ZAGREB - Vijest o smrti Maje Papandopulo 10. rujna poslijepodne prenosila se kao munja od prijatelja do prijatelja i ubrzo je za nju znao gotovo svatko u Hrvatskoj tko se bavi ozbiljnom, a osobito hrvatskom glazbom.
Još početkom srpnja Maja Papandopulo je energično, srdačno i na četiri jezika suvereno vodila ceremoniju otvaranja Histria festivala u pulskoj Areni. Vijest o njenoj smrti nakon teške i galopirajuće bolesti nije bila šokantna samo zbog iznenadnosti, nego i zato što se radilo o osobi, o čovjeku, o ženi koju smo poznavali kao nezaustavljivu, prepunu silne snage i upornosti u ostvarivanju bilo kojeg zacrtanog cilja. A većina tih ciljeva u glazbenoj sferi odnosila se na održavanje snažnim i živim plamena glazbe njezina oca Borisa Papandopula.
Rođena je 1. svibnja 1950. u Sarajevu, u vrijeme dok je njezin otac tamo bio ravnatelj Opere. Maja se u glazbeničke vode poslije otisnula i sama, kao pjevačica zabavne glazbe, a o posebnoj vezi oca i kćeri svjedoči podatak da je 1978. u Osoru sudjelovala u praizvedbi Osorskog rekvijema, djela u kojemu je otac posebno za nju napisao jednu solističku dionicu. Glazba je za nju ostala bliska, obiteljska stvar i dok je, sve do njegove smrti, bila u braku s velikim basom Antom Mijačem. Vlastita karijera odvela ju je na nekoliko turneja u Rusiju (tadašnji Sovjetski Savez) s kojom je posljednjih desetljeća bila povezana kao voditeljica programa glasovitog zbora Donskih Kozaka, njihov vodič na neprestanim turnejama i osoba koja rješava ama baš sve probleme.
Tijekom posljednje dvije godine obavila je osobito velik posao oko obilježavanja 100. godišnjice rođenja Borisa Papandopula, zbrinuvši njegovu ostavštinu u HGZ-u u Zagrebu. Očevim tragom kao da je otišla i u vječnost, umrijevši na istom odjelu zagrebačkog Rebra na kojem je i on umro 1991. Posljednji ispraćaj bit će sutra u 13.20 sati u Zagrebu, na mirogojskom Krematoriju.
Branimir Pofuk
Još početkom srpnja Maja Papandopulo je energično, srdačno i na četiri jezika suvereno vodila ceremoniju otvaranja Histria festivala u pulskoj Areni. Vijest o njenoj smrti nakon teške i galopirajuće bolesti nije bila šokantna samo zbog iznenadnosti, nego i zato što se radilo o osobi, o čovjeku, o ženi koju smo poznavali kao nezaustavljivu, prepunu silne snage i upornosti u ostvarivanju bilo kojeg zacrtanog cilja. A većina tih ciljeva u glazbenoj sferi odnosila se na održavanje snažnim i živim plamena glazbe njezina oca Borisa Papandopula.
Rođena je 1. svibnja 1950. u Sarajevu, u vrijeme dok je njezin otac tamo bio ravnatelj Opere. Maja se u glazbeničke vode poslije otisnula i sama, kao pjevačica zabavne glazbe, a o posebnoj vezi oca i kćeri svjedoči podatak da je 1978. u Osoru sudjelovala u praizvedbi Osorskog rekvijema, djela u kojemu je otac posebno za nju napisao jednu solističku dionicu. Glazba je za nju ostala bliska, obiteljska stvar i dok je, sve do njegove smrti, bila u braku s velikim basom Antom Mijačem. Vlastita karijera odvela ju je na nekoliko turneja u Rusiju (tadašnji Sovjetski Savez) s kojom je posljednjih desetljeća bila povezana kao voditeljica programa glasovitog zbora Donskih Kozaka, njihov vodič na neprestanim turnejama i osoba koja rješava ama baš sve probleme.
Tijekom posljednje dvije godine obavila je osobito velik posao oko obilježavanja 100. godišnjice rođenja Borisa Papandopula, zbrinuvši njegovu ostavštinu u HGZ-u u Zagrebu. Očevim tragom kao da je otišla i u vječnost, umrijevši na istom odjelu zagrebačkog Rebra na kojem je i on umro 1991. Posljednji ispraćaj bit će sutra u 13.20 sati u Zagrebu, na mirogojskom Krematoriju.
Branimir Pofuk
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....