Odnosi crkvene i državne vlasti u prošlosti i sve do naših dana uglavnom nisu bili zadovoljavajući. Ti bi odnosi mogli biti savršeni samo u savršenoj demokraciji - kakva dosad još nije postignuta...
Država ne bi smjela građanina pitati koje je vjere - svaki bi građanin nezavisno od vjerske pripadnosti morao uživati sva građanska prava. Vjerske bi zajednice morale u državi uživati sve jednaka prava - ta bi prava država morala osiguravati, ali bez ikakvih prednosti jedne pred drugom zajednicom. Svaki bi građanin i svaka vjerska zajednica mogla svoju vjeru i vjersku praksu isticati - nikad drugu zajednicu ne ponižavajući...
Važno je da država zaista nikome ne nameće vjerovanje, i da nijedna vjerska zajednica državi ne nameće svoje zakone. Vjernici kao građani i mogu i moraju po savjesti djelovati da zakoni budu sve čovječniji - što znači i sve više po Božjoj volji. Dok se to ne ostvari - uvijek će biti mučenika po savjesti i nametanja vjerovanja ili nevjerovanja. Današnji svetac Thomas Becket - nadbiskup i primas Engleske - 29. prosinca 1170. ubijen je u katedrali. Učinit će to četiri viteza po želji kralja Henrika II. Nadbiskup - u mladosti kraljev prijatelj - nije htio biti kraljev poslušnik - smatrao je da mora braniti ljudska prava od kraljeve samovolje. Njegovo je ubojstvo odjeknulo po svijetu. Kralj je zbog toga činio javnu pokoru. Papa ga je ubrzo proglasio svetim. Ali - napetost crkvene i državne vlasti nastavit će se u Engleskoj i po svijetu sve do naših dana. Mučenici - sve do blaženog Stepinca - ostaju znakovi nepokorenih ljudskih i narodnih prava.