Nacionalni park: Sjeverni Velebit

Iako je još 1978. Velebit dobio prestižno međunarodno priznanje, povelju UNESCO-a kojom je, u sklopu program Čovjek i biosfera, uvršten u internacionalnu mrežu rezervata biosfere, želja mnogih znanstvenika da se ta najduža planina u Dinaridima stavi pod društvenu brigu i zaštitu, nije se mogla ostvariti sljedeća dva desetljeća. Prepreke su bile goleme dimenzije planine i intenzivna eksploatacija šuma, za mnoge stanovnike jedini izvor prihoda, što je u suprotnosti s kriterijima zaštite prirode.

Kompromisno je rješenje bilo proglašenje Velebita Parkom prirode 1981., što je obuhvaćalo gotovo 2000 četvornih kilometara teritorija. Potom je Nacionalnom parku Paklenica na južnoj strani Velebita 1997. utrostručena površina, a 1999. proglašen je i Nacionalni park Sjeverni Velebit, površine 109 četvornih kilometara.

Krasno je središte Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i svetište kroz koje prođe oko 100.000 ljudi na godinu. Najveće je naselje na Velebitu na 714 metara nadmorske visine i omiljeno mjesto planinara koji kreću u velebitske pustolovine.

Sjeverni Velebit pokazuje i lička i primorska obilježja: vrhovi su stjenoviti, a doline šumovite. Najzanimljiviji je središnji dio parka, u kojem su još 1969. proglašeni rezervati Rožanski i Hajdučki kukovi, što je naziv kojim se označavaju ogoljele kamene gromade.

U Rožanskoj skupini od 1930. do 1933. probijena je poznata Premužićeva staza, nazvana po šumarskom inženjeru i projektantu Anti Premužiću. Hajdučki kukovi, još nedovoljno istraženo područje, nekad su bili skrovišta hajduka koji su se skrivali od potjera. Na tom je području otkrivena Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu (1392 metra), a u njoj je, na dubini od 1350 metara, 1999. pronađena nova vrsta pijavice nazvana hrvatskom škrgavicom. U blizini je i Slovačka jama, duboka 1301 metar, a speleolozi tvrde da je unutar parka oko 150 jama, mahom još neistraženih.

U sjevernom dijelu Nacionalnog parka mnogi su vrhovi viši od 1600 metara, a na Vučjaku se nalaze meteorološko-klimatska postaja i planinarski dom Zavižan.

Botanički vrt Visibaba sadrži mnoge endemske biljne vrste, među kojima se ističu velebitska degenija i hrvatska sibireja. Po raznolikosti flore Velebit je prvi među hrvatskim planinama i među vodećima u svijetu.

Životinjski svijet Velebita jednako je fascinantan kao i biljni. Planina je udomila medvjede, risove, vukove, divokoze, zmije, leptire i stotinjak ptičjih vrsta.

Velebit je područje za zaljubljenike u planine. Jedan od takvih je i Krunoslav Rac, Đakovčanin koji je gotovo slučajan susret s Velebitom pretvorio u trajnu ljubav, posvetivši se istraživanju i fotografiranju, ali i pisanju. Autor je izvrsne i nadahnute knjige “Velebit, iskustvo planine”, koja bi trebala biti obvezatni priručnik za sve one koji se misle upuštati u velebitske pustolovine.