Je li svijest proizvod mozga ili je mozak njezin kompjutor? U popularno-znanstvenom članku mogli smo pročitati da ćemo "u idućim desetljećima uspjeti dešifrirati kemijske i električne mehanizme kojima neuroni, moždani hormoni i struja proizvode zasad prilično tajanstvene pojmove zvane um i svijest". Eto nam pitanja: da li mozak proizvodi svijest ili joj služi? Novinar nam sugerira da je svijest proizvod materije.
Ali, materija je mnogo tajanstvenija od svijesti. Sve je više znanstvenika koji smatraju da je svijest primarna, prvotna, a materija sekundarna, drugotna, izvedena. Ne treba pročitati sve što je o tome u svijetu napisano, niti se srditi kad netko drugačije misli. Istina je da svoju svijest doživljavam izravno, a sve drugo posredno - zaključivanjem na temelju podataka što nam ih pružaju osjetila. Znamo, primjerice, da boje u stvarnosti ne postoje, da to naš mozak u njih pretvara podražaje valova svjetlosti. Ni tvrdoću i mekoću ne spoznajemo izravno, nego zaključujemo na temelju opipa. I riječi koje nam prenose pojmove dolaze nam preko titraja što ih u uhu proizvode valovi zvuka. Znamo također da je u atomu mnogo više praznine nego čestica, da se i čestice svode na titraje.
Cijelo naše doživljavanje stvarnosti koja nas okružuje složeno je od izravno nedohvatnih uzroka i podražaja što ih oni proizvode u našim osjetilima. A, svijest nije posredna, ni složena, nju doživljavamo izravno i ona je jednostavna, cijela. Zašto bih to što je jednostavno izravno tumačio kao proizvod atoma, hormona, mnogih sastojaka od kojih mi je svaki manje poznat od moje svijesti? Zašto poznato tumačiti nepoznatim, jednostavno složenim? Je li to zaostala navika iz doba naivnog nametanog materijalizma, ili još dublje uvriježeni zazor od iskonske Svijesti kojoj smo srodni i moralno odgovorni?
Živko Kustić
Ali, materija je mnogo tajanstvenija od svijesti. Sve je više znanstvenika koji smatraju da je svijest primarna, prvotna, a materija sekundarna, drugotna, izvedena. Ne treba pročitati sve što je o tome u svijetu napisano, niti se srditi kad netko drugačije misli. Istina je da svoju svijest doživljavam izravno, a sve drugo posredno - zaključivanjem na temelju podataka što nam ih pružaju osjetila. Znamo, primjerice, da boje u stvarnosti ne postoje, da to naš mozak u njih pretvara podražaje valova svjetlosti. Ni tvrdoću i mekoću ne spoznajemo izravno, nego zaključujemo na temelju opipa. I riječi koje nam prenose pojmove dolaze nam preko titraja što ih u uhu proizvode valovi zvuka. Znamo također da je u atomu mnogo više praznine nego čestica, da se i čestice svode na titraje.
Cijelo naše doživljavanje stvarnosti koja nas okružuje složeno je od izravno nedohvatnih uzroka i podražaja što ih oni proizvode u našim osjetilima. A, svijest nije posredna, ni složena, nju doživljavamo izravno i ona je jednostavna, cijela. Zašto bih to što je jednostavno izravno tumačio kao proizvod atoma, hormona, mnogih sastojaka od kojih mi je svaki manje poznat od moje svijesti? Zašto poznato tumačiti nepoznatim, jednostavno složenim? Je li to zaostala navika iz doba naivnog nametanog materijalizma, ili još dublje uvriježeni zazor od iskonske Svijesti kojoj smo srodni i moralno odgovorni?
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....