Novi hrvatski pravopis Matice hrvatske, koji je i prije izlaska iz tiska izazvao velik interes hrvatske javnosti, sutra će i službeno biti promoviran u Zagrebu, a o knjizi će prvi put govoriti i njezini autori. Pravopis je djelo jezikoslovaca mlađe generacije Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića. Mićanović je docent na Katedri za hrvatski standardni jezik zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, a samo za čitatelje Jutarnjeg lista pristao je argumentirati neka od rješenja.
• Iako je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika kao jedino ispravno propisalo ne ću, vaš pravopis propisuje da se neću piše isključivo zajedno, a vratili ste i zadatke, pogrešku i strelicu.
- U procjeni tih triju problema vodili smo računa i o hrvatskoj pravopisnoj tradiciji, ali i o suvremenoj jezičnoj praksi, koja je pokazala da u posljednjih 10-ak godina, koliko je prošlo od objave Babić-Finka-Moguševa pravopisa u kojem se nalaze dvostrukosti, nijedno od novih rješenja koje je on uveo nije zaživjelo u hrvatskim medijima. Hrvatska pisana praksa pokazuje da golema većina i dalje piše sastavljeno neću, gotovo svi pišu zadaci, podaci kao i uvreda, opreka, bregovi. Koliko je meni poznato i primjerice Glas koncila piše grešnik, grešno, pogreška.
• Kada se donosila odluka o rastavljenom pisanju neću, predsjednik Vijeća, akademik Radoslav Katičić, rekao je da je to hrvatska tradicija.
Oni koji se zalažu za rastavljeno pisanje neću, pozivaju se na Ivana Broza i njegov Hrvatski pravopis. No kada se govori o tome treba li pisati uvreda ili uvrjeda, bregovi ili brjegovi, na tog istog Ivana Broza više se ne pozivaju.
- Mi smo itekako vodili računa o hrvatskoj pravopisnoj tradiciji, a u njoj se mogu naći argumenti i za jedno i za drugo rješenje. Oni koji se zalažu za rastavljeno pisanje neću, pozivaju se na Ivana Broza i njegov Hrvatski pravopis.
No kada se govori o tome treba li pisati uvreda ili uvrjeda, bregovi ili brjegovi, na tog istog Ivana Broza više se ne pozivaju. To samo pokazuje da s tradicijom treba biti jako oprezan.
Ne treba izgubiti iz vida ni to da Vijeće, kada je donosilo odluku ili preporuku o ovim pitanjima, nijednu od tih odluka (preporuka) nije donijelo jednoglasno, nego preglasavanjem, što znači da je dio uglednih hrvatskih jezikoslovaca bio protiv takva rješenja. Ne vidim na koji način odluke (preporuke) Vijeća, koje je savjetodavno tijelo, mogu biti obvezujuće.
• U Vijeću tvrde da je u skladu s tradicijom pisanje kratkoga jata iza pokrivenog r. Osobno ste istraživali starije pravopise, do kojih ste zaključaka došli?
- Hrvatski pravopis Ivana Broza iz 1892., zatim Boranićev, pa Ciprin i Klaićev Hrvatski pravopis iz 1944. propisivali su brežuljak, bregovi i uvreda. Tako je propisivao i zabranjeni Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša iz 1971. Dakle, pisanje je iza pokrivenog r, što pokazuje hrvatska pravopisna tradicija, bilo je na razini iznimke. Može se reći da se je iza pokrivenog r pisalo prije svega u izvedenicama od riječi grijeh te u još nekim riječima, ali takve su riječi uvijek bile tretirane kao iznimke od općeg pravila. U Hrvatskome školskom pravopisu iz 2005. propisano je upravo obrnuto.
• Prema vašem pravopisu, riječi papa i predsjednik pišu se malim slovom i kada ne stoje uz ime poglavara, što je novo rješenje.
- Za to smo se odlučili u duhu opće demokratizacije. Ako se načelno imenice koje znače zanimanje, dužnost, položaj i sl. pišu malim slovom, primjerice premijer, ministar i guverner, nema razloga da se tako ne pišu i predsjednik i papa. Jedino smo propisali da se Sveti Otac piše velikim početnim slovom, neovisno o tome misli li se na konkretnog papu ili ne.
• Nakon tolikog broja pravopisa zašto ste odlučili napisati još jedan?
- Iz jednostavnog razloga što smo primijetili da u postojeći pravopisni priručnici ne nude odgovore na mnoge pravopisne dvojbe. To može posvjedočiti svaki lektor u hrvatskim
novinama. Dakle, u Matičinu su pravopisu temeljito "pretresena" pravopisna pravila i potkrijepljena primjerima iz suvremene jezične prakse te novi pravopisni problemi opisani i propisani: najopširnije dosad opisana su pravila za pisanje interpunkcijskih i pravopisnih pravila, temeljito su razrađena i aktualnim podacima oprimjerena pravila o sastavljenome i nesastavljenome pisanju, razriješeno je pisanje velikoga i maloga početnoga slova u nizu primjera. Pravopisu su dodani i popis država svijeta i njihovih glavnih gradova, tablice mjernih jedinica, obrasci poslovnog pisma, molbe, žalbe itd. Od primjera suvremene jezične prakse mogu spomenuti: fitness-centar, disk-kočnice, džin-tonik, alustolarija, Europska Unija, pretpristupni fondovi, porno zvijezda, Veličanstveni Ćelavac (Pierluigi Collina) itd.
• Očito je da među jezikoslovcima još dugo neće biti konsenzusa o nekim pavopisnim pitanjima. Nastavnik ste na fakultetu, kako se to odražava na učenike i studente i stanje njihove jezične pismenosti?
- Jezična pismenost Hrvata i inače je na vrlo niskoj razini. Činjenica je naime da se najveći broj ljudi ogrešuje o niz pravopisnih pravila koja su ista već stotinjak godina. I u medijima često možemo naći ocjenjen, umjesto ocijenjen, pjesak umjesto pijesak i sl. U takvoj situaciji pravopisni prijepori nikako nisu dobrodošli. Oni ne pomažu hrvatskoj jezičnoj kulturi, a onoga koji govori i piše hrvatskim standardnim jezikom sigurno su istraumatizirali.
• No, kako da se prema toj situaciji postave roditelji učenika? Koji pravopis trebaju kupiti svome djetetu?
- Pravopis je pisan u uvjerenju da možemo napisati priručnik koji će biti od velike pomoći u svladavanju brojnih pravopisnih teškoća. Vjerujemo da će to prepoznati i hrvatska javnost te da se u razrješavanju pitanja o tome kako trebaju pisati djeca u školama ne može zaobići Matica hrvatska i njezin pravopis.
• Miješa li se politika previše u pravopisna pitanja?
- Pravopis bi ponajprije trebao biti "tehničko" jezikoslovno pitanje, a pravopisni priručnik samo pomagalo onima koji pišu hrvatskim standardnim jezikom. Dakle, pravopis treba rasteretiti ideološkoga i političkoga naboja. Također pravopis treba svesti na pravu mjeru: to znači da je on tek mali, a ne najvažniji dio jezične kulture.
• Hoćete li tražiti da i vaš pravopis dobije preporuku za korištenje u školama?
- O tome odlučuje izdavač. Nama je najvažnije to što će naš pravopis možda već u petak biti na tržištu pa će zainteresirani moći vidjeti što smo napravili.
• Čizburger, džakuzi, džoint, kul, mizli - prema vašem pravopisu, te su riječi napisane u duhu hrvatskoga jezika.
- U pravopisu smo ustvrdili da su mnoge strane opće imenice ušle i još uvijek ulaze u hrvatski jezik. Neke su od njih usvojene i grafijski prilagođene, npr. kroki, sendvič, žiri. Neke riječi još nisu potpuno usvojene i često se pišu grafijski neprilagođeno, npr. boom, cool, feeling. U vezi s riječima koje ste spomenuli, mi smo prije svega preporučili, a ne strogo propisali njihovo grafijsko prilagođavanje, odnosno pisanje u transkribiranom obliku. To sada može izgledati neobično, no nekada je vjerojatno jednako bilo neobično kad je netko napisao kauboj s 'k'. Neobično nam je nekada bilo pisati i kompjutor ili kapučino, a danas je to mislim posve uvriježeno.
Ivana Kalogjera-Brkić
• Iako je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika kao jedino ispravno propisalo ne ću, vaš pravopis propisuje da se neću piše isključivo zajedno, a vratili ste i zadatke, pogrešku i strelicu.
- U procjeni tih triju problema vodili smo računa i o hrvatskoj pravopisnoj tradiciji, ali i o suvremenoj jezičnoj praksi, koja je pokazala da u posljednjih 10-ak godina, koliko je prošlo od objave Babić-Finka-Moguševa pravopisa u kojem se nalaze dvostrukosti, nijedno od novih rješenja koje je on uveo nije zaživjelo u hrvatskim medijima. Hrvatska pisana praksa pokazuje da golema većina i dalje piše sastavljeno neću, gotovo svi pišu zadaci, podaci kao i uvreda, opreka, bregovi. Koliko je meni poznato i primjerice Glas koncila piše grešnik, grešno, pogreška.
• Kada se donosila odluka o rastavljenom pisanju neću, predsjednik Vijeća, akademik Radoslav Katičić, rekao je da je to hrvatska tradicija.
Oni koji se zalažu za rastavljeno pisanje neću, pozivaju se na Ivana Broza i njegov Hrvatski pravopis. No kada se govori o tome treba li pisati uvreda ili uvrjeda, bregovi ili brjegovi, na tog istog Ivana Broza više se ne pozivaju.
|
No kada se govori o tome treba li pisati uvreda ili uvrjeda, bregovi ili brjegovi, na tog istog Ivana Broza više se ne pozivaju. To samo pokazuje da s tradicijom treba biti jako oprezan.
Ne treba izgubiti iz vida ni to da Vijeće, kada je donosilo odluku ili preporuku o ovim pitanjima, nijednu od tih odluka (preporuka) nije donijelo jednoglasno, nego preglasavanjem, što znači da je dio uglednih hrvatskih jezikoslovaca bio protiv takva rješenja. Ne vidim na koji način odluke (preporuke) Vijeća, koje je savjetodavno tijelo, mogu biti obvezujuće.
• U Vijeću tvrde da je u skladu s tradicijom pisanje kratkoga jata iza pokrivenog r. Osobno ste istraživali starije pravopise, do kojih ste zaključaka došli?
- Hrvatski pravopis Ivana Broza iz 1892., zatim Boranićev, pa Ciprin i Klaićev Hrvatski pravopis iz 1944. propisivali su brežuljak, bregovi i uvreda. Tako je propisivao i zabranjeni Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša iz 1971. Dakle, pisanje je iza pokrivenog r, što pokazuje hrvatska pravopisna tradicija, bilo je na razini iznimke. Može se reći da se je iza pokrivenog r pisalo prije svega u izvedenicama od riječi grijeh te u još nekim riječima, ali takve su riječi uvijek bile tretirane kao iznimke od općeg pravila. U Hrvatskome školskom pravopisu iz 2005. propisano je upravo obrnuto.
• Prema vašem pravopisu, riječi papa i predsjednik pišu se malim slovom i kada ne stoje uz ime poglavara, što je novo rješenje.
- Za to smo se odlučili u duhu opće demokratizacije. Ako se načelno imenice koje znače zanimanje, dužnost, položaj i sl. pišu malim slovom, primjerice premijer, ministar i guverner, nema razloga da se tako ne pišu i predsjednik i papa. Jedino smo propisali da se Sveti Otac piše velikim početnim slovom, neovisno o tome misli li se na konkretnog papu ili ne.
• Nakon tolikog broja pravopisa zašto ste odlučili napisati još jedan?
- Iz jednostavnog razloga što smo primijetili da u postojeći pravopisni priručnici ne nude odgovore na mnoge pravopisne dvojbe. To može posvjedočiti svaki lektor u hrvatskim
novinama. Dakle, u Matičinu su pravopisu temeljito "pretresena" pravopisna pravila i potkrijepljena primjerima iz suvremene jezične prakse te novi pravopisni problemi opisani i propisani: najopširnije dosad opisana su pravila za pisanje interpunkcijskih i pravopisnih pravila, temeljito su razrađena i aktualnim podacima oprimjerena pravila o sastavljenome i nesastavljenome pisanju, razriješeno je pisanje velikoga i maloga početnoga slova u nizu primjera. Pravopisu su dodani i popis država svijeta i njihovih glavnih gradova, tablice mjernih jedinica, obrasci poslovnog pisma, molbe, žalbe itd. Od primjera suvremene jezične prakse mogu spomenuti: fitness-centar, disk-kočnice, džin-tonik, alustolarija, Europska Unija, pretpristupni fondovi, porno zvijezda, Veličanstveni Ćelavac (Pierluigi Collina) itd.
• Očito je da među jezikoslovcima još dugo neće biti konsenzusa o nekim pavopisnim pitanjima. Nastavnik ste na fakultetu, kako se to odražava na učenike i studente i stanje njihove jezične pismenosti?
- Jezična pismenost Hrvata i inače je na vrlo niskoj razini. Činjenica je naime da se najveći broj ljudi ogrešuje o niz pravopisnih pravila koja su ista već stotinjak godina. I u medijima često možemo naći ocjenjen, umjesto ocijenjen, pjesak umjesto pijesak i sl. U takvoj situaciji pravopisni prijepori nikako nisu dobrodošli. Oni ne pomažu hrvatskoj jezičnoj kulturi, a onoga koji govori i piše hrvatskim standardnim jezikom sigurno su istraumatizirali.
• No, kako da se prema toj situaciji postave roditelji učenika? Koji pravopis trebaju kupiti svome djetetu?
- Pravopis je pisan u uvjerenju da možemo napisati priručnik koji će biti od velike pomoći u svladavanju brojnih pravopisnih teškoća. Vjerujemo da će to prepoznati i hrvatska javnost te da se u razrješavanju pitanja o tome kako trebaju pisati djeca u školama ne može zaobići Matica hrvatska i njezin pravopis.
• Miješa li se politika previše u pravopisna pitanja?
- Pravopis bi ponajprije trebao biti "tehničko" jezikoslovno pitanje, a pravopisni priručnik samo pomagalo onima koji pišu hrvatskim standardnim jezikom. Dakle, pravopis treba rasteretiti ideološkoga i političkoga naboja. Također pravopis treba svesti na pravu mjeru: to znači da je on tek mali, a ne najvažniji dio jezične kulture.
• Hoćete li tražiti da i vaš pravopis dobije preporuku za korištenje u školama?
- O tome odlučuje izdavač. Nama je najvažnije to što će naš pravopis možda već u petak biti na tržištu pa će zainteresirani moći vidjeti što smo napravili.
• Čizburger, džakuzi, džoint, kul, mizli - prema vašem pravopisu, te su riječi napisane u duhu hrvatskoga jezika.
- U pravopisu smo ustvrdili da su mnoge strane opće imenice ušle i još uvijek ulaze u hrvatski jezik. Neke su od njih usvojene i grafijski prilagođene, npr. kroki, sendvič, žiri. Neke riječi još nisu potpuno usvojene i često se pišu grafijski neprilagođeno, npr. boom, cool, feeling. U vezi s riječima koje ste spomenuli, mi smo prije svega preporučili, a ne strogo propisali njihovo grafijsko prilagođavanje, odnosno pisanje u transkribiranom obliku. To sada može izgledati neobično, no nekada je vjerojatno jednako bilo neobično kad je netko napisao kauboj s 'k'. Neobično nam je nekada bilo pisati i kompjutor ili kapučino, a danas je to mislim posve uvriježeno.
Čizburger, džakuzi i džoint
|
Ivana Kalogjera-Brkić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....