Majka i sin zajedno u studentskoj klupi

ZADAR - Vilma Kotlar je krajem rujna kao redovna studentica diplomirala na dvopredmetnom studiju filozofije i pedagogije u Zadru. Mario je u rujnu krenuo na studij multimedije na Veleučilištu u Varaždinu. Vilma je tijekom studija dvaput dobila rektorovu nagradu, a ove godine i Top stipendiju u vrijednosti od 40 tisuća kuna.



Mario Kotlar je na svom informatičkom znanju počeo samostalno zarađivati još prije studija, a na upisu je ušao među deset posto najboljih studenata pa je oslobođen školarine. Vilma voli pedagogiju i volontiranje te se želi znanstveno usavršiti. Mario pak voli kompjutorsku animaciju i htio bi biti suradnik nekoga velikog filmskog studija, poput Pixara.



Vilma je inače nedavno napunila 41 godinu, a Mario 19. I, da, Vilma je Mariju - mama.



- Jel' mi smeta što mi je mama studentica?! Ne, zašto? Neka studira. To je cool. Samo, znate, mama uvijek ostaje mama - pomalo ironično će Mario. Vilma se na te riječi tek blago nasmijala. 



- Ja sam ipak starija studentica i Mariju pokušavam prenijeti dio svog iskustva. Na primjer, kako se može hraniti na iksicu cijeli mjesec. Nadalje, govorim mu zašto treba izlaziti na prve rokove i po mogućnosti iz prve prolaziti ispite - nabraja Vilma. Osim Marija, Vilma ima i kćer Barbaru, vrlodobru učenicu osmog razreda, te supruga Livija koji već 20 godina volontira u Gorskoj službi spašavanja.



Odluku da upiše studij u 38. godini donijela je, kaže, iz bijesa. - Oduvijek sam htjela studirati pedagogiju, međutim u Jugoslaviji se moglo studirati do napunjene 27. godine života. Onda sam 2005. slučajno doznala da kod nas i odrasli mogu redovito studirati o trošku Ministarstva znanosti - priča Vilma.



Sa završenom gimnazijom u “Šuvarovoj generaciji” Vilma se godinama nigdje nije mogla Ja sam ipak starija studentica i Mariju pokušavam prenijeti dio svog iskustva. Na primjer, kako se može hraniti na iksicu cijeli mjesec



Vilma

zaposliti, sve dok nije našla posao u jednoj informatičkoj školi. Nakon dvije godine škola se zatvorila i Vilma je opet bila bez posla. - To me tako jako naljutilo pa sam odlučila upisati fakultet. Položila sam prijemni, dobila indeks i postala studentica.



Trogodišnji studij pedagogije i filozofije završila je u rekordnom roku s prosječnom ocjenom 4,87. Planira nastaviti školovanje i steći titulu magistra struke. U komunikaciji s mladima nema problema.



- Bez obzira na godine, oni su moje kolege. Tako su me i prihvatili. Ispijamo kave, razmjenjujemo skripte, ogovaramo profesore, sve ono što studenti inače rade - kaže. Sve dok ne dođu ispiti. Tada se pokaže da su zreliji ljudi i odgovorniji.



- Ispiti se daju iz prve. Kako inače pogledati profesoru u oči. Učim i čitam literaturu za ispite mjsecima unaprijed kako bih sve uskladila s drugim obvezama. Šalabahter u 40-oj ne ide - kaže Vilma.





Trogodišnji studij za inženjera multimedije Mario je upisao bez većih poteškoća. Kompjutorskom 3-D animacijom počeo se baviti još u osnovnoj školi, najprije kroz igru, a ubrzo i za novac. Mario već nekoliko godina uspješno surađuje s tvrtkama kao što su Geographica iz Splita, Arheo-plan iz Dubrovnika te Sveučilište u Zadru za koje izrađuje kompjutorske 3D modele. Tako je primjerice za potrebe zadarskih arheologa izradio model rimskih grobnica otkrivenih na otoku Pagu, a za splitske konzervatore upravo izrađuje model Dioklecijanovih podruma.



- Nešto sam naučio sam, a nešto na internetskim forumima gdje se druže ljudi koji vole 3D animaciju. Prednost takvog neformalnog učenja je što sam odmah dobivao odgovore na konkretna pitanja ili probleme. Majka Vilma dodaje da se situacija u međuvremenu promijenila. Sada kompjutoraši, profesionalci i zaljubljenici u 3D animaciju iz cijelog svijeta, traže Marija i pitaju ga za savjet.

3D model Dioklecijanovih podruma

Ivica Neveščanin/EPEHA