Chagall je počeo slikati 1907., a umro je u 99. godini života, 1985. (rodio se 7. srpnja 1887). Dakle, počeo je slikati u vrijeme prve kubističke slike, a završio nakon što je Warhol obilježio eru. Damien Hirst je student i priprema se napraviti prvu izložbu Freezen. Gledajući unutar toga, njegov opus djeluje atipično.
Iako nije sasvim imun na duh pojedinog razdoblja, u slikarstvu vođenom prvenstveno emocijama ostaje svoj. Njegovo slikarstvo priča pripovijetke: o djedu koji se penje na krov kuće, čovjeku koji ima sedam prstiju, onome koji gubi glavu, o svojoj ljubavi prema ljubavi života Belli Rosenfeld, odrastanju i djetinjstvu u Vitebsku, tradiciji židovskog naroda, djeci, ljudima iz cirkusa, klaunovima...
Pogledajte fotogaleriju Chagallovih slika kroz koju vas vodi kustosica M. Viculin
Chagall je iz židovske obitelji, rođen u Vitebsku u Rusiji. Motivi njegovih su slika intimno vezani uz njega, a pripovjednu notu "baštini iz nacionalnog i religijskog identiteta", kako navodi kustos izložbe u zagrebačkim Klovićevim dvorima, Jean Michel Foray, donedavno ravnatelj Chagallova muzeja u Nici. Kako je Chagall veći dio života proveo u Francuskoj, smatra se dijelom i francuskim umjetnikom.
Iz naracije na slikama dolazi naziv izložbe "Priča nad pričama". Upravo narativnost nije popularna u vrijeme kad se on pojavljuje. No, Chagall prepričava način na koji sanja. Način na koji svaka slika priča životnu priču koja se ne propušta, kao da toplo ušuškani sjedimo pokraj kamina i pijemo čaj. Mašta, dakle, nikad nije izvan mode.
Marc Chagall prvi je od devetero djece u obitelji trgovca i mesara. Proživio je jednu revoluciju, dva rata i dva izgnanstva. No, navodi kustosica izložbe u Zagrebu, Marina Viculin, "Chagall ne uljepšava, pokazuje stanje stvari.
Na specifičan način upotrebljava sve elemente koje poznaje. Pokazuje način na koji je proživljavao stvarnost koja je često bila gruba. Tu surovu realnost prerađuje na način da ima smisla, ali ne uljepšava. Slike nisu ljepuškaste, detalji su dosta oštri". Ipak, to je umjetnost koja u promatraču budi nadu i životni optimizam. Usprkos teškim situacijama, osobito tijekom Drugoga svjetskog rata kao Židovu, kao slikar je zapravo cijelo vrijeme priznat i cijenjen.
Tri grada su ga odredila i uvijek su na slikama: Vitebsk - mjesto djetinjstva i odrastanja (kupole na katedrali), Pariz koji ga je prigrlio kao umjetnika, njegovo mjesto formiranja (Eiffelov toranj), i Vence na jugu Francuske, u kasnim godinama. Iako je sedam godina, tijekom rata, živio u New Yorku, nije ga na slikama pokazivao (nije niti naučio engleski).
Prve poznate slike nastale su 1907. kada je imao 20. godina: "Autoportret", "Nemam što raditi", "Ludim", "Moji snovi", "Dnevnici", "Seoski pejsaži Vitebska".
Samo godinu dana poslije prvi se put pojavljuju lebdeći likovi koji će odrediti njegov opus sljedećih 80 godina.
Na jednome se mjestu kod njega pojavljuju i suprematizam, i židovski folklor, i geometrijska umjetnost, i neoprimitivizam, i figuracija i apstrakcija. Obožavaju ga nadrealisti, Max Ernst pokušao ga je uvući u pokret, a Guillaume Apollinare napisao je pjesmu posvećenu njegovu slikarstvu (prema Bretonovu mišljenju, najslobodniju pjesmu stoljeća). No, kao i dotad, ali i nakon toga, nije ušao ni u jedan pokret.
Inicijativa za zagrebačku izložbu potekla je od Michela Anthonioza koji je bio kulturni ataše. Marina Viculin navodi kako priča o životu izložbe proizlazi iz osobnih kontakata. "Kada prijeđe iz službenog okvira u osobne kontakte, razvija se izložbena priča. Nekoliko susreta kroz koje se razvija međusobno povjerenje nužno je za uspjeh i realizaciju".
Prije svega, odobrenje mora doći od Meret Meyer, Chagallove unuke, nasljednice preko kćeri Ide koju je imao s prvom suprugom Bellom. Izložba je kustoski koncipirana samo za Zagreb.
U svijetu se neprestano održavaju barem dvije Chagallove izložbe i nije lako doći do njegovih djela, posebno onih bitnih s obzirom na to da Zagreb i nije najprestižnija izlagačka destinacija. Izložba je prema vrijednosti djela procijenjena na 50 milijuna eura. Pojačane su sigurnosne mjere u muzeju. No, iz Chagallova muzeja ne traže naknadu za izlaganje, čime su iskazali veliko povjerenje.
Patricija Kiš
Iako nije sasvim imun na duh pojedinog razdoblja, u slikarstvu vođenom prvenstveno emocijama ostaje svoj. Njegovo slikarstvo priča pripovijetke: o djedu koji se penje na krov kuće, čovjeku koji ima sedam prstiju, onome koji gubi glavu, o svojoj ljubavi prema ljubavi života Belli Rosenfeld, odrastanju i djetinjstvu u Vitebsku, tradiciji židovskog naroda, djeci, ljudima iz cirkusa, klaunovima...
Pogledajte fotogaleriju Chagallovih slika kroz koju vas vodi kustosica M. Viculin
Chagall je iz židovske obitelji, rođen u Vitebsku u Rusiji. Motivi njegovih su slika intimno vezani uz njega, a pripovjednu notu "baštini iz nacionalnog i religijskog identiteta", kako navodi kustos izložbe u zagrebačkim Klovićevim dvorima, Jean Michel Foray, donedavno ravnatelj Chagallova muzeja u Nici. Kako je Chagall veći dio života proveo u Francuskoj, smatra se dijelom i francuskim umjetnikom.
Iz naracije na slikama dolazi naziv izložbe "Priča nad pričama". Upravo narativnost nije popularna u vrijeme kad se on pojavljuje. No, Chagall prepričava način na koji sanja. Način na koji svaka slika priča životnu priču koja se ne propušta, kao da toplo ušuškani sjedimo pokraj kamina i pijemo čaj. Mašta, dakle, nikad nije izvan mode.
Marc Chagall prvi je od devetero djece u obitelji trgovca i mesara. Proživio je jednu revoluciju, dva rata i dva izgnanstva. No, navodi kustosica izložbe u Zagrebu, Marina Viculin, "Chagall ne uljepšava, pokazuje stanje stvari.
Na specifičan način upotrebljava sve elemente koje poznaje. Pokazuje način na koji je proživljavao stvarnost koja je često bila gruba. Tu surovu realnost prerađuje na način da ima smisla, ali ne uljepšava. Slike nisu ljepuškaste, detalji su dosta oštri". Ipak, to je umjetnost koja u promatraču budi nadu i životni optimizam. Usprkos teškim situacijama, osobito tijekom Drugoga svjetskog rata kao Židovu, kao slikar je zapravo cijelo vrijeme priznat i cijenjen.
Tri grada su ga odredila i uvijek su na slikama: Vitebsk - mjesto djetinjstva i odrastanja (kupole na katedrali), Pariz koji ga je prigrlio kao umjetnika, njegovo mjesto formiranja (Eiffelov toranj), i Vence na jugu Francuske, u kasnim godinama. Iako je sedam godina, tijekom rata, živio u New Yorku, nije ga na slikama pokazivao (nije niti naučio engleski).
|
|
|
Čovjek pijetao iznad Vitebska
|
Akt iznad Vitebska
|
Prve poznate slike nastale su 1907. kada je imao 20. godina: "Autoportret", "Nemam što raditi", "Ludim", "Moji snovi", "Dnevnici", "Seoski pejsaži Vitebska".
Samo godinu dana poslije prvi se put pojavljuju lebdeći likovi koji će odrediti njegov opus sljedećih 80 godina.
Na jednome se mjestu kod njega pojavljuju i suprematizam, i židovski folklor, i geometrijska umjetnost, i neoprimitivizam, i figuracija i apstrakcija. Obožavaju ga nadrealisti, Max Ernst pokušao ga je uvući u pokret, a Guillaume Apollinare napisao je pjesmu posvećenu njegovu slikarstvu (prema Bretonovu mišljenju, najslobodniju pjesmu stoljeća). No, kao i dotad, ali i nakon toga, nije ušao ni u jedan pokret.
Inicijativa za zagrebačku izložbu potekla je od Michela Anthonioza koji je bio kulturni ataše. Marina Viculin navodi kako priča o životu izložbe proizlazi iz osobnih kontakata. "Kada prijeđe iz službenog okvira u osobne kontakte, razvija se izložbena priča. Nekoliko susreta kroz koje se razvija međusobno povjerenje nužno je za uspjeh i realizaciju".
Prije svega, odobrenje mora doći od Meret Meyer, Chagallove unuke, nasljednice preko kćeri Ide koju je imao s prvom suprugom Bellom. Izložba je kustoski koncipirana samo za Zagreb.
U svijetu se neprestano održavaju barem dvije Chagallove izložbe i nije lako doći do njegovih djela, posebno onih bitnih s obzirom na to da Zagreb i nije najprestižnija izlagačka destinacija. Izložba je prema vrijednosti djela procijenjena na 50 milijuna eura. Pojačane su sigurnosne mjere u muzeju. No, iz Chagallova muzeja ne traže naknadu za izlaganje, čime su iskazali veliko povjerenje.
|
 |
|
Ljubavnici u sivom
|
Autoportret
|
Patricija Kiš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....