Kad se splitska pjevačica Zorica Kondža (47) mislima vraća u djetinjstvo, te slatke uspomene povezuje s Kaštel Sućurcem, malim “mistom” nadomak Splita. Prisjeća se kamene kuće u kojoj je ondje živjela s roditeljima, bakom i didom, dvjema starijim sestrama i starijim bratom. Staro zdanje nalazilo se na rivi, tik do mora, pa se posvuda, od dvora do tavana, osjećao miris soli i joda… Iz otvorenih prozora kuhinje do nje je, zaigrane s lutkama u dvoru, dopirao miris šalše koji joj je budio apetit…
– Iz igre bi me prenuo glas moje majke Ane koji je dopirao iz kuhinje: “Zorice, trk u kuhinju, očistiti bob za objed”. Sjela bih za kuhinjski stol do bake Matije, koja je već čistila bob, pričajući o novostima iz mista… Majka je mijesila tijesto za makarune “na vreteno”. Riječ je o domaćoj tjestenini koja se u Kaštel Sućurcu, jednom od sedam malih mjesta nanizanih u Kaštelanskom zaljevu na potezu od Trogira do Solina, razvaljala, rezala u male kvadrate te “zarolala” pomoću vretena, okruglog drvenog štapića ušiljenih vrhova.
U desnoj ruci držalo se vreteno, a lijevim se kažiprstom motalo tijesto i ostavljalo sušiti na pobrašnjenoj dasci. Kuhane makarune jeli smo sa šalšom, a od kuhanog boba majka je pripravila salatu, s obveznom narezanom kapulom, lukom crvene kore – govori poznata pjevačica, dodavši kako se kao dvanaestogodišnja djevojčica s obitelji preselila u Split. No, nikad nije zaboravila Kaštela te se na neki način smatra i Splićankom i Kaštelankom.
Danas u svojem splitskom domu suprugu Jošku Banovu (53), skladatelju, aranžeru i dirigentu, te sinovima Toniju (20), Ivanu (16) i Luki (4,5) pripravlja starinska, pučka jela, u kojima je guštala kao djevojčica. Riječ je i o jelima od rajčica, zeleni, grahorica, te posebno od boba, koji je od travnja do početka srpnja, kad mu traje sezona, omiljen u Kaštelima. Pjevačica dodaje kako je sretna što postoje entuzijasti poput Ive Bedalova, direktora tvornice konca Unitas i osnivača udruge Večeri dalmatinske pisme, koji skuplja stare recepte i priređuje fešte na kojima se pripravljaju tradicionalna pučka jela.
Na tim gastronomskim okupljanjima i Zorica Kondža crpi nadahnuće za pripravu jela od grahorica i povrća, koja njezin suprug Joško i sinovi obožavaju.
– Joško je zadužen za odlazak na tržnicu jer vješto odabire najbolje, zbog čega ga i svi prodavači cijene. Svi u obitelji smo sladokusci. Dok sam nedavno kuhala blitvu i bob, koje najčešće jedemo pomiješane i blago začinjene, kao prilog uz ribu, mali Luka mi je rekao da nikako ne zaboravim u jelo dodati puno maslinovog ulja. Nema ni pet godina, a već zna što je fino. Ivan, moj srednji sin, koji završava prvi razred gimnazije i prvi razred srednje glazbene škole, gdje svira glasovir, skloniji je gastronomskim eksperimentima. Nedavno me, dok je trajala sezona šparoga, zamolio da ih pripravim u umaku od gorgonzole i s malo dimljenog lososa, što baš i nije uobičajeno za Dalmatinca, jer je nama draža svježa riba od dimljene.
A šparoge najradije pripravljamo na salatu – govori pjevačica, dodajući da su povrće, riba i plodovi mora gotovo svaki dan na njihovom jelovniku. Ni ona niti njezin suprug i sinovi nisu ljubitelji mesnih jela, no jednom tjedno uživaju u tjestenini s junetinom u bogatom umaku, ili u sočnoj pečenki. Kad su na izletu, Zorica Kondža zadužena je za pečenje odrezaka na žaru, dok joj suprug “asistira”.
– Najstariji sin Toni, koji je završio splitsku Školu likovnih umjetnosti, a zanimaju ga fotografija i film, ali i skladanje, prije nekoliko godina razmišljao je naglas o tome kako će mu biti u životu kad se jednog dana oženi i osamostali. Kazao je da se boji da će se, možda, zaljubiti u ženu koja ne zna kuhati. Rekoh mu da to nije razlog da se ne oženi takvom curom, a on je odvratio da će u bilježnicu zapisivati sve moje recepte da mu se nađu pri ruci ako mu zatrebaju. Ljepši kompliment od sina jednostavno nisam mogla dobiti – kaže pjevačica.
Tanja Vučičević