Mirna Jukić: Pobijedila sam samu sebe

PEKING - Rođena Vukovarka Mirna Jukić, koja se s obitelji 1999. preselila iz Zagreba u Beč i godinu dana kasnije dobila austrijsko državljanstvo, senzacionalnim je finišem na 100 prsno osvojila brončanu medalju. Na pola utrke bila je šesta, sedam desetinki iza tada treće Jefimove.



Phelps na tri od osam


- Tata mi je rekao da u posljednjem okretu dam sve od sebe i to sam učinila. Ovo je fenomenalno! Pobijedila sam samu sebe nakon svega što se događalo, rekla je najbolja Europljanka u ovoj utrci koja je nakon srebrnog džudaša Paischera osvojila drugu medalju za Austriju.



Nakon što se stišala početna austrijska euforija, Mirna Jukić je drage volje izdvojila vrijeme za hrvatskog izvjestitelja.



- Presretna sam, ovo je nešto neočekivano. Prije Igara nisam mislila niti da ću ući u finale, a kamoli da ću osvojiti medalju. Hvala dragom Bogu koji me nagradio nakon svega što sam prošla. Od mononukleoze 2006., kada sam razmišljala o odustajanju od plivanja, do svih teških kritika. Srećom, roditelji su me podržavali i na kraju sam dobro odlučila. Pokazala sam svima koji su prestali vjerovati u mene da se mogu vratiti bolja i jača nego što sam ikada bila.



Mirna Jukić je došla “na štih” i nastavila priču...



- Bilo ih je puno i ono što je najtragičnije, neću reći da im je bilo drago što sam se razboljela, ali su odmah govorili da “od nje neće biti ništa” i “to je propalo”.



Aduti su i dalje Mirnini...



- Drago mi je da sam tim “dobronamjernicima” pokazala da će ipak biti nešto od mene. I to više nego što smo svi mi očekivali. Iznenadila sam sebe samu.



Ne da će biti nešto od Mirne Jukić, nego već je. Olimpijska bronca i još je čeka “jača” disciplina, 200 prsno.



- Bolja sam nego što sam ikada bila. U srijedu nastavljam sa 200 prsno. Definitivno mi neće biti problem, pa zato sam i trenirala.



Vratili smo se još na “nevjerne Tome” iz Austrije...



- Bili su to ljudi iz bečkog saveza, zlobnici... Ipak ja nisam njihova prava Austrijanka. Draže im je da neki pravi Austrijanac bude dobar, a ne ja. Pretpostavljam da ću sada imati skoro osam milijuna prijatelja. To mi se baš i ne sviđa jer kad si dobar onda te svi hoće, a kada ti malo ne ide, onda ti okrenu leđa. Tek tada vidiš tko su ti pravi prijatelji. Ali što prije ti se tako nešto dogodi, to se prije osvijestiš i znaš na čemu se.



Zato su to još uvijek i Hrvati koji nisu zaboravili Mirnu Jukuć, a niti ona zemlju u kojoj se rodila.



- Naravno da mi godi kada me se sjete. Jučer sam se srela s našim rukometašima, košarkašima i tenisačima u menzi. Raspitivali su se za rezultate, poželjeli mi sreću, uz poruku da će me gledati.



Ovo “naše” Mirni nije izletjelo slučajno. Ponovila je nekoliko puta.



- Rekla sam im da ih, čim završim s utrkama, idem gledati koga god budem mogla. Ipak smo mi sportaši i nije bitno za koga nastupaš. Važno je jedino nastupati i biti najbolji.



Srećom, u većini tih disciplina Austrijanci nam nisu suparnici. Argument manje za one u Beču koji vole prigovarati.



- Tako mi je još i bolje...

- Ne želim se u to upuštati. Znam zašto treniram i ako se oni dopingiraju, ja tu ništa ne mogu. Vjerujem da će kad-tad biti uhvaćeni. Time se ne treba zamarati nego trenirati i u glavi posložiti utrku kakvu želiš. I kada dođu teški trenuci, ne posustajati nego raditi najjače što možeš. Ne znam koliko je doping raširen u plivanju i uopće ne želim o tome razmišljati. (hsl)

'Ne želim se upuštati u afere o dopigu' Zanimala nas je i Mirnina reakcija na izjavu Sanje Jovanović i prisutnost dopinga u vrhunskom plivanju.

Hrvoje Slišković