Ministrica kao Barbika

ZAGREB - Je li to hrvatska ministrica pravosuđa ili Sharon Stone, pitanje je koje se nameće pri pogledu na službenu fotografiju Vesne Škare-Ožbolt koju šalje Ministarstvo pravosuđa, a može se pronaći i na njihovim web stranicama.



Fotografija prikazuje atraktivnu plavušu, gotovo nalik na Barbie lutku, za koju se tek na temelju frizure, specifičnog držanja i potpisa pod fotografijom može zaključiti da je riječ o Vesni Škare-Ožbolt.

Neprepoznatljiv lik



Službena fotografija je temeljito obrađena u kompjutorskom programu Photoshopu pa je tako lik ministrice doveden gotovo do neprepoznatljivosti. Retuširanje fotografija je, naravno, legitiman postupak, no u ovom slučaju je doista riječ o pretjerivanju. Za komentar tako drastičnog uljepšavanja stvarnosti upitali smo fotografa Igora CC Kelčeca te socijalnog psihologa prof. Petra Turčinovića.



- Kada je u komunizmu partija retuširala fotografije, to je bilo mnogo bolje nego ovo danas - rekao je Kelčec, zagrebački fotograf koji već nekoliko godina živi i radi u Münchenu, a bio je jedan od pionira kompjutorske obrade fotografija, još s početka 90-ih. On je prepoznatljiv upravo po svojim kompjutorskim ilustracijama poput onih za grupu Colonia, a i svake godine radi novogodišnje covere u stilu Vanity Faira za Gloriju.

Alka 20 godina mlađa



- Ovakva fotografija je samo produkt sredine u kojoj je nastala, a u kojoj se daje na vrijednosti određenim stilistima i fotografima koji njeguju upravo takvu 'poetiku' uljepšavanja. Kada sam nedavno bio u Zagrebu, u Areni sam vidio fotografije Alke Vuice na kojoj ona izgleda 20 godina mlađe i s kojima mora da je sama strašno zadovoljna. Na takav način retuširati fotografije i mijenjati zapravo prepoznatljivost neke osobe nije dopušteno, pa nisu to videoigrice! Uvijek moraš znati kome se obraćaš. Na službenoj fotografiji ministrice, o kojoj ne mislim ništa loše, sve je krivo napravljeno, od tretiranja prostora pa nadalje. Svojedobno sam snimao političare za Globus, no tada sam im 'skidao' podočnjake dobro namještenom rasvjetom. Ovakvo ludovanje u Photoshopu je pogubno. No, ne treba zamjeriti ljudima iz Ministarstva koji su takvo nešto naručili, oni su samo vidjeli da se tako radi u većini hrvatskih novina, objasnio je Igor CC Kelčec.

Misle da smo glupi



- Gdje počinje lažna poruka o nečijem izgledu? U bojenju kose, u estetskoj operaciji usana, u previše pudera na licu, u minucioznom odabiru najboljeg osvjetljenja na snimanju ili tek u elektronskom retuširanju gotovo svemogućim softverom za obradu slika? Što se događa s etičnošću kada javna osoba prestaje biti samo objekt slike i postane subjekt i kreator svoje slike i imidža - pitanjima je počeo analizu ovog  problema prof. Turčinović, upozorivši na opasnosti takvog pretjerivanja za javne osobe.



One se sastoje u prikrivenim porukama tipa "ta osoba je previše nesigurna u sebe pa je stoga prezabrinuta za svoj izgled" ili "kada bi osoba imala dovoljno pravih i sadržajnih poruka, ne bi trebala poboljšavati svoj izgled i tako stjecati naklonost ljudi" ili "oni nemaju veze s realnim životom i misle da smo glupi". No, ipak, kaže Turčinović, prihvaćeno uljepšavanje pomaže u procjeni kvalitete osobe po stereotipu "lijepo je dobro", radi se transfer sviđanja s izgleda na kompetentnost osobe pa se osoba doživljava kao bolji pjevač, političar, ministar...

Osjećaj za mjeru i cilj



- Kakav će biti konačni ishod popravljanja izgleda za pojedinu javnu osobu ovisi o osjećaju za mjeru i cilja koji ima onaj tko odlučuje o slici, što je sama javna osoba ili urednik medija. Umijeće oblikovanja imidža nije znanost, već prije svega vještina u funkciji ponekad prikrivenog cilja - završio je prof. Turčinović.