iz Trnovčice. Nije aktivan niti u jednoj navijačkoj grupi. Vjerojatno i zato što BBB-i sve žešće napadaju Zdravka Mamića, koji je Mackov vjenčani kum.
- Devet godina sam se parničio s "vučitelem iz Bednje", jer se nisam mogao pomiriti s tim da će mi se vlastita djeca rugati da sam bio "Sorošev plaćenik i plakao za Jugoslavijom". Kao građanin sam se želio očistiti od tih kleveta. Nakon devet godina, zahvaljujući upornosti Vesne Alaburić i Zorana Ivaniševića, dobio sam moralnu satisfakciju...
U vrijeme 'HAŠK-a Građanskog'
Nije se Macko borio protiv Tuđmana ni stranke, bio je to bunt protiv onih koji su htjeli zatrti Dinamovo ime.
- Spomenik, moje dijete i ova presuda su stvari na koje sam najviše ponosan. I danas, svakog 13. svibnja, spomenik je pun svijeća i vijenaca i to je naša pobjeda. A pokojni predsjednik, kojega sam volio, okretao je glavu od spomenika, bio mu je trn u oku - kaže Macko.
Prije deset godina namjeravao sam napisati knjigu o Macku. I ona je napisana u obliku njegovog dnevnika, ali nikad nije objavljena. Ne znam hoće li i biti, iako je Macko svjedok jednog, po Dinamo, teškog vremena. Na prvoj stranici njegovog dnevnika ucrtane su riječi dr. Ante Starčevića: "Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata, neka tih pet bude slobodno i sretno..." Na Dinamovom pročelju je tada visjela tabla "HAŠK Građanski", kojeg su prozvali "sportskim Frankensteinom", uz kojega se nitko emotivno ne može vezati. A jedan od vodećih državnih autoriteta Tonči Vrdoljak je grmio: "Ne razumijem da se pjeva Evo zore, evo dana, a sekundu kasnije se traži povratak partizanskog imena. Tko hoće povratak Dinamovog imena, taj je za Socijalističku Republiku Hrvatsku i svi ti mogu otići u partizane..." Rezultat? 11. ožujka 1993. godine zapaljen je maksimirski stadion...
Goran Kovač Macko i Zlatko Canjuga nikada se nisu susreli. Vjerojatno da nelete jedan na drugoga, okrenuli bi glavu na drugu stranu. Jer, Macko nije mogao podnijeti parolu da je "Dinamovo ime četnički metak u hrvatskom tijelu", a Canjuga je bio egzekutor jedne politike, koja je Dinamo označila simbolom komunističke prošlosti. Danas je Canjuga "politički penzioner", koji diskretno pije svoju kavicu u Staroj Vlaškoj i bježi od novinarskih mikrofona kao vrag od tamjana. I Macko je u "penziji", ali je ogorčen što većina BBB-a blati njegovog vjenčanog kuma Zdravka Mamića:
'Kako su me vrbovali političari'
- Da nije bilo Mamića, ne bi bilo ni spomenika, on je potpisao da možemo graditi, makar je kompletna politika bila protiv. I zato sam mamićevac, ma što se o tome mislilo. Znam da je napravio hrpu pogrešaka, ali - pogledajte tablicu. Dinamovi navijači iz Splita redovito odlaze uzdignute glave. Ako mu netko treba suditi za ponašanje, to nisu ljudi s tribine, koji su svašta radili, kao što sam i ja svašta radio. Na žalost, Mamić živi u jednoj velikoj laži, oko njega su beskičmenjaci, koji su dobri s njim, ali - čim okrene leđa, okreću palac dolje.
Ipak, sve se glasnije traži njegov odlazak:
- Ljudi su opterećeni njegovom imovinskom karticom, a kad ga ne bude, vidjet ćete kako će izgledati tablica. Kad Mamić ode Dinamo će završiti u crnoj rupi. U ovom času samo je Dinamo s područja bivše Jugoslavije pravi klub, i Hajduk i Zvezda i Partizan su debelo ispod nas. Možda je to i Mamićeva zasluga.
U svojoj priči, Macko otkriva kako su ih političari pokušavali vrbovati. Kad je HDZ izgubio izbore, pokušali su da barem predsjednik države bude iz HDZ-a:
- Našli smo se s nekim ljudima na placu u Dubravi i neki Goran nas je uvjeravao da trebamo glasovati za Matu Granića. Spomenuo je i neku "razumnu cijenu", a mi smo se trebali pojaviti na Granićevom skupu na velesajmu i klicati ljudima, koji su nam do jučer trgali šalove s vrata i skidali dresove s Dinamovim grbom i optuživali nas da smo Soroševi plaćenici. Tražili su od nas da lažemo narod. Sve je to bilo degutantno "do jaja", a posebno poziv da popijemo kavu s Granićem. Odbili smo, kao što smo odbili i neke ljude iz HSS-a, koji su nam nudili prostorije u gradu...
Tako je završio Mackov rat s Canjugom! Mala vijest na jednom stupcu, o čovjeku koji je digao glas kada samo Dinamovi navijači nisu imali savitljivu kičmu. I on i Canjuga su nestali sa scene, danas su neka druga vremena, danas se Dinamo drukčije doživljava. Najveća je istina onaj transparent na sjevernoj tribini; "Uprave i igrači prolaze, ostajemo samo mi i Dinamo". Tako će vjerojatno otići i Zdravko Mamić, za kojega kažu da je ozbiljno bolestan...
Brigu oko Eduarda i njegovih kontakata s javnošću preuzela je marketinška agencija "Playbox".
Istureno lice za kontakte s medijima je bivši Dinamov glasnogovornik Neven Cvijanović, koji je sve učinio da "ne otkrijemo gdje stanuje Eduardo i da ga ne vidimo", jer je tako naredio Arsenal.
Nije važno što sam već triput bio u Londonu i nisam vidio Eduarda, uvijek bi pored mene prošao u autu sa zatamnjenim staklima.
Nije važno ni što je Večernji "jedini razgovarao s njim", ja znam istinu o tome. Ali, bitka za ekskluzivu danas je jače izražena u Hrvatskoj nego u Engleza.
Tvrtka koju zastupa Cvijanović priprema veliko iznenađenje za hrvatsko medijsko tržište. Namjerava otkupiti sve utakmice Premierlige za iduću sezonu i taj vrhunski sportski sadržaj ponuditi hrvatskim ljubiteljima nogometa.
"Sportklub", kako se ta tvrtka zove, vjerojatno će nakon toga prodati neke utakmice našim televizijama, koje se ne mogu upustiti u tako veliku investiciju.
Povukao sam se iz navijačke Udruge nakon utakmice u Vukovaru, naša misija je završena povratkom Dinamovog imena.
Današnji dečki iz Udruge su sjajni, ali, ako će trebati - okupit ćemo se još jednom.
Ne damo da Dinamo sele iz Maksimira, i tome ćemo se jednako žestoko suprotstaviti, kao i kad su "spalili" Dinamovo ime. Neka zabiju dva kolca i neka igraju nogomet na livadi, odakle su i došli - kazao je Macko.
Tomislav Židak
Prije nekoliko dana u Jutarnjem listu objavljena je kratka crtica da "Canjuga mora platiti odštetu, u visini 35.000 kuna i zatezne kamate", jer je pravomoćnom presudom Županijskog suda izgubio parnicu protiv momka kojega je proglasio "Soroševim plaćenikom i jugonostalgičarom". To je epilog jedne dugotrajne borbe, u kojoj je pobijedio narod. Macko je tražio odštetu od 100.000 kuna i objavio da će tim novcem počastiti one koji su ga podržavali u toj borbi. Danas su mu 42 godine, radi kao redar u "Ludnici", na utakmice odlazi diskretno sa svojim prijateljima, s Dugim s Kozjaka i dečkima iz Trnovčice. Nije aktivan niti u jednoj navijačkoj grupi. Vjerojatno i zato što BBB-i sve žešće napadaju Zdravka Mamića, koji je Mackov vjenčani kum.
- Devet godina sam se parničio s "vučitelem iz Bednje", jer se nisam mogao pomiriti s tim da će mi se vlastita djeca rugati da sam bio "Sorošev plaćenik i plakao za Jugoslavijom". Kao građanin sam se želio očistiti od tih kleveta. Nakon devet godina, zahvaljujući upornosti Vesne Alaburić i Zorana Ivaniševića, dobio sam moralnu satisfakciju...
U vrijeme 'HAŠK-a Građanskog'
Nije se Macko borio protiv Tuđmana ni stranke, bio je to bunt protiv onih koji su htjeli zatrti Dinamovo ime.
- Spomenik, moje dijete i ova presuda su stvari na koje sam najviše ponosan. I danas, svakog 13. svibnja, spomenik je pun svijeća i vijenaca i to je naša pobjeda. A pokojni predsjednik, kojega sam volio, okretao je glavu od spomenika, bio mu je trn u oku - kaže Macko.
Prije deset godina namjeravao sam napisati knjigu o Macku. I ona je napisana u obliku njegovog dnevnika, ali nikad nije objavljena. Ne znam hoće li i biti, iako je Macko svjedok jednog, po Dinamo, teškog vremena. Na prvoj stranici njegovog dnevnika ucrtane su riječi dr. Ante Starčevića: "Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata, neka tih pet bude slobodno i sretno..." Na Dinamovom pročelju je tada visjela tabla "HAŠK Građanski", kojeg su prozvali "sportskim Frankensteinom", uz kojega se nitko emotivno ne može vezati. A jedan od vodećih državnih autoriteta Tonči Vrdoljak je grmio: "Ne razumijem da se pjeva Evo zore, evo dana, a sekundu kasnije se traži povratak partizanskog imena. Tko hoće povratak Dinamovog imena, taj je za Socijalističku Republiku Hrvatsku i svi ti mogu otići u partizane..." Rezultat? 11. ožujka 1993. godine zapaljen je maksimirski stadion...
Goran Kovač Macko i Zlatko Canjuga nikada se nisu susreli. Vjerojatno da nelete jedan na drugoga, okrenuli bi glavu na drugu stranu. Jer, Macko nije mogao podnijeti parolu da je "Dinamovo ime četnički metak u hrvatskom tijelu", a Canjuga je bio egzekutor jedne politike, koja je Dinamo označila simbolom komunističke prošlosti. Danas je Canjuga "politički penzioner", koji diskretno pije svoju kavicu u Staroj Vlaškoj i bježi od novinarskih mikrofona kao vrag od tamjana. I Macko je u "penziji", ali je ogorčen što većina BBB-a blati njegovog vjenčanog kuma Zdravka Mamića:
'Kako su me vrbovali političari'
- Da nije bilo Mamića, ne bi bilo ni spomenika, on je potpisao da možemo graditi, makar je kompletna politika bila protiv. I zato sam mamićevac, ma što se o tome mislilo. Znam da je napravio hrpu pogrešaka, ali - pogledajte tablicu. Dinamovi navijači iz Splita redovito odlaze uzdignute glave. Ako mu netko treba suditi za ponašanje, to nisu ljudi s tribine, koji su svašta radili, kao što sam i ja svašta radio. Na žalost, Mamić živi u jednoj velikoj laži, oko njega su beskičmenjaci, koji su dobri s njim, ali - čim okrene leđa, okreću palac dolje.
Ipak, sve se glasnije traži njegov odlazak:
- Ljudi su opterećeni njegovom imovinskom karticom, a kad ga ne bude, vidjet ćete kako će izgledati tablica. Kad Mamić ode Dinamo će završiti u crnoj rupi. U ovom času samo je Dinamo s područja bivše Jugoslavije pravi klub, i Hajduk i Zvezda i Partizan su debelo ispod nas. Možda je to i Mamićeva zasluga.
U svojoj priči, Macko otkriva kako su ih političari pokušavali vrbovati. Kad je HDZ izgubio izbore, pokušali su da barem predsjednik države bude iz HDZ-a:
- Našli smo se s nekim ljudima na placu u Dubravi i neki Goran nas je uvjeravao da trebamo glasovati za Matu Granića. Spomenuo je i neku "razumnu cijenu", a mi smo se trebali pojaviti na Granićevom skupu na velesajmu i klicati ljudima, koji su nam do jučer trgali šalove s vrata i skidali dresove s Dinamovim grbom i optuživali nas da smo Soroševi plaćenici. Tražili su od nas da lažemo narod. Sve je to bilo degutantno "do jaja", a posebno poziv da popijemo kavu s Granićem. Odbili smo, kao što smo odbili i neke ljude iz HSS-a, koji su nam nudili prostorije u gradu...
Tako je završio Mackov rat s Canjugom! Mala vijest na jednom stupcu, o čovjeku koji je digao glas kada samo Dinamovi navijači nisu imali savitljivu kičmu. I on i Canjuga su nestali sa scene, danas su neka druga vremena, danas se Dinamo drukčije doživljava. Najveća je istina onaj transparent na sjevernoj tribini; "Uprave i igrači prolaze, ostajemo samo mi i Dinamo". Tako će vjerojatno otići i Zdravko Mamić, za kojega kažu da je ozbiljno bolestan...
Brigu oko Eduarda i njegovih kontakata s javnošću preuzela je marketinška agencija "Playbox".
Istureno lice za kontakte s medijima je bivši Dinamov glasnogovornik Neven Cvijanović, koji je sve učinio da "ne otkrijemo gdje stanuje Eduardo i da ga ne vidimo", jer je tako naredio Arsenal.
Nije važno što sam već triput bio u Londonu i nisam vidio Eduarda, uvijek bi pored mene prošao u autu sa zatamnjenim staklima.
Nije važno ni što je Večernji "jedini razgovarao s njim", ja znam istinu o tome. Ali, bitka za ekskluzivu danas je jače izražena u Hrvatskoj nego u Engleza.
Tvrtka koju zastupa Cvijanović priprema veliko iznenađenje za hrvatsko medijsko tržište. Namjerava otkupiti sve utakmice Premierlige za iduću sezonu i taj vrhunski sportski sadržaj ponuditi hrvatskim ljubiteljima nogometa.
"Sportklub", kako se ta tvrtka zove, vjerojatno će nakon toga prodati neke utakmice našim televizijama, koje se ne mogu upustiti u tako veliku investiciju.
|
I
duće sezone gledat ćemo cijelu Premierligu?
|
Povukao sam se iz navijačke Udruge nakon utakmice u Vukovaru, naša misija je završena povratkom Dinamovog imena.
Današnji dečki iz Udruge su sjajni, ali, ako će trebati - okupit ćemo se još jednom.
Ne damo da Dinamo sele iz Maksimira, i tome ćemo se jednako žestoko suprotstaviti, kao i kad su "spalili" Dinamovo ime. Neka zabiju dva kolca i neka igraju nogomet na livadi, odakle su i došli - kazao je Macko.
|
Protivimo se selidbi iz Maksimira
|
Tomislav Židak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....