ZAGREB, SPLIT - Crkva bi mogla prolongirati krizmu čak do trećeg razreda srednje škole. Pretpostavlja se da bi tako mogla dulje zadržati mlade u crkvi, kojima je primanje svete potvrde (krizme, firme) "svečani čin napuštanja crkve", jer i sami biskupi priznaju da zanimanje mladih za Crkvu drastično opada upravo nakon svete potvrde.
Razmišljanja o prolongiranju krizme do trećeg razreda gimnazije dolaze iz Splitsko-makarske nadbiskupije, gdje se krizma sada podjeljuje u drugom razredu srednje škole.
Krizmanici su, u najvećem dijelu zemlje, učenici osmih razreda osnovne škole ili prvih srednje škole (pretežito u Dalmaciji), no splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić na studijskom danu svećenika svoje biskupije rekao je da je o podjeli krizme u drugom razredu srednje škole izvijestio i papu Benedikta XVI., što je on "s oduševljenjem primio". Međutim, na istom skupu zaključeno je da se "na temelju dosadašnjeg iskustva dolazi do spoznaje da bi bilo bolje krizmu pomaknuti na treći razred srednje škole".
Prema nekim razmišljanjima, to bi se učinilo kako bi se mlade dulje zadržalo u kontaktu s crkvom, ali i zbog toga što se radi o iznimno ozbiljnom sakramentu inicijacije, odnosno, odrastanju i ulasku u svijet odraslih i zrelih osoba.
"Odrediti takvu dob više-manje prepušteno je pojedinim biskupima. U Hrvatskoj se u najviše slučajeva krizma dijeli u 8. razredu osnovne škole ili odmah poslije tog razreda. Neprikladnost toga termina je problematična dob krizmanika koji su tada u jeku puberteta i nisu još zreli za životne odluke kao što je to i sama krizma. Zbog toga se već u nekim biskupijama u Hrvatskoj termin podjeljivanja krizme pomiče na vrijeme srednje škole", zabilježio je fra Zvjezdan Linić u svojem "Vjeronauku za odrasle".
A da je krizma postala "svečani čin napuštanja crkve", primijetio je i isusovac p. Luka Rađa, mladi svećenik i osnivač udruge mladih SKAC, koji s mladima komunicira i putem interneta i SMS poruka.
"Obave to i nema ih do vjenčanja. Problem je što se mladima ne uspijeva prenijeti sadržaj vjere pa oni počinju zaključivati kako je bit cijele stvari u par mističnih čina. Sakramenti se shvaćaju kao čini incijacije u katoličanstvo kao kulturu ili kao inicijacija u duhovnu nacionalnu baštinu", opisao je o. Luka Rađa.
"Vjerski odgoj je nokautiran. Vjeronauci po školama polako, ali sigurno klize među najdosadnije stvari koje uho mladog čovjeka može čuti. Krajnji je čas da oni budu prožeti programima kroz koje bi se mlade uvodilo u sadržaj vjere - kao što su vikend-programi i uključivanje u udruge mladih", tvrdi p. Luka Rađa.
Da bi netko mogao pristupiti potvrdi, valja da je kršten, da je u milosti (tj. u prijateljstvu s Bogom i ljudima), da je prikladno poučen i da je kadar obnoviti krsna obećanja.
Potvrđenici koji su bili kršteni kao mala djeca obnavljaju krsna obećanja prije potvrde: odriču se sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Tako svjesno i osobno prihvaćaju ono što su nekoć kao djeca primili pristankom svojih roditelja, kumova i kršćanske zajednice.
Bitni obred potvrde je: pomazanje krizmenim uljem na čelu, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima "primi pečat dara Duha Svetoga", a potvrđenik odgovara s "amen". Tako je potvrđenik zauvijek "obilježen" Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Taj je "biljeg" pred Bogom "neizbrisiv".
Krizma je, kako kaže fra Zvjezdan Linić, svjesno prihvaćanje krsne vjere i krsnih obećanja. Prvo po krštenju, a nakon toga i po krizmi postaje se angažirani vjernik spreman čvrsto vjerovati u ono što Crkva vjeruje i živjeti pozitivno u svjetlu te vjere. Prema tome, krsna se obećanja u ovome času svjesno i pred kumom i svjedocima izriču i ne bi smjela biti samo obredna formula, nego iskreni izraz uvjerenja srca. Tri puta riječju "odričem" krizmanik odbacuje grijeh i sve đavolske zamke, a tri puta riječju "vjerujem" krizmanik prianja uz osnovne istine kršćanske vjere.
Darko Pavičić
Razmišljanja o prolongiranju krizme do trećeg razreda gimnazije dolaze iz Splitsko-makarske nadbiskupije, gdje se krizma sada podjeljuje u drugom razredu srednje škole.
Krizmanici su, u najvećem dijelu zemlje, učenici osmih razreda osnovne škole ili prvih srednje škole (pretežito u Dalmaciji), no splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić na studijskom danu svećenika svoje biskupije rekao je da je o podjeli krizme u drugom razredu srednje škole izvijestio i papu Benedikta XVI., što je on "s oduševljenjem primio". Međutim, na istom skupu zaključeno je da se "na temelju dosadašnjeg iskustva dolazi do spoznaje da bi bilo bolje krizmu pomaknuti na treći razred srednje škole".
Prema nekim razmišljanjima, to bi se učinilo kako bi se mlade dulje zadržalo u kontaktu s crkvom, ali i zbog toga što se radi o iznimno ozbiljnom sakramentu inicijacije, odnosno, odrastanju i ulasku u svijet odraslih i zrelih osoba.
"Odrediti takvu dob više-manje prepušteno je pojedinim biskupima. U Hrvatskoj se u najviše slučajeva krizma dijeli u 8. razredu osnovne škole ili odmah poslije tog razreda. Neprikladnost toga termina je problematična dob krizmanika koji su tada u jeku puberteta i nisu još zreli za životne odluke kao što je to i sama krizma. Zbog toga se već u nekim biskupijama u Hrvatskoj termin podjeljivanja krizme pomiče na vrijeme srednje škole", zabilježio je fra Zvjezdan Linić u svojem "Vjeronauku za odrasle".
A da je krizma postala "svečani čin napuštanja crkve", primijetio je i isusovac p. Luka Rađa, mladi svećenik i osnivač udruge mladih SKAC, koji s mladima komunicira i putem interneta i SMS poruka.
"Obave to i nema ih do vjenčanja. Problem je što se mladima ne uspijeva prenijeti sadržaj vjere pa oni počinju zaključivati kako je bit cijele stvari u par mističnih čina. Sakramenti se shvaćaju kao čini incijacije u katoličanstvo kao kulturu ili kao inicijacija u duhovnu nacionalnu baštinu", opisao je o. Luka Rađa.
"Vjerski odgoj je nokautiran. Vjeronauci po školama polako, ali sigurno klize među najdosadnije stvari koje uho mladog čovjeka može čuti. Krajnji je čas da oni budu prožeti programima kroz koje bi se mlade uvodilo u sadržaj vjere - kao što su vikend-programi i uključivanje u udruge mladih", tvrdi p. Luka Rađa.
Da bi netko mogao pristupiti potvrdi, valja da je kršten, da je u milosti (tj. u prijateljstvu s Bogom i ljudima), da je prikladno poučen i da je kadar obnoviti krsna obećanja.
Potvrđenici koji su bili kršteni kao mala djeca obnavljaju krsna obećanja prije potvrde: odriču se sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Tako svjesno i osobno prihvaćaju ono što su nekoć kao djeca primili pristankom svojih roditelja, kumova i kršćanske zajednice.
Bitni obred potvrde je: pomazanje krizmenim uljem na čelu, koje se izvodi polaganjem ruke i riječima "primi pečat dara Duha Svetoga", a potvrđenik odgovara s "amen". Tako je potvrđenik zauvijek "obilježen" Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Taj je "biljeg" pred Bogom "neizbrisiv".
Krizma je, kako kaže fra Zvjezdan Linić, svjesno prihvaćanje krsne vjere i krsnih obećanja. Prvo po krštenju, a nakon toga i po krizmi postaje se angažirani vjernik spreman čvrsto vjerovati u ono što Crkva vjeruje i živjeti pozitivno u svjetlu te vjere. Prema tome, krsna se obećanja u ovome času svjesno i pred kumom i svjedocima izriču i ne bi smjela biti samo obredna formula, nego iskreni izraz uvjerenja srca. Tri puta riječju "odričem" krizmanik odbacuje grijeh i sve đavolske zamke, a tri puta riječju "vjerujem" krizmanik prianja uz osnovne istine kršćanske vjere.
|
Što je krizma?
|
Darko Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....