Moja slika Vladimira Paara – od junaka do crackpota

Za Vladimira Paara prvi put sam čuo 1991. godine upisavši, na svojoj drugoj godini studija fizike, Uvod u strukturu materije. Ni taj kolegij ni profesor Paar nisu mi ostali u nekom posebnom sjećanju. Dojmovi iz tog doba zasjenjeni su, meni kao i mnogima, početkom agresije na Hrvatsku.

Iduće akademske godine slušao sam kod Paara Uvod u energetiku. E, to je već bilo nešto drugo. Očekivao sam potpunu dosadu, a iznenadila su me neobično zanimljiva predavanja. Pročitao sam tada i Paarovu knjigu Energetska kriza: gdje (ni)je izlaz? (Školska knjiga, 1984). I knjiga mi je ostala u dobrom sjećanju pa sam je kasnije čitao još jednom.

Te je godine (1992.) profesor Paar bio velika zvijeda. Upravo je bio postao redoviti član akademije (HAZU) s nepunih pedeset godina. Ako se ne varam, bio je tada najmlađi akademik. Po fakultetu se pričalo o popisima najcitiranijih znanstvenika u Hrvatskoj i znanstvenika s najvećim brojem radova. Prvi na popisu (ili pri samom vrhu) bio je, naravno, profesor Paar. Doduše, inicijator izrade tih popisa i glavni njihov propagator bio je taj isti profesor Paar što je već tada ukazivalo ne samo na taštinu nego i na ambicije prema pozicijama društvene moći.

Još jednu godinu kasnije (1993.) upisao sam kod Paara Seminar iz istraživanja u nuklearnoj fizici. To je bilo najbolje od svega. Paar se u to vrijeme već bio zasitio teorijske nuklearne fizike i počeo proučavati deterministički kaos. Stoga je, na svoju ruku, kompletnu satnicu Seminara odlučio, umjesto nuklearnoj fizici, posvetiti kaosu. Ta predavanja pamtim kao izvrsna. Tek tri godine kasnije prevedena je na hrvatski knjiga Jamesa Gleicka Chaos: Making a new science (Sphere Books, 1988, Kaos: stvaranje nove znanosti, Izvori, 1996).

Kao profesor, Paar je za mene bio šarmantan i zanimljiv, možda tašt, no znanstvenik par exelans. Međutim, ta se idilična slika idućih godina počela naglo mijenjati. Paar počinje sve glasnije zagovarati crkvu, religiju i ideju "komplementarnosti znanosti i vjere". Otkud sad to? Pitam se je li moje studentsko viđenje profesora bilo naivno i idilično? Ili je u Vladimira Paara iznenada "ušao duh sveti"?

Dakle, prvo crnilo (za koje ja znam) na inače sjajnoj slici došlo je 1997. godine kad je Paar objavio članak Slučaj Galilei - dvostruka revizija u Bogoslovskoj smotri. Nemam volje ovdje prepričavati tu "reviziju", no cilj članka bio je pokazati kako nema sukoba znanosti i religije. Ma, nije ga bilo niti će ga biti. Znanost i religija su zapravo stare prijateljice koje su, kako kaže akademik Paar, komplementarne.

Na toj liniji djeluje Paar već desetak godina. U zadnje mu se vrijeme pridružio još jedan razvikani fizičar, miljenik hrvatskih medija, koji svoju znanstvenu titulu zlorabi propagirajući pseudoznanstvene ideje: Davor Pavuna. I Paar i Pavuna neumorno sudjeluju na svim skupovima koji su na rubu i preko ruba znanosti. Moj omiljeni primjer je njihov nedavni nastup kao bioenergetičara u društvu iscjelitelja, kiropraktičara i homeopata. Pogledajte označenu sliku:

http://www.irb.hr/korisnici/dhrupec/trash/simpozij_DIO.jpg

ili cijeli dokument: http://www.irb.hr/korisnici/dhrupec/trash/simpozij.pdf

Da se Paarovo djelovanje ne svodi samo na nastupe na smiješnim simpozijima pokazuje sljedeći primjer:

http://www.irb.hr/korisnici/dhrupec/trash/fizika_nastavni_plan_DIO.jpg

ili cijeli dokument:

http://www.irb.hr/korisnici/dhrupec/trash/fizika_nastavni_plan.pdf

Konačno, neutaživa žeđ za spajanjem nespojivog (religije i znanosti) Paara je, predvidivo, izbacila iz znanosti u pseudoznanost. Za posebne detalje iz priče o ledenom dobu Paar je proglašen za "Crackpot mjeseca siječnja":

http://pollitika.com/sveucilisni-oz-crackpot-mjeseca-sijecnja-akademik-vladimir-paar

(crackpot je osoba koja promovira pseudoznanstvene ideje).

Beskrajno se divim kolegi Dejanu Vinkoviću koji se otvoreno i javno suprostavio Vladimiru Paaru u debati koju je prenosio tportal:

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/57313/Velika-debata-Paar-Vinkovic-Znanost-i-postenje.html

Mnogi misle kao Dejan, no to se "usude" reći samo u sigurnom kutku nekog fakultetskog hodnika.