Papa Benedikt XVI. zahtijeva od svećenstva da na službama Božjim, podižući pehar vina, krvi Otkupiteljeve, više ne govore da se ona prolila za sve ljude, nego tek za mnoge. Vrhovni poglavar Katoličke crkve u tu se stvar nesumnjivo razumije bolje od drugih, a i njegova je riječ, napokon, jedina važna.
Čak i ako mislite da bolje od njega vladate teološkom materijom, u njega je apsolutna vlast, oni ključevi što je Isus Krist, opraštajući se, dao Petru, a što se otad gotovo dvije tisuće godina nasljeđuju s pape na papu. Ratzinger je njima slobodan što god hoće zaključati ili otključati, kako na nebu, tako i na zemlji, i tu je polemika suvišna, tek što se, primijetio bih, mučenička smrt Sina Božjeg sada čini nešto manje velikodušnom.
Uistinu, kako je to izgledalo onoga slavnog petka navečer na onome brijegu iznad Jeruzalema? Prihvatimo li nedavnu odluku Benedikta XVI., a ustvari je i nemamo pravo odbiti, mogli bismo zamisliti i ovakav prizor...
Krist u patnjama umire na drvenom križu dva metra iznad tla dok rimski vojnici kockaju za njegovo ubogo ruho. Neka žena, u gomilici znatiželjnika što su ostali na Golgoti, tada zadivljeno šapne ženi do sebe...
"On je umro za sve nas."
Krist se na ove riječi prene i otvori oči.
"Molim?" upita on s križa zapanjeno.
"Što si to rekla?"
"Govorim prijateljici kako si Ti umro za sve nas", ponovi žena svečano. "Otkupio si grijehe svijeta."
"Jesi li ti normalna?!"
"Pa tako pričaju..."
"Tko to priča?" prekine je Isus Krist.
"Dajte, ljudi, budite razumni. Kakvo otkupljenje grijeha svijeta? Pa je li vi znate koliko vas je? Nemam ja ni vremena ni živaca za sve. Pomirite se s tim. Svak za se travu pase..."
Ovo što sam vam upravo opisao je, naravno, do zadnjeg slova potpuno izmišljena budalaština suprotna kršćanstvu. No, papa Ratzinger ju je, sviđalo vam se to ili ne, učinio mogućom. Sve do prije neki dan vjerovali smo da krštenjem svi imamo jednaku, poštenu priliku zaraditi vječno blaženstvo. Vjernici su marljivo i predano odrađivali svoj pripravnički staž na ovome svijetu, eda bi na onome ozareno stali pred lice Gospodnje.
Što znači 'mnogi'? Jesam li ja među 'mnogima' ili da se više ne mučim s izbjegavanjem žene bližnjega svoga, upitalo se puno katolika ovih dana
Rekli su im kako Njegovu neizmjernu milost može zaslužiti svatko tko moli, posti, suzdržava se od grijeha, poštuje oca i mater i redovito odlazi na službe, ali, eto, ispada kako spas duše nije baš za svakoga, nego za, što god to značilo, "mnoge". Vrhovni poglavar Crkve nije se detaljnije izjasnio što neku besmrtnu dušu diskvalificira za ulazak u nebesku ligu prvaka, opravdano vjerujemo kako nije ozbiljnija stvar posrijedi, ali čovjeka opet pomalo onespokojava.
Što znači "mnogi"? Jesam li ja među "mnogima" ili da se više ne mučim s izbjegavanjem žene bližnjega svoga, upitalo se puno katolika ovih dana.
Ja bih, na primjer, tu i tamo nešto sitno ukrao ili slagao, pojeo bih jetrenu paštetu na Veliki petak ili na misi zaglumio kako dajem novac spuštajući praznu stisnutu šaku u vrećicu s lemozinom, ali se bojim svevidećeg oka i kazne Božje. No, ako sam već kažnjen, ako nisam s Ratzingerovim "mnogima" zbog kojih je Krist umro na križu, džaba mi je trud, uzalud se zlopatim kreposnošću. Ima li neki popis u župnoj crkvi, prištedjeli bismo mnogo na milodarima i zadušnicama da znamo kako nas ili nekoga nama bliskog na njemu nema.
Nespokoj koji je među vjernicima posijala ova papina odluka vjerujem da je posljednjih dana makar dijelom bio razlog da su se vlasnici trgovačkih lanaca odlučili kako na Badnjak ipak neće raditi do pred mrak.
Podsjetimo, Crkva je ustala protiv izrabljivanja blagajnica i skladištara dan uoči velikog blagdana, a njihovi su šefovi gotovo istodobno otkrili duševne vjernike u sebi i složili se da takvo što doista nije red, da je pogano tražiti od ljudi da slažu konzerve i glancaju vitrine sa suhomesnatom robom dok vani na modrom večernjem nebu izlazi betlehemska zvijezda.
Vlasnicima trgovačkih lanaca, zanimljivo, vjerski su osjećaji uglavnom pasivni, blaženo drijemaju ako nije crkveni praznik posrijedi.
Običnim danom nemaju kršćanske sućuti, nego i po nekoliko sati poslije radnog vremena tjeraju zaposlene na slaganje konzervi i laštenje vitrina, a prvi u mjesecu da i ne spominjemo. Na dan isplate plaća rekao bi čovjek da i nisu katolici, nego neki, Bože oprosti, muslimanski nekrst, budisti, hindusi, šintoisti, što li.
Čini se možda proturječno, ali nije. Trgovački moćnici jednostavno znaju kome se moraju svidjeti. Valja se umiljavati biskupima, umirivati ih prilozima za gradnju i obnove crkava i samostana, za vitraje i freske i zavjetne oltare, a oni će znati uzvratiti na velikodušnost.
Usprkos sramotnom izrabljivanju radnika, nijedan svećenik nije odbio blagosloviti trgovački centar, nego nasmiješeno čekaju sa strane da se presječe vrpca, pa da poškrope blagajne i police, dragome Bogu usrdno preporuče kapitalnu investiciju.
No, to je beznačajna usluga prema vječnom blaženstvu koje našeg mecenu, Keruma i Todorića, očekuje kada otegne papke. Kerumi i Todorići, dosta sam siguran u to, na kraju će biti među "mnogima" za koje se prolila krv Kristova.
Za njihove nemale zasluge za crkvu Kristovu, zahvalni će im Benedikt XVI. spremno otključati nebesa onim ključem koji mu je još Šimun Petar ostavio.
Blagajnice i skladištari su već druga pjesma. Oni se moraju još truditi, moliti, postiti, poštovati oca i mater, biti redoviti na nedjeljnim službama i, više od ičega, strahovati od srdžbe Božje. Ali, dobro, posljednje im neće biti osobit problem. Strahovati su naučili.
Ante Tomić
Čak i ako mislite da bolje od njega vladate teološkom materijom, u njega je apsolutna vlast, oni ključevi što je Isus Krist, opraštajući se, dao Petru, a što se otad gotovo dvije tisuće godina nasljeđuju s pape na papu. Ratzinger je njima slobodan što god hoće zaključati ili otključati, kako na nebu, tako i na zemlji, i tu je polemika suvišna, tek što se, primijetio bih, mučenička smrt Sina Božjeg sada čini nešto manje velikodušnom.
Uistinu, kako je to izgledalo onoga slavnog petka navečer na onome brijegu iznad Jeruzalema? Prihvatimo li nedavnu odluku Benedikta XVI., a ustvari je i nemamo pravo odbiti, mogli bismo zamisliti i ovakav prizor...
Krist u patnjama umire na drvenom križu dva metra iznad tla dok rimski vojnici kockaju za njegovo ubogo ruho. Neka žena, u gomilici znatiželjnika što su ostali na Golgoti, tada zadivljeno šapne ženi do sebe...
"On je umro za sve nas."
Krist se na ove riječi prene i otvori oči.
"Molim?" upita on s križa zapanjeno.
"Što si to rekla?"
"Govorim prijateljici kako si Ti umro za sve nas", ponovi žena svečano. "Otkupio si grijehe svijeta."
"Jesi li ti normalna?!"
"Pa tako pričaju..."
"Tko to priča?" prekine je Isus Krist.
"Dajte, ljudi, budite razumni. Kakvo otkupljenje grijeha svijeta? Pa je li vi znate koliko vas je? Nemam ja ni vremena ni živaca za sve. Pomirite se s tim. Svak za se travu pase..."
Ovo što sam vam upravo opisao je, naravno, do zadnjeg slova potpuno izmišljena budalaština suprotna kršćanstvu. No, papa Ratzinger ju je, sviđalo vam se to ili ne, učinio mogućom. Sve do prije neki dan vjerovali smo da krštenjem svi imamo jednaku, poštenu priliku zaraditi vječno blaženstvo. Vjernici su marljivo i predano odrađivali svoj pripravnički staž na ovome svijetu, eda bi na onome ozareno stali pred lice Gospodnje.
Što znači 'mnogi'? Jesam li ja među 'mnogima' ili da se više ne mučim s izbjegavanjem žene bližnjega svoga, upitalo se puno katolika ovih dana
|
Što znači "mnogi"? Jesam li ja među "mnogima" ili da se više ne mučim s izbjegavanjem žene bližnjega svoga, upitalo se puno katolika ovih dana.
Ja bih, na primjer, tu i tamo nešto sitno ukrao ili slagao, pojeo bih jetrenu paštetu na Veliki petak ili na misi zaglumio kako dajem novac spuštajući praznu stisnutu šaku u vrećicu s lemozinom, ali se bojim svevidećeg oka i kazne Božje. No, ako sam već kažnjen, ako nisam s Ratzingerovim "mnogima" zbog kojih je Krist umro na križu, džaba mi je trud, uzalud se zlopatim kreposnošću. Ima li neki popis u župnoj crkvi, prištedjeli bismo mnogo na milodarima i zadušnicama da znamo kako nas ili nekoga nama bliskog na njemu nema.
Nespokoj koji je među vjernicima posijala ova papina odluka vjerujem da je posljednjih dana makar dijelom bio razlog da su se vlasnici trgovačkih lanaca odlučili kako na Badnjak ipak neće raditi do pred mrak.
Podsjetimo, Crkva je ustala protiv izrabljivanja blagajnica i skladištara dan uoči velikog blagdana, a njihovi su šefovi gotovo istodobno otkrili duševne vjernike u sebi i složili se da takvo što doista nije red, da je pogano tražiti od ljudi da slažu konzerve i glancaju vitrine sa suhomesnatom robom dok vani na modrom večernjem nebu izlazi betlehemska zvijezda.
Vlasnicima trgovačkih lanaca, zanimljivo, vjerski su osjećaji uglavnom pasivni, blaženo drijemaju ako nije crkveni praznik posrijedi.
Običnim danom nemaju kršćanske sućuti, nego i po nekoliko sati poslije radnog vremena tjeraju zaposlene na slaganje konzervi i laštenje vitrina, a prvi u mjesecu da i ne spominjemo. Na dan isplate plaća rekao bi čovjek da i nisu katolici, nego neki, Bože oprosti, muslimanski nekrst, budisti, hindusi, šintoisti, što li.
Čini se možda proturječno, ali nije. Trgovački moćnici jednostavno znaju kome se moraju svidjeti. Valja se umiljavati biskupima, umirivati ih prilozima za gradnju i obnove crkava i samostana, za vitraje i freske i zavjetne oltare, a oni će znati uzvratiti na velikodušnost.
Usprkos sramotnom izrabljivanju radnika, nijedan svećenik nije odbio blagosloviti trgovački centar, nego nasmiješeno čekaju sa strane da se presječe vrpca, pa da poškrope blagajne i police, dragome Bogu usrdno preporuče kapitalnu investiciju.
No, to je beznačajna usluga prema vječnom blaženstvu koje našeg mecenu, Keruma i Todorića, očekuje kada otegne papke. Kerumi i Todorići, dosta sam siguran u to, na kraju će biti među "mnogima" za koje se prolila krv Kristova.
Za njihove nemale zasluge za crkvu Kristovu, zahvalni će im Benedikt XVI. spremno otključati nebesa onim ključem koji mu je još Šimun Petar ostavio.
Blagajnice i skladištari su već druga pjesma. Oni se moraju još truditi, moliti, postiti, poštovati oca i mater, biti redoviti na nedjeljnim službama i, više od ičega, strahovati od srdžbe Božje. Ali, dobro, posljednje im neće biti osobit problem. Strahovati su naučili.
Ante Tomić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....