"Moderna vremena", suvremeni dramski tekst Talijana Alessandra Trigone Occhipintija (r. 1962.), osrednje je napisana, šablonska crna sapunica koju je Nenni Delmestre prevela i režirala u splitskom HNK s malo takta i mnogo buke.
Occhipintijevi likovi iz više srednje klase funkcioniraju prilično mehanički, a osobito ih nije lako donijeti na scenu uz redatelja koji pisca shvaća doslovno i nespretno. Osobito kad se pridoda hladna skicozna glazba Lina Vengoechea i scenografija Vesne Režić koja kao da je preuzeta iz neke prastare, trash TV serije o međuzvjezdanim putovanjima. Kostimi Danice Dedijer funkcionalniji su i suptilniji osim onaj jedinog sporednog lika, sluškinje.
Petero je likova na sceni. Bruna Bebić Tudor igra Giulianu, odvjetnicu u kancelariji svoga oca. Njezina supruga Tulija, inženjera, igra Aleksandar Cvjetković. Nedavno su dobili dijete, kojim se uglavnom bavi kućna pomoćnica i dadilja Edita - igraju je u alternaciji Petra Težak i Andrea Mladinić. Ne vole se više, premda Giuliana pokušava spasiti brak.
Dijana Vidušin igra Giulianinu sestru Terezu, također odvjetnicu u očevu uredu koja je zavela sestrina muža, a bila je u vezi i s Filippom, ambicioznim i beskrupuloznim mladim odvjetnikom u istom uredu, koji sada pokušava zavesti i drugu sestru te je eliminirati kao poslovnu konkurenciju.
Osrednji redatelji najveća su ugroza za mlade glumačke talente. Iz aviona je vidljivo da je 23-godišnji Mijo Jurišić talentiran, ali i premlad za ulogu Filipa. Ne može on manipulativno zavoditi Brunu Bebić Tudor, koja mu može biti mater, i ne može biti bolji pravnik od nje, čega se ona najviše plaši. Jurišić je, primjerice, talentiran jer je fino izgradio govor tijela, ne brza ali odaju ga glas i nesvjesni bjegovi iz situacije.
Dijana Vidušin je najbolja mlada glumca u splitskom ansamblu. Štoviše, ona je jedna od najboljih mladih glumica u Hrvatskoj, a ovdje igra Terezu, mlađu, lakomisleniju sestru i koketu, dinamično, šarmantno, s unutarnjim životom i fizički spretno. Lijepo je vidjeti kako se posve ravnopravno nosi s iskusnom i dobrom glumicom Brunom Bebić Tudor. No, u drugom dijelu dvosatne predstave i one se pogube u ponavljanju uvijek istih, tromih a jako glasnih situacija.
Aleksandar Cvjetković najveća je žrtva redateljske tvrdoglavosti. Pripada mu završni monolog, inače dosta loše napisan, u kojem Tulio ispovijeda kako je, u cijeloj toj ludnici od života, zaboravio dijete u užarenom automobilu na parkiralištu pa je ono umrlo. Umjesto da ga izgovori, propao s njim ili se proslavio, on tek sjedi na već izraubanoj sceni, a snimljeni monolog emitira se sa zvučnika. Lošiji konac predstave već dugo nisam vidio.
Tomislav Čadež
Occhipintijevi likovi iz više srednje klase funkcioniraju prilično mehanički, a osobito ih nije lako donijeti na scenu uz redatelja koji pisca shvaća doslovno i nespretno. Osobito kad se pridoda hladna skicozna glazba Lina Vengoechea i scenografija Vesne Režić koja kao da je preuzeta iz neke prastare, trash TV serije o međuzvjezdanim putovanjima. Kostimi Danice Dedijer funkcionalniji su i suptilniji osim onaj jedinog sporednog lika, sluškinje.
Petero je likova na sceni. Bruna Bebić Tudor igra Giulianu, odvjetnicu u kancelariji svoga oca. Njezina supruga Tulija, inženjera, igra Aleksandar Cvjetković. Nedavno su dobili dijete, kojim se uglavnom bavi kućna pomoćnica i dadilja Edita - igraju je u alternaciji Petra Težak i Andrea Mladinić. Ne vole se više, premda Giuliana pokušava spasiti brak.
Dijana Vidušin igra Giulianinu sestru Terezu, također odvjetnicu u očevu uredu koja je zavela sestrina muža, a bila je u vezi i s Filippom, ambicioznim i beskrupuloznim mladim odvjetnikom u istom uredu, koji sada pokušava zavesti i drugu sestru te je eliminirati kao poslovnu konkurenciju.
Osrednji redatelji najveća su ugroza za mlade glumačke talente. Iz aviona je vidljivo da je 23-godišnji Mijo Jurišić talentiran, ali i premlad za ulogu Filipa. Ne može on manipulativno zavoditi Brunu Bebić Tudor, koja mu može biti mater, i ne može biti bolji pravnik od nje, čega se ona najviše plaši. Jurišić je, primjerice, talentiran jer je fino izgradio govor tijela, ne brza ali odaju ga glas i nesvjesni bjegovi iz situacije.
Dijana Vidušin je najbolja mlada glumca u splitskom ansamblu. Štoviše, ona je jedna od najboljih mladih glumica u Hrvatskoj, a ovdje igra Terezu, mlađu, lakomisleniju sestru i koketu, dinamično, šarmantno, s unutarnjim životom i fizički spretno. Lijepo je vidjeti kako se posve ravnopravno nosi s iskusnom i dobrom glumicom Brunom Bebić Tudor. No, u drugom dijelu dvosatne predstave i one se pogube u ponavljanju uvijek istih, tromih a jako glasnih situacija.
Aleksandar Cvjetković najveća je žrtva redateljske tvrdoglavosti. Pripada mu završni monolog, inače dosta loše napisan, u kojem Tulio ispovijeda kako je, u cijeloj toj ludnici od života, zaboravio dijete u užarenom automobilu na parkiralištu pa je ono umrlo. Umjesto da ga izgovori, propao s njim ili se proslavio, on tek sjedi na već izraubanoj sceni, a snimljeni monolog emitira se sa zvučnika. Lošiji konac predstave već dugo nisam vidio.
Tomislav Čadež
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....