Profesorica hrvatskog jezika koja je školarcima iz zadarskog zaleđa tumačila metaforu na primjeru Thompsonova starog hita "Zaustavi se vjetre", nije bila motivirana nekakvim rigidnim političkim stavovima ili osobnim preferencijama za artefakte popularnog hajdučkog rokera. Ona je samo sagledala razmjere "markomanije" i shvatila koliko su njegove pjesme duboko ukorijenjene u narodu. Za razliku od zadarske profesorice, zgranuti opinionmakeri i salonski ljevičari koji su otprilike u isto vrijeme bili pokrenuli val moralne panike zbog "bootleg snimke" jedne krvoločne ustaške budnice, uopće nisu provjeravali stanje na terenu.
Predvodnici medijske hajke na dinarskog superstara previdjeli su notornu činjenicu da Marko Perković odražava raspoloženje povelike mase ljudi i pritom nimalo ne odstupa od ustaljene prakse domaćih estradnih prvaka koji će se negdje u špici sjevernoameričke ili australske turneje spremno odazvati huku tribina i zapjevati dvije-tri pjesme iz općepoznatog "revolucionarnog" repertoara. Koliko se tome teško oduprijeti, čak i ako ste uvjereni antifašist, objasnio je nekidan predsjednik Mesić. Thompson je bio drukčiji od drugih tek po tome što je snimljen in flagranti na obližnjem domaćem terenu, gdje se isforsirana politička korektnost pokušava prodati kao palijativ za dramatične socijalne poremećaje. Oni koji to nisu razumjeli, pa su još zagovarali zabranu njegovih koncerata, najviše su mu pomogli.
Nova rockerska pratnja
Marko Perković Thompson
"Bilo jednom u Hrvatskoj"
(Croatia Records)
Nakon zatišja prekinutog pobjedom na HRF-u pjesmom "Tamo gdje su moji korijeni" i spektakularnog okupljanja navodno 60.000 ljudi na pučkoj fešti u njegovu rodnom kraju, Thompson se vratio popularniji nego ikad. Album "Bilo jednom u Hrvatskoj" zacijelo će pomaknuti nacionalni diskografski rekord iznad granice od 100.000 prodanih primjeraka, što će biti više nego dovoljno da se nametne daleko manje uspješnim, a podjednako ambicioznim rockerima kao provjereni recept za totalnu afirmaciju. Uostalom, zašto bi neki mladac koji tek nabada prve akorde na električnoj gitari imalo dvojio o ispravnosti Thompsonova puta, kad se u njegovoj pratnji izmjenjuju bivši članovi Prljavog kazališta (Damir Lipošek Kex i Fedor Boić), Parnog valjka (Berislav Blažević), Songkillersa (Damir Šomen), Zabranjenog pušenja (Bruno Urlić), Šo! Mazgoona (Stanko Kovačić) i Legena (Stjepan Večković Štef).
Jedino što malo može obeshrabriti pretežno apolitičan rockerski pomladak jest skromna kvaliteta Thompsonova šestog albuma. Angažman renomiranih glazbenika isplatio mu se višestruko, no odlukom da u svojim rukama zadrži produkciju zvuka žrtvovao je priliku da u ekipu ubaci nekog studijskog meštra koji bi barem zakrpao rupe u njegovu autorskom rukopisu. Inzistiranje na kantautorskom radu i vlastitoj produkciji ograničilo je formu albuma na ponavljanja soft-metal i etno-rock fraza s ploča starijih balkanskih rockera, pa će slušateljima možda biti zabavno otkrivati gdje prestaje trag Divljih jagoda, a počinje utjecaj Bijelog dugmeta i je li barem jedan od dvojice gitarista pritajeni fan Drage Jelića? No, stihovi ovih 12 pjesama nisu nimalo zabavni.
Vatreni govori i propovijedi
Thompson se od šestominutnog "Početka", začinjenog latinskim citatom iz Ivanova evanđelja, drži smrtno ozbiljno, kao da samo o njegovoj misiji ovisi duhovno zdravlje puka u domovini i dijaspori. Ako pohvatate njegove najfrekventnije riječi (nebo, zemlja, Bog, kamen, ratnici, heroji, krv, izdaja), cijela polovica albuma "Bilo jednom u Hrvatskoj" zazvučat će poput mješavine vatrenih političkih govora Marka Veselice i propovijedi velečasnog Sudca. Drukčije intonirane pjesme, aktivirane aktualnim singlom "Moj dida i ja", efikasnije će odraditi promociju na radiju i na televiziji, ali za podizanje tenzije na koncertima Thompson je pripremio poseban paket iznenađenja za nova pokoljenja.
Unutra su pjesme "Dolazak Hrvata", "Duh Ratnika", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", "Ratnici svjetla", "Dan dolazi" i tekstualno osobito zanimljiva "Kletva kralja Zvonimira".
Iščupani iz niskog prosjeka albuma i prilično vješto upakirani u gromoglasni stadionski rock, refren "Kralju Dmitre Zvonimire, kroz planine odjekuju krici, u tamnici tvoji su vojnici" i sljedeća strofa koja je radi pojačavanja epske slike prepuštena ženskoj vokalnoj pratnji: "Izdajice ne imali mira, ubili ste kralja Zvonimira, izdali ste naše velikane i sinove što su majke dale", otkrivaju da je u ovim krajevima još uvijek savršeno normalno baciti kletvu na političke neistomišljenike. A od kletve do bombe, ponekad je bio samo jedan korak.
Ilko Čulić
Predvodnici medijske hajke na dinarskog superstara previdjeli su notornu činjenicu da Marko Perković odražava raspoloženje povelike mase ljudi i pritom nimalo ne odstupa od ustaljene prakse domaćih estradnih prvaka koji će se negdje u špici sjevernoameričke ili australske turneje spremno odazvati huku tribina i zapjevati dvije-tri pjesme iz općepoznatog "revolucionarnog" repertoara. Koliko se tome teško oduprijeti, čak i ako ste uvjereni antifašist, objasnio je nekidan predsjednik Mesić. Thompson je bio drukčiji od drugih tek po tome što je snimljen in flagranti na obližnjem domaćem terenu, gdje se isforsirana politička korektnost pokušava prodati kao palijativ za dramatične socijalne poremećaje. Oni koji to nisu razumjeli, pa su još zagovarali zabranu njegovih koncerata, najviše su mu pomogli.
Nova rockerska pratnja
Marko Perković Thompson
"Bilo jednom u Hrvatskoj"
(Croatia Records)
|
Jedino što malo može obeshrabriti pretežno apolitičan rockerski pomladak jest skromna kvaliteta Thompsonova šestog albuma. Angažman renomiranih glazbenika isplatio mu se višestruko, no odlukom da u svojim rukama zadrži produkciju zvuka žrtvovao je priliku da u ekipu ubaci nekog studijskog meštra koji bi barem zakrpao rupe u njegovu autorskom rukopisu. Inzistiranje na kantautorskom radu i vlastitoj produkciji ograničilo je formu albuma na ponavljanja soft-metal i etno-rock fraza s ploča starijih balkanskih rockera, pa će slušateljima možda biti zabavno otkrivati gdje prestaje trag Divljih jagoda, a počinje utjecaj Bijelog dugmeta i je li barem jedan od dvojice gitarista pritajeni fan Drage Jelića? No, stihovi ovih 12 pjesama nisu nimalo zabavni.
Vatreni govori i propovijedi
Thompson se od šestominutnog "Početka", začinjenog latinskim citatom iz Ivanova evanđelja, drži smrtno ozbiljno, kao da samo o njegovoj misiji ovisi duhovno zdravlje puka u domovini i dijaspori. Ako pohvatate njegove najfrekventnije riječi (nebo, zemlja, Bog, kamen, ratnici, heroji, krv, izdaja), cijela polovica albuma "Bilo jednom u Hrvatskoj" zazvučat će poput mješavine vatrenih političkih govora Marka Veselice i propovijedi velečasnog Sudca. Drukčije intonirane pjesme, aktivirane aktualnim singlom "Moj dida i ja", efikasnije će odraditi promociju na radiju i na televiziji, ali za podizanje tenzije na koncertima Thompson je pripremio poseban paket iznenađenja za nova pokoljenja.
Unutra su pjesme "Dolazak Hrvata", "Duh Ratnika", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", "Ratnici svjetla", "Dan dolazi" i tekstualno osobito zanimljiva "Kletva kralja Zvonimira".
Iščupani iz niskog prosjeka albuma i prilično vješto upakirani u gromoglasni stadionski rock, refren "Kralju Dmitre Zvonimire, kroz planine odjekuju krici, u tamnici tvoji su vojnici" i sljedeća strofa koja je radi pojačavanja epske slike prepuštena ženskoj vokalnoj pratnji: "Izdajice ne imali mira, ubili ste kralja Zvonimira, izdali ste naše velikane i sinove što su majke dale", otkrivaju da je u ovim krajevima još uvijek savršeno normalno baciti kletvu na političke neistomišljenike. A od kletve do bombe, ponekad je bio samo jedan korak.
Ilko Čulić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....