Marcell Mars: Ne treba nam model kulture iz Hollywooda

Upravo završeni festival "Sloboda stvaralaštvu" drugu se godinu zaredom bavio temom slobode kulture, odnosno stvaralaštva u kojem autori drugima daju da ga razmjenjuju, prerađuju i objavljuju bez kršenja autorskih prava.



Fokus festivala usmjerio se prema pitanjima privatizacije znanja iz medicine, farmacije, genetike, poljoprivrede, kartografije i tehnologije u najširem smislu riječi: zašto su cijene životno važnih lijekova previsoke za najpotrebitije u zemljama u razvoju, zašto su geoprostorni podaci nedostupni, zašto su patenti na oblike života i znanja o njima opasni, zašto je stevia, biljka iz Paragvaja, nekoliko stotina puta slađa od šećera, zabranjena u korist proizvodnje umjetnih zaslađivača, kako sami možete iskoristiti biogorivo, kako sami možete napraviti solarni kolektor.



- Pokušali smo artikulirati problem koji se naslanja na analizu ekonomske globalizacije gdje bogati postaju bogatijima, siromašni siromašnijima. Ispričali smo priču oko mračnih scenarija ekonomske globalizacije da bismo ga naučili izbjeći - objašnjava Marcell Mars, jedan od organizatora festivala iz Multimedijalnog instituta.

• Inspiracija festivala je u ideji slobodnog softvera koji je još 80-ih godina radikalno upozorio na problem slobode govora: što sve podrazumijeva projekt Creative Commons kojim se služi sve širi krug globalne kulturne i znanstvene zajednice?



- Creative Commons je prvo sveobuhvatno licencno rješenje koje autorima omogućuje da iskoriste svoje autorsko pravo i korisnicima daju više sloboda i kreativnog prostora javnosti za korištenje njihovih djela. Potaknuta uspješnom softverskom Općom javnom licencom (GPL) Richarda Stallmana po kojoj svoj rad daješ na korištenje 'pod uvjetima slobode', nekolicina uglednih pravnika koji se bave 'domenom javnoga' i dostupnosti informacijskih resursa 2003. godine osmislila je Creative Commons kao licence za umjetničko, odnosno intelektualno stvaralaštvo. Svaki autor regulira vlastito autorsko pravo tako da ništa ne naplaćuje i radi u povjerenju prema zajednici koja poštuje ista pravila. Autor koristi Creative Commons za vlastitim kompjutorom, bez odvjetnika. Na festivalu predstavljamo novi projekt Science Commons, pokušaj da se omogući globalna dostupnost znanstvenim časopisima, materijalima koji se koriste u istraživačkom radu, tehničkim i pravnim rješenjima za dijeljenje baza podataka.



• Tko su kod nas korisnici inicijative Creative Commonsa?



- Hrvatska je jedna od prvih korisnica koje su lokalizirale - dakle prevele i primijenile, projekt Creative Commonsa. Naš projekt 'Egoboobits' koji obuhvaća više od 40 autora različitih umjetničkih žanrova već je pet godina vrlo poznat unutar Creative Commonsa. Kod nas su to prihvatili i ekoaktivisti, domaći blogeri, odnosno zajednica 'blog.hr' shvatila je prednosti CC-a i ovih se dana u to uključuje, a domaća akademska zajednica Carnet tome, izgleda, više nije sklona zbog uvjerenja njezina novog ravnatelja. Britanski BBC mogao bi, međutim, biti svima dobar uzor jer se CC ondje koristi.

• Obični građanin teško će shvatiti problematiku slobodnog korištenja bez opozicije prema ZAMP-u, domaćem ubiratelju naknadi za muzička prava. Zakonu o autorskim pravima, bez obzira na alternativnu inicijativu protočnosti kulture, nitko ne može izbjeći. Zašto mislite da Creative Commons ima smisla, zašto bi se ZAMP odrekao sigurne stečevine?



- ZAMP blokira stvari, ne dozvoljava alternativna rješenja ni dogovore. Pogrešno je da kod nas postoji jedan reprezentant najšireg mogućeg tržišta, to jest glazbe, koji svima nameće jedinstvene cijene. Zašto uvijek moramo preuzimati hollywoodski model kulture? Pokušajmo stvari promatrati na tri razine: na prvoj, postoji interes za okrupnjivanje nekog muzičkog žanra koji svoju priliku vidi u besplatnom sistemu, bez naplaćivanja autorskih prava. Drugo, rat koji bjesni između potrošačke elektronike i Hollywooda i glazbene industrije je vrlo u opasnoj fazi. Ako znamo da industrija potrošačke elektronike (praznih CD-a, DVD-a) bilježi godišnji prihod od 800 milijardi, a Hollywood 80 milijardi, pogodimo koga štiti legislativa? Hollywood i Disneyjev studio su, naime, institucije s najdužom lobističkom povijesti. Konačno, treća i najoptimističnija stvar jest to da Amerika više nije jedina točka na svijetu u kojoj se mijenja tehnologijska povijesti.

Totalitarni teror u idejama

• Kako objašnjavate osnovni paradoks: Što više informacija zahvaljujući internetu, sve manja dostupnost?



- Manja dostupnost vitalno važnim informacijama posljedica je prakse da se informacijski resursi tretiraju istom logikom kao i materijalni. Ako svijet ideja tretiramo jednako kao i svijet materijalnoga, ulazimo u totalitarni teror. Konačno, najbolje je to rekao Eben Moglen, jedan od istaknutih boraca za slobodu u "infosferi":" Ako biste mogli proizvesti dovoljno kruha za sve time da proizvedete jednu štrucu i onda je umnožite jednim pritiskom na gumb, koje bi bilo moralno opravdanje da se kruh naplaćuje skuplje od onoga što si neki mogu priuštiti?"