ZAGREB - Nakon što je prošloga tjedna na suđenju optuženima u slučaju Maestro počelo preslušavanje i pregledavanje audio i videomaterijala tajnog nadzora, pri čemu je prezentirana i snimka na kojoj se vidi kako dopredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju
Josip Matanović preuzima od USKOK-ova pouzdanika kuvertu sa 50.000 eura mita, idućeg bi se tjedna trebale pregledati i ostale snimke vezane za “suradnju” optuženika.
Riječ je o ulaganju u Ciglanu Nin s ruskim investitorima od kojih je tražio ukupno 1,7 milijuna eura, odnosno pet posto od vrijednosti investicije za “lobiranje”.
Novčanice od 500 eura
Na snimkama koje se trebaju prikazati u sudnici Županijskog suda zabilježeno je sastavljanje ugovora o depozitu, te samo deponiranje 150.000 eura za Matanovića u jednom javnobilježničkom uredu.
Riječ je o novcu, 300 novčanica od po 500 eura, koje pouzdanik USKOK-a Joško Kuzmanić deponira za Matanovića do zaključenja prvog ugovora ruskih investitora s HFP-om, u čemu sudjeluje i optuženi odvjetnik Juraj Parazajder.
Uslijedit će i prikazivanje materijala vezanog za drugi projekt u kojemu je Matanović, prema optužbi, od ruskih investitora zainteresiranih za kupnju dionica Hotela Živogošće i Hotela Podgora, opet tražio mito za pogodovanje, i to u iznosu od najmanje 1,050.000 eura.
Matanović i Kuzmanić, razvidno je iz snimljenih razgovora, dogovaraju identičan model podmićivanja kao i u slučaju Ciglane Nin.
Matanović i Kuzmanić sastaju se u kafiću 15. lipnja, uoči samog uhićenja, kada Matanović preuzima i 50.000 eura za “lobiranje” oko kupnje dionica spomenutih hotela.
Matanović je tada bio mnogo oprezniji, jer je očito saznao da ga se nadzire, ali je novac unatoč tome preuzeo, što je USKOK-ov pouzdanik snimio skrivenom kamerom.
Matanović najprije govori Kuzmaniću kako su prisluškivani te mu daje upute da preko telefona govori “samo generalno”, bez imena i slično.
Pristali na dogovor
Matanović: ... sve dogovaramo ovdje. Nemoj preko telefona, preko mobitela ništa.
Kuzmanić: Dobro. Okej, dobro ja sam mislio samo da znaš.
Matanović: Zato te ja prekidam na onome, j... mu ja mater, pazi, ovaj, jer znam da smo svi tu, razumiš, i tako dalje, oni jedva čekaju neku aferu. Nemoj me, mislim, znaš, j... mu mater, znaš kako je meni. Ti si privatnik, j... se tebi.
Kuzmanić: Nisam ja privatnik, ja sam odgovorna osoba.
Matanović: Ne treba ni tvoje stvari znat sve. Pozna i tebe neko. Nemoj moje ime i prezime nikome govoriti. Eto, ti reci onaj, onaj naš kolega iz Zagreba i tako dalje. Nemoj mi ime, prezime spominjat. Jesi čuo?
Kuzmanić potom otvara, kako je Matanović ranije rekao “tanku, ali moćnu torbicu” iz koje vadi kuvertu sa 50.000 eura, dok ga Matanović još jednom upozorava u čemu je stvar i pita što je to te preuzima kuvertu koju sprema u unutarnji džep sakoa.
Kuzmanić mu objašnjava kako je ruski ulagač pristao na dogovor i da se javljaju na natječaj za hotele.
Matanović: Jer će im se pripremiti ponuda, dati kompletne informacije o tome i tako dalje. Nešto će trebat sitno dat.
Kuzmanić: Dobro je.
Matanović: J... ga, ka šta je bio dao Alen (investitor u slučaju Ciglane Nin, op.a.) za ovo tako i oni. A to su veliki parajlije. Šta je njima dat...
Kuzmanić: Dobro je.
Matanović: ...u tom smislu. To je k... Jel se slažeš?
Kuzmanić: Da mislim da je prijedlog...
Matanović: A j... mu mater.
Kuzmanić: Sad ga iščekujem...
Matanović: Da, ne možemo besplatno radit. To, to, to ... ha. Razumiš? Prema tome, ka šta je išlo prema ovima, tako bi trebalo...
Nakon što im se u kafiću pridružio i drugi USKOK-ov pouzdanik Mikhael Moshnogorskiy, Matanović ponavlja kako investitori nešto moraju dati, jer im se čini velika usluga i jer se zna da je dio investicije i trošak za lobiranje.
Kuzmanić: Gledaj, mi imamo princip tamo što obično mi napravimo ugovor. A ovo kako smo napravili kod tebe kako je išlo za projekt Nin. Istu stvar.
Matanović: Mislim, to je, to je minimum. To su silni milijuni. Ak se ovdje radi o 200 milijuna kuna, pa što je to 50.000 eura. To je ništa. Razumiješ? Kad bi bilo isto ka i prošli puta.
Željko Petrušić
Riječ je o ulaganju u Ciglanu Nin s ruskim investitorima od kojih je tražio ukupno 1,7 milijuna eura, odnosno pet posto od vrijednosti investicije za “lobiranje”.
Novčanice od 500 eura
Na snimkama koje se trebaju prikazati u sudnici Županijskog suda zabilježeno je sastavljanje ugovora o depozitu, te samo deponiranje 150.000 eura za Matanovića u jednom javnobilježničkom uredu.
Riječ je o novcu, 300 novčanica od po 500 eura, koje pouzdanik USKOK-a Joško Kuzmanić deponira za Matanovića do zaključenja prvog ugovora ruskih investitora s HFP-om, u čemu sudjeluje i optuženi odvjetnik Juraj Parazajder.
Uslijedit će i prikazivanje materijala vezanog za drugi projekt u kojemu je Matanović, prema optužbi, od ruskih investitora zainteresiranih za kupnju dionica Hotela Živogošće i Hotela Podgora, opet tražio mito za pogodovanje, i to u iznosu od najmanje 1,050.000 eura.
Matanović i Kuzmanić, razvidno je iz snimljenih razgovora, dogovaraju identičan model podmićivanja kao i u slučaju Ciglane Nin.
Matanović i Kuzmanić sastaju se u kafiću 15. lipnja, uoči samog uhićenja, kada Matanović preuzima i 50.000 eura za “lobiranje” oko kupnje dionica spomenutih hotela.
|
|
Matanović je tada bio mnogo oprezniji, jer je očito saznao da ga se nadzire, ali je novac unatoč tome preuzeo, što je USKOK-ov pouzdanik snimio skrivenom kamerom.
Matanović najprije govori Kuzmaniću kako su prisluškivani te mu daje upute da preko telefona govori “samo generalno”, bez imena i slično.
Pristali na dogovor
Matanović: ... sve dogovaramo ovdje. Nemoj preko telefona, preko mobitela ništa.
Kuzmanić: Dobro. Okej, dobro ja sam mislio samo da znaš.
Matanović: Zato te ja prekidam na onome, j... mu ja mater, pazi, ovaj, jer znam da smo svi tu, razumiš, i tako dalje, oni jedva čekaju neku aferu. Nemoj me, mislim, znaš, j... mu mater, znaš kako je meni. Ti si privatnik, j... se tebi.
Kuzmanić: Nisam ja privatnik, ja sam odgovorna osoba.
Matanović: Ne treba ni tvoje stvari znat sve. Pozna i tebe neko. Nemoj moje ime i prezime nikome govoriti. Eto, ti reci onaj, onaj naš kolega iz Zagreba i tako dalje. Nemoj mi ime, prezime spominjat. Jesi čuo?
Kuzmanić potom otvara, kako je Matanović ranije rekao “tanku, ali moćnu torbicu” iz koje vadi kuvertu sa 50.000 eura, dok ga Matanović još jednom upozorava u čemu je stvar i pita što je to te preuzima kuvertu koju sprema u unutarnji džep sakoa.
Kuzmanić mu objašnjava kako je ruski ulagač pristao na dogovor i da se javljaju na natječaj za hotele.
Matanović: Jer će im se pripremiti ponuda, dati kompletne informacije o tome i tako dalje. Nešto će trebat sitno dat.
Kuzmanić: Dobro je.
Matanović: J... ga, ka šta je bio dao Alen (investitor u slučaju Ciglane Nin, op.a.) za ovo tako i oni. A to su veliki parajlije. Šta je njima dat...
Kuzmanić: Dobro je.
Matanović: ...u tom smislu. To je k... Jel se slažeš?
Kuzmanić: Da mislim da je prijedlog...
Matanović: A j... mu mater.
Kuzmanić: Sad ga iščekujem...
Matanović: Da, ne možemo besplatno radit. To, to, to ... ha. Razumiš? Prema tome, ka šta je išlo prema ovima, tako bi trebalo...
Nakon što im se u kafiću pridružio i drugi USKOK-ov pouzdanik Mikhael Moshnogorskiy, Matanović ponavlja kako investitori nešto moraju dati, jer im se čini velika usluga i jer se zna da je dio investicije i trošak za lobiranje.
Kuzmanić: Gledaj, mi imamo princip tamo što obično mi napravimo ugovor. A ovo kako smo napravili kod tebe kako je išlo za projekt Nin. Istu stvar.
Matanović: Mislim, to je, to je minimum. To su silni milijuni. Ak se ovdje radi o 200 milijuna kuna, pa što je to 50.000 eura. To je ništa. Razumiješ? Kad bi bilo isto ka i prošli puta.
Matanović: Rusi su veliki parajlije, Šta je njima 50 tisuća eura? Ništa.U razgovoru od 11. lipnja 2007. u kafiću Anera Matanović govori Kuzmaniću da bi Rusi prilikom davanja ponuda za hotele trebali dati “nešto sitno i ovdje”. |
Željko Petrušić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....