Mirjanina tužba: 'Mina mi je odnijela sve, a država ne da odštetu'

SLAVONSKI BROD - Mirjana Filipović (35) stradala je 27. lipnja prošle godine u eksploziji mine koja se dogodila na Savi nedaleko Industrijske zone Bjeliš, i samo stotinjak metara od prvih kuća u Ulici Ferde Filipovića u neobilježenom minskom polju. Njen je zaručnik tada poginuo. Danas, godinu i pol kasnije, još nema stalno rješenje o invalidnosti, a pokrenula je i tužbu protiv države koja ne pristaje na njene zahtjeve.

Te kobne nedjelje Mirjana i njen zaručunik Ivan Andričić (33) iz Daruvara krenuli su, kao i mnogo puta ranije, na Savu kako bi obišli Mirjanina oca koji je tamo pecao. U jednom trenutku Ivan je stao na minu i na mjestu poginuo, dok je Mirjanu spasio njen otac Marko. U strašnoj eksploziji Mirjana je ostala bez lijeve potkoljenice, a desna noga znatno je oštećena i puna gelera.  

Nije pozvana na raspravu

- Još nemam riješen status invalidnosti. Nakon žalbe na drugostupanjskoj komisiji odre đena mi je privremena 100 % invalidnost druge skupine, ali bez prava na tu đu njegu i pomoć. A gotovo ništa ne mogu obaviti bez tu đe pomoći - priča Mirjana, koja je odmah nakon tragedija koja ju je zadesila pokrenula tužbu protiv države od koje je u prvom navratu tražila akontaciju za amputaciju noge u iznosu od 540 tisuća kuna.

No, u odgovoru na tužbu Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, koje u ovom slučaju zastupa državu, osporava zahtjev za odštetu koji je Mirjana Filipović pokrenula protiv države, s obrazloženjem kako je minsko polje, na dijelu gdje je stradala, bilo obilježeno, a da su sve nedoumice oko toga koje su objavljene u medijima (tada nitko od nadležnih sa sigurnošću nije mogao potvrditi je li bilo tabli upozorenja ili ne, op. a.) rezultat "...neraspolaganja relevantnim podacima u trenutku davanja izjave...".

Potkrijepili su to i fotografijama, ali Mirjana, koja uzgred budi rečeno nije ni bila pozvana na raspravu, tvrdi da je riječ o tablama upozorenja koje su se nalazile dva kilometra dalje - na ušću Glogovice u Savu gdje su početkom prošle godine život izgubila dva pirotehničara. - Meni moju bol i sve što sam izgubila te nedjelje nitko ne može nadomjestiti. Ali ja ne mogu dovijeka biti na teret bratu, moram od nečega živjeti.

'Ići ćemo u Strasbourg'

Neosnovanim je okarakteriziran i zahtjev braće i sestara pokojnog Ivana Andričića za isplatom naknade za duševne boli "...jer iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi nedvojbeno da se izme đu njih radilo o trajnijoj zajednici života..."

Nekada sam znala pješačiti kilometre, igrala sam košarku, nema što nisam radila. A onda mi se cijeli život, zbog nečije nemarnosti, u trenu srušio - kaže Mirjana, koja je ogorčena na neosjećajnost državnih institucija.

I ona i njen otac kažu da neće odustati pa makar morali ići i do Suda za ljudska prava u Strasbourgu.