Neke suknje su prekratke za svakog s nogama starijim od tri desetljeća - komentar je modnih znalaca koji su pratili protekli tjedan mode u New Yorku. Zvučna dizajnerska imena, naime, svoje su jesenske kolekcije obilježila kratkim suknjama koje su trendy opcija i za ured, a ne samo za plažu gdje se obično smješta taj odjevni predmet.
Manje-više bezlična krpa koju se navuče tek toliko da, što se kaže, ne šećemo u gaćicama, odavno nije u funkciji isključivo tijekom godišnjeg odmora. Ipak, one koje se ne libe odjenuti taj dio garderobe nerijetko se ukrašava epitetima poput "hrabrosti". Dokaz je to samo kako se mini suknja na gradskom asfaltu još gleda kao modni izlet pojedinca. Točnije, pojedinke, budući da je to zapravo jedini preostali komad odjeće koji nije dobio uniseksualno značenje. Pale su i torbice koje na muškom ramenu ili u ruci više ne izazivaju snebivanje, ali mini suknja će ipak otkrivati samo ženske noge.
'Čedna' dužina
U ured su je smjestili vodeći američki dizajneri pa će svaka stylish poslovna žena uz pleteni kardigan, prema preporuci slavne Donne Karan, odjenuti upravo mini suknju. Svoj primjerak prije 30 godina kreirala je Diane von Furstenberg, inače i predsjednica Vijeća modnih dizajnera Amerike, koja od popularne minice nije odustala ni u posljednjoj kolekciji viđenoj na spomenutom newyorškom tjednu mode. "Čedna" dužina koja maksimalno otkriva polovicu koljena nepisani je imperativ za većinu radnih mjesta, a sve iznad prešutno se smatra pomalo ekscentričnim.
A tako je to opisala i Jean Shrimpton, britanski model i glumicu koja je na Melbourne Cupu 1965. godine došla u bijeloj minici. Obavezne konzervativne dodatke poput šešira i rukavica Shrimpton je također ignorirala, ali i lansirala mini suknju. Njezin, nazovimo ga, revolucionarni primjerak potpisao je mladi dizajner Colin Rolfe. Ali ideja se ne može smatrati originalnom pa time ni Rolfa nazivati ocem minice budući da je godinu dana ranije minica bila dio kolekcije dizajnera Andrea Courregesa. Dao je više respekta mini suknji koju je uveo u visoku modu. Do kraja 60-ih minica je već dobila svoju mikroverziju.
Međunarodni trend
"Europske zemlje gdje na ulicama brane nošenje mini suknji i govore da je minica poziv na silovanje" prozivala je i Mary Quant, dizajnerica i vlasnica popularnog londonskog butika Bazaar. Njezin doprinos popularizaciji minice je neupitan, a mladim ženama u Londonu 60-ih mini suknja je bila i dio stila kontroverznog odraslom svijetu. Iz butika Quantove mini suknja je postala obavezna u uličnoj modi te međunarodni trend.
Iduće desetljeće, 70-te godine dakle, obilježavaju duge suknje, što mnogi povezuju s rastom feminističkog pokreta. Mini se vraća u idućem desetljeću, a među ostalim nosi je i princeza od Walesa te je mnoge žene počinju smještati u svoj poslovni izgled. A tako i ostaje. Neobična odvjetnica Ally McBeal, protagonistica popularne serije, sudnice obilazi i dobiva rasprave upravo u mini suknji.
Zvijezde američkog hit-serijala "Prijatelji", čija je ženska postava nemalo utjecala na modne trendove, iz ormara također izvlače minice. Popularnost je neupitna, a minica je do danas doživjela svoje nebrojene verzije te probila barijere u kojim prilikama ju je prikladno odjenuti.
Nekad se "po minicu" išlo konobarici u lokalnu birtiju. Novo doba je, premda zasigurno ne u svakom kutku ove zemlje, ipak učinilo svoje pa se konobarice više ne smatra "onima lakog morala", a minice danas nose kćeri onih koji su nekad voljeli baš nekadašnji pojam konobarice. Kad je postala, recimo, prihvaćena, minica je isprovocirala novo pitanje: tko je ima pravo nositi? Samo vlasnice vitkih i dugih nogu dok bi one koje ne spadaju u tu kategoriju trebale proklinjati kreativne ideje zvučnih dizajnera?
Rasprava je to nalik onoj je li prije kokoš ili jaje... A sve koje ne znaju, imaju li na sebi mini suknju neka probaju uhvatiti rub suknje palcem i kažiprstom i pri tome stajati ravnih leđa. Ako bez problema dohvatite rub, vlasnica ste mini suknje. Sve ostalo, nije minica.
Ivana Rimac
Manje-više bezlična krpa koju se navuče tek toliko da, što se kaže, ne šećemo u gaćicama, odavno nije u funkciji isključivo tijekom godišnjeg odmora. Ipak, one koje se ne libe odjenuti taj dio garderobe nerijetko se ukrašava epitetima poput "hrabrosti". Dokaz je to samo kako se mini suknja na gradskom asfaltu još gleda kao modni izlet pojedinca. Točnije, pojedinke, budući da je to zapravo jedini preostali komad odjeće koji nije dobio uniseksualno značenje. Pale su i torbice koje na muškom ramenu ili u ruci više ne izazivaju snebivanje, ali mini suknja će ipak otkrivati samo ženske noge.
'Čedna' dužina
U ured su je smjestili vodeći američki dizajneri pa će svaka stylish poslovna žena uz pleteni kardigan, prema preporuci slavne Donne Karan, odjenuti upravo mini suknju. Svoj primjerak prije 30 godina kreirala je Diane von Furstenberg, inače i predsjednica Vijeća modnih dizajnera Amerike, koja od popularne minice nije odustala ni u posljednjoj kolekciji viđenoj na spomenutom newyorškom tjednu mode. "Čedna" dužina koja maksimalno otkriva polovicu koljena nepisani je imperativ za većinu radnih mjesta, a sve iznad prešutno se smatra pomalo ekscentričnim.
A tako je to opisala i Jean Shrimpton, britanski model i glumicu koja je na Melbourne Cupu 1965. godine došla u bijeloj minici. Obavezne konzervativne dodatke poput šešira i rukavica Shrimpton je također ignorirala, ali i lansirala mini suknju. Njezin, nazovimo ga, revolucionarni primjerak potpisao je mladi dizajner Colin Rolfe. Ali ideja se ne može smatrati originalnom pa time ni Rolfa nazivati ocem minice budući da je godinu dana ranije minica bila dio kolekcije dizajnera Andrea Courregesa. Dao je više respekta mini suknji koju je uveo u visoku modu. Do kraja 60-ih minica je već dobila svoju mikroverziju.
Međunarodni trend
"Europske zemlje gdje na ulicama brane nošenje mini suknji i govore da je minica poziv na silovanje" prozivala je i Mary Quant, dizajnerica i vlasnica popularnog londonskog butika Bazaar. Njezin doprinos popularizaciji minice je neupitan, a mladim ženama u Londonu 60-ih mini suknja je bila i dio stila kontroverznog odraslom svijetu. Iz butika Quantove mini suknja je postala obavezna u uličnoj modi te međunarodni trend.
Iduće desetljeće, 70-te godine dakle, obilježavaju duge suknje, što mnogi povezuju s rastom feminističkog pokreta. Mini se vraća u idućem desetljeću, a među ostalim nosi je i princeza od Walesa te je mnoge žene počinju smještati u svoj poslovni izgled. A tako i ostaje. Neobična odvjetnica Ally McBeal, protagonistica popularne serije, sudnice obilazi i dobiva rasprave upravo u mini suknji.
Zvijezde američkog hit-serijala "Prijatelji", čija je ženska postava nemalo utjecala na modne trendove, iz ormara također izvlače minice. Popularnost je neupitna, a minica je do danas doživjela svoje nebrojene verzije te probila barijere u kojim prilikama ju je prikladno odjenuti.
Nekad se "po minicu" išlo konobarici u lokalnu birtiju. Novo doba je, premda zasigurno ne u svakom kutku ove zemlje, ipak učinilo svoje pa se konobarice više ne smatra "onima lakog morala", a minice danas nose kćeri onih koji su nekad voljeli baš nekadašnji pojam konobarice. Kad je postala, recimo, prihvaćena, minica je isprovocirala novo pitanje: tko je ima pravo nositi? Samo vlasnice vitkih i dugih nogu dok bi one koje ne spadaju u tu kategoriju trebale proklinjati kreativne ideje zvučnih dizajnera?
Rasprava je to nalik onoj je li prije kokoš ili jaje... A sve koje ne znaju, imaju li na sebi mini suknju neka probaju uhvatiti rub suknje palcem i kažiprstom i pri tome stajati ravnih leđa. Ako bez problema dohvatite rub, vlasnica ste mini suknje. Sve ostalo, nije minica.
Ivana Rimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....