Nagrada od 500 kuna za ukradene rešetke

VARAŽDIN - Veliko zanimanje prolaznika Gundulićevom ulicom u Varaždinu izazvala su dva manja plakata na ulaznim vratima kuće s brojem šest, na kojima je Hrvoje Horvat ponudio nagradu od 500 kuna za povrat dviju rešetki od kovanog željeza s inicijalima njegova djeda, koje su nestale s tog mjesta.



Ljudi su zastajkivali i vrlo ozbiljni čitali poruku. Vidjelo se da nitko ne gleda blagonaklono na ovaj čin, vjerojatno zato jer se radi o kući u povijesnoj jezgri, vrlo lijepe vanjštine, sa poviješću još od 18. stoljeća, premda je na podrumu tadašnje sagrađena nova neostilska kuća u drugoj polovici 19. st. Nazvali smo Hrvoja Horvata na mobitel, čiji je broj pisao na plakatu i dobili ga u njegovu pulskom stanu, gdje živi više od 20 godina i kamo se jučer vratio nakon 15 dana provedenih u Varaždinu u majčinu stanu. Bio je vrlo ogorčen kada su rešetke nestale, jer one pripadaju njegovoj obitelji. Tim više što nisu mogle biti otuđene izvana, s ulice, nego samo od nekoga tko je imao ključ. A osim majčina stana, u kući je i stan njegove tete u kojemu živi bratić i koji su dosad čuvali stečenu imovinu, dok je treći stan prodao njegov otac. Horvat je slučaj prijavio i policiji.



Za njega i za obitelj ovo je uvreda, a iznos nagrade je samo moralna packa onom tko je to napravio. Vrijednu kuću još je 1838. kupio trgovac Vicentius Kotterba, čiju su lozu nastavili Horvatovi. Pradjed Maksimilijan bio je ljekarnik, a djed istog imena domobranski časnik i on je rekonstruirao kuću poslije Prvog svjetskog rata.



Tvrdnju da vrijedne rešetke nisu mogle biti otuđene izvana potvrdio nam je i mr. Željko Trstenjak, pročelnik varaždinskog odjela Hrvatskog zavoda za zaštitu spomenika. Također nam je rekao kako je unutrašnjost kuće uređena s raskošnom štukaturom i lijepim vratima od kruškovine, s drvenom balustradom u predvorju, te da je vrlo bogato opremljena izuzetnim namještajem i slikama. Rekao je kako su iz Zavoda svojevremeno predlagali Gradu da kuću otkupi, pretvori je ponovo u jedan stan od gotovo 400 četvornih metara i koristi za prijeme kao živi muzej. Prodajom jednog stana s namještajem ova ideja izgleda nije moguća, premda se još uvijek može koristiti institut prvokupa. Velika je šteta što će se jedna vrijedna povijesna građanska cjelina izgubiti zauvijek. Jer, kao što su nestale rešetke s vrata, može se polako osipati i autohtona unutrašnjost koji je opremao Kotterba, jedan od najbogatijih građana svoga doba.