Mladen Bajić - Odvjetnik koji je pomaknuo civilizacijske zidove

Mladen Bajić postao je prvi hrvatski tužitelj koji je dobio, i to konsenzusom parlamentarnih stranaka, drugi mandat na funkciji glavnog državnog odvjetnika.



- Politički i osobno, to je veliki uspjeh. Ali tužitelju i nije neki kompliment ako svi dignu ruku 'za'. Prirodno je da tužitelja neki mrze jer im je stao na žulj - komentirao je Bajićev reizbor bivši tužitelj, odvjetnik Anto Nobilo. On, kao i većina naših sugovornika s kojma smo razgovarali o Bajiću, kaže da se Bajić ne može pohvaliti "velikim" presudama. No, nakon te rečenice gotovo svi zastanu i kažu da je učinio pomake koje nisu njegovi prethodnici, kao i da ne vide nikoga tko bi znao bolje preživljavati, ali ni bolje raditi posao prvog tužitelja u zemlji.



OD PRIPRAVNIKA U DUBROVNIKU DO ZAGREBA



Bajić je došao na funkciju glavnog državnog odvjetnika nakon smjene ekscesnog Radovana Ortynskog. U pola njegova mandata došlo je do promjene vlasti, no Bajić je, "kao SDP-ov kadar", ipak ostao na funkciji. Smjenu vlasti preživio je najvećim dijelom zato što je bio angažiran u slučaju tada odbjeglog generala Ante Gotovine.



- Točne su priče da je Bajić opstao zahvaljujući glavnoj haaškoj tužiteljici Carli Del Ponte, kao što je točno i da se nakon svake afere razgovaralo o njegovoj smjeni - potvrdila je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt spekulacije koje prate Bajićev prvi mandat.



No, da uz "tužiteljski nerv" nema i politički instinkt, Bajić sigurno ne bi brojio prve dane drugog mandata. Pokazao je da ima sposobnost iznimno dobrog procjenjivanja situacije i nije se dao uvući u političke ili kakve druge sukobe. Ali je jednako tako znao gdje su granice mogućeg i više je puta s politikom ušao u kompromis.



Kao Bajićevi ustupci premijeru Ivi Sanaderu u javnosti su se percipirale odluke da nema kriminala u aferi Imostroj koja je potresala Miomira Žužula, te angažiranje Državnog odvjetništva u slučaj prodaje Liburnia Riviera Hotela. U vrijeme Račanove vlade u dijelu javnosti na sličan je način bio shvaćen njegov angažman u pokušaju da se spriječi ovrha nad Zagrebačkom bankom koja je Retagu - tvrtki koja je postojala samo na papiru, na kraju isplatila više od 160 milijuna kuna, od čega je pola završilo kod Blaža Petrovića.



Kad govori o Bajiću, bivši premijer Ivica Račan kaže da su razlozi zbog kojih je SDP podržao Bajića u drugom mandatu isti zbog kojih mu je kao premijer prije četiri godine ponudio funkciju glavnog državnog odvjetnika.



- Iznenadio se kad sam mu na prvom susretu predložio funkciju glavnog državnog odvjetnika. Razlog zbog kojeg sam to učinio je to što nije bio politički angažiran i nisu ga pratile nikakve afere - kaže Račan.

Politička volja



Dodaje, međutim, da je razočaran jer su ostale nedovršene neke istrage koje su inicirane za mandata njegove vlade, a odnose se na organizirani kriminal i korupciju. Račan kaže da bi Bajiću mogao prigovoriti nedovoljnu efikasnost u raščišćavanju kriminala, ali da je svjestan da jedan čovjek ne može sve učiniti sam.



- Tu je iznimno važna politička volja, a nje nema dovoljno. Političku volju koja se pokazala u slučaju Gotovina ne vidim u obračunu s korupcijom i organiziranim kriminalom - ustvrdio je Račan.



Aktualni premijer Ivo Sanader tvrdi, međutim, potpuno suprotno.



- Iznimno sam zadovoljan dosadašnjim Bajićevim radom, posebno na području borbe protiv kriminala i suradnje s Haaškim sudom - kaže Sanader. Premijeru su upravo to razlozi zbog kojih ga je Vlada predložila za još jedan mandat. On poručuje da glavni državni odvjetnik Bajić ima punu podršku Vlade u daljnjoj borbi protiv kriminala.



Premijer Sanader, koji Bajića zna još iz splitskih školskih dana, kaže da ga pamti kao osobu koja je uvijek imala inicijativu. U tom smjeru govori i o Bajićevim vrlinama, navodeći da posebno cijeni to što nije običan provoditelj odluka, nego je u svakom slučaju osobito angažiran i vrlo kreativan.



Zanimljivo je da o Bajiću nitko ne želi puno govoriti. Nitko mu ne osporava stručno znanje i sposobnosti, ali se nitko ne želi upuštati u ozbiljniju analizu njega ili njegova rada. Tako je općepoznata stvar da je predsjednik Stjepan Mesić u dobrim odnosima s Bajićem, ali kad smo zatražili izjavu iz Ureda predsjednika, dobili smo samo jednu rečenicu o Mesićevu stavu prema Bajiću.



 - Predsjednik smatra da je Bajić Državno odvjetništvo kao organizaciju podignuo na visoke standarde, a da posao obavlja solidno - prenijela je Mesićeva glasnogovornica Danijela Barišić.



Bajić je jedna od najprisutnijih osoba u medijima, u dobrim je odnosima s većinom novinara, ali je dao samo nekoliko intervjua, i relativno malo izjava. O svojem najvećem uspjehu, uhićenju Gotovine, nikada nije javno progovorio. 



Odvjetnik Nobilo jedini je javno želio biti kritičan prema glavnom državnom odvjetniku. Spomenuo je da teško može pobrojati "velike" predmete u kojima je polučio uspjeh.



- On nema spektakularne rezultate u smislu da je dobio osuđujuće presude za "velike ribe" u organiziranom kriminalu, visokoj korupciji ili gospodarskom kriminalu - kaže Nobilo. No, dok ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko kad govori o Bajiću ističe da je hrabar u suočavanju s problemima, i da hrabro donosi odluke kada se radi na konkretnim slučajevima, Nobilo mu odaje priznanje za nešto puno veće.



- Bajić je pomaknuo civilizacijske zidove - smatra Nobilo i upozorava da je Bajić granicu prvi put probio kada je hrvatskoga generala Mirka Norca optužio za ratni zločin i dobio osuđujuću presudu. Drugi je put, kaže, to isto učinio jer je uhitio generala Antu Gotovinu i pokazao da je moguće raditi u skladu s međunarodnim pravom i preživjeti u Hrvatskoj.



Kad se govori o slučaju Gotovina, neki smatraju da je čak zadužio Hrvatsku jer je rješavanje toga slučaja bilo uvjet za ulazak Hrvatske u EU. Bajić je jedina osoba iz Hrvatske koju je, i to čak dva puta, glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte imenom i prezimenom hvalila u izvještajima Vijeću sigurnosti. Poznavatelji prilika tvrde da je stvar u tome što je Bajić jedini uspio steći povjerenje Carle Del Ponte. Nekoliko dana prije odluke o otvaranju pregovora, kad je Gotovina još bio u bijegu, a znalo se da je mišljenje haaške tužiteljice presudno za pregovore, glavna haaška tužiteljica boravila je u Zagrebu, sastala se s cijelim državnim vrhom, ali nasamo jedino s Bajićem.

Suradnja s MUP-om



Dok je bio angažiran na slučaju Gotovina, Bajiću se dijelom zamjeralo da je zapostavio Državno odvjetništvo i da su zamrle istrage te da nema ozbiljnije borbe protiv galopirajućeg kriminala. Bivši ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, koji je u svom mandatu s njim usko surađivao, smatra da glavni državni odvjetnik nije za to odgovoran.



- Bajić je bio vrlo kooperativan. Uvijek mu je bilo važno da se riješi predmet i nije se zamarao time hoće li policija ili Državno odvjetništvo imati veće javne zasluge - kaže Lučin koji kao veliki Bajićev doprinos ističe neposredniju suradnju između tužitelja i policije. - Čini mi se da takva kvalitetna suradnja s MUP-om nije nastavljena, ali to sigurno nije Bajićeva krivnja - ustvrdio je Lučin.

Vrlo je zanimljivo da je Bajić jednom vrijeme bolje surađivao s policijom, nego s USKOK-om koji je dio državnoodvjetničke organizacije. Čak ni danas ne može reći da je USKOK potpuno profunkcionirao, ali je uspio proizvesti afere koje su bitno poljuljale povjerenje u Državno odvjetništvo. Riječ je o slučajevima bivšeg zagrebačkog tužitelja Krunoslava Canjuge i odvjetnika Mirka Batarela te slučaju direktora u Končaru Darinka Bage i bivšeg ministra vanjskih poslova i bivšeg predsjednika DC-a Mate Granića. Oba slučaja bila su vrlo značajna jer su za korupciju bile optužene osobe koje su imale važne društvene uloge.

Dok je Bajić bio u Haagu, bivši ravnatelj USKOK-a Željko Žganjer (koji je tada bio tek potvrđen na dužnosti) vrlo je pompozno uz podršku ministrice Škare-Ožbolt, gotovo u stilu Radovana Ortynskog, javno svu četvoricu proglasio krivima, da bi mu Vrhovni sud "srušio" slučajeve ocjenjujući kako nema dovoljno dokaza za sumnju da je posrijedi korupcija.



Jednako kao što nikada nije javno progovorio o svojoj ulozi u slučaju Gotovina, Bajić se nikada nije izjasnio ni o bivšem šefu USKOK-a. On je osobno doveo Žganjera na čelo tog Ureda, ali ga dvije godine nije želio predložiti za ravnatelja, nego je bio vršitelj dužnosti. U odnosu na Žganjera, glavni državni odvjetnik od početka je imao neku vrstu distance, pa je ovaj imenovan tek na poticaj Vesne Škare-Ožbolt. No, čim su neslavno završile spomenute korupcijske afere, tadašnja ministrica Škare-Ožbolt, koja je Žganjeru isprva davala jaču podršku nego Bajiću, naglo je okrenula ploču. Bajić nije želio reći ništa ni kada je Žganjer odlazio iz USKOK-a. S druge strane, Žganjer, odnedavno odvjetnik Blaža Petrovića, jedini je koji nije želio dati izjavu o Bajiću.



- Glavni državni odvjetnik teško donosi odluke o smjenjivanju ljudi. Ponekad čak i na štetu posla - Bajićeve su mane u očima Dragana Novosela, njegove desne ruke u Državnom odvjetništvu i jedine osoba iz poslovnog kruga za koju se doista može reći da mu je bliska.

Splitski temperament 



- Bajić zna donositi odluke i ne prebacuje odgovornost na svoje podređene. Kao šef je zahtjevan. Radi puno i to očekuje i od drugih, ali zna cijeniti njihov doprinos - kaže Novosel koji svog šefa smatra velikim borcem. Kao Bajićev uspjeh ističe što je uspio provesti spajanje bivšeg Javnog pravobraniteljstva s Državnim odvjetništvom, riješiti zaostatke i podići rejting tužilaštva koji je Ortynski srozao na najniže grane. U svemu tome, kaže Novosel, Bajić se koristi svojim umijećem da ljude pridobije za sebe.



- Zna biti diplomat, što je i potrebno za njegovu funkciju. Kad se naljuti, pokaže tipičan splitski temperament. Plane, ali se naglo ohladi - opisuje Novosel.



Postoje, međutim, dvije afere koje je Bajić doživio vrlo osobno. Jedna je bila nedavno, a vezana je uz pokušaj da se pokrene istraga protiv bivšeg predsjednika Visokog trgovačkog suda Nenada Šepića. Naime, nakon što nije uspio u ponovnoj kandidaturi za predsjednika Visokog trgovačkog suda, Šepić je napao Bajića, i to preko njegove supruge. Najprije je rekao da svoju funkciju koristi da bi pogodovao strankama koje zastupa njegova supruga, a konkretno je spomenuo splitsko poduzeće Dalma u stečaju. Nakon toga je na naslovnici jednih dnevnih novina osvanula informacija da POA istražuje što radi Bajićeva žena. Priča je bila toliko ružna da je POA načinila presedan i službeno demantirala novinski napis.



Drugi slučaj je afera Brezovica. Glavni državni odvjetnik je načinio previd i najprije podržao svoju zamjenicu Božicu Cvjetko koja je znala da su štićenici doma u Brezovici bili seksualno zlostavljani, ali je obustavljala kriminalističku obradu i sprečavala da se provede postupak. Kad je shvatio da nije dovoljno dobro kontrolirao slučaj i da je B. Cvjetko zataškavala slučaj, Bajića je oblio hladan znoj. Vjerovao je da će zbog te afere biti smijenjen. Sam kaže da je s tim uvjerenjem otišao na televizijsku emisiju u kojoj se govorilo o Brezovici. No, izvukao se vrlo lukavo. Javno je priznao svoju pogrešku. Nakon toga je protiv B. Cvjetko pokrenuo stegovni postupak (koji Državnoodvjetničko vijeće još nije provelo) i provukao se.



U policiji su, međutim, optimističniji. Zanimljivo je da na Bajića vrlo slično gledaju sadašnji i bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić koji ga je i predložio za glavnog državnog odvjetnika. Ostojić ga je upoznao dok je bio šef splitske policije, a Bajić splitski tužitelj. Kaže da ga je "osvojio" jer je bio jedini tužitelj kojemu nije bilo ispod časti zbog posla dolaziti u policiju. Iako Ostojić naglašava da su neke istrage, kao što je trošenje novca dijaspore koji je bio namijenjen obrani Hrvatske, zaustavljene zbog promjene vlasti, smatra da je Bajić najbolje rješenje za prvog tužitelja. O iznimno dobroj Bajićevoj suradnji s policijom govori i aktualni ravnatelj policije Marijan Benko.



- Bajić utječe i na županijske državne odvjetnike da bolje surađuju s policijom, a to je vrlo važno. Samo uz pomoć tužitelja policija može kvalitetno prikupiti dokaze - zaključio je ravnatelj Benko.

Kako je Bajić postao koordinator za Gotovinu

Prema priči bivše ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt, Bajić je gotovo slučajno postao koordinator u slučaju Gotovina. U lipnju 2004. godine Škare Ožbolt i Bajić otputovali su u treći zajednički posjet Haagu na, uvijek neugodan, susret s Carlom Del Ponte. Glavna tema razgovora bio je, kao i uvijek, general Gotovina.



U jednom trenutku, prepričala je Škare Ožbolt, Del Ponte je pitala tko je u Hrvatskoj odgovoran za Gotovinu. Oboje su bili zatečeni jer vlada nije formalno imenovala koordinatora za taj predmet. Tada je Škare Ožbolt pogledala hašku tužiteljicu i rekla "on" pokazujući na Bajića. I tako je, priča bivša minstrica, Bajić postao i formalno zadužen za rješavanje slučaja odbjeglog generala.

Ivanka Toma