ZAGREB- Engleski ponos najteže podnosi četiri stvari: kraljevska obitelj je njemačke krvi, premijer je Škot (Gordon Brown), izbornik nogometne reprezentacije je Talijan (Fabio Capello), a najbolji trener je Škot (Alex Ferguson).
Iako ni bivši premijer Tony Blair nije bio idealan (zaboga, pa on je katolik), iako je Capellov engleski slabiji od doseljenika iz Kazakhstana, Sir Alex Ferguson je utisnuo najdublji pečat u engleskom nogometu. Taj Škot, rođen 1941. u Glasgowu, sjedi na klupi Manchester Uniteda već 23 godine, najtrofejniji je svjetski nogometni trener, a od Manchester Uniteda je stvorio klub koji je potamnio slavu čak i nogometnog diva iz susjedne grofovije - godinama je ispred Liverpoola.
Schmeichelova odbijenica
Dečkima s Anfield Roada ostaje jedino zadovoljstvo što su ovog proljeća “oprali” Fergusona sa 4-1, što je najveća pobjeda nad vječitim rivalom u posljednje 73 godine. Ali, Sir Alex je i dalje na vrhu Premiershipa, s velikim izgledima da ove sezone osvoji sve što je važno - Premiership, FA Cup i Ligu prvaka.
Malo nogometnih “fanova” pamti Alexa Fergusona kao vrsnog napadača Dunfermlinea i Rangersa, a još manje ih se sjeća da je 26. listopada 1966. igrao protiv zagrebačkog Dinama u Kupu velesajamskih gradova i s dva gola sudjelovao u pobjedi Dunfermlinea (4-2). Tadašnji Dinamov golman Zlatko Škorić se sjeća da mu je “neki Ferguson sprašio dva gola”, ali nije bio siguran da je to bio Sir Alex. A bio je upravo taj, iako u biografiji, u rubrici međunarodni golovi, ne piše ništa, godinu dana kasnije prešao je u Rangers. Za Dunfermline Athletic je igrao od 1964. do 1967. i zabio 66 golova, ali nitko ne može potvrditi da je igrao uzvratnu utakmicu u Zagrebu, kada je Dinamo pobijedio sa 2-0.
Sa Sir Alexom sam se susreo samo jednom, u starom trening-kampu Manchester Uniteda. Bilo je to uoči utakmice Hrvatska - Danska, imao sam dogovoreni intervju s danskim golmanom Peterom Schmeichelom. Glasnogovornik Manchester Uniteda poslao mi je faks: “Smeichel vas čeka...”
Cijelu noć sam putovao iz Glasgowa, gdje sam na Ibrox parku intervjuirao Briana Laudrupa. Neispavan i umoran, a najmanje raspoložen za prepirku, uletio sam u kamp i ušao u restoran za igrače, koji nije izgledao ništa bolje od nekadašnje menze u Šubićevoj ulici. Iz razmišljanja o skromnosti velikog kluba prenuo me glas Petera Schmeichela, koji je hladno odrezao: - Nisam raspoložen za razgovor...
- Ali, prešao sam dvije tisuće kilometara da biste za mene odvojili deset minuta...
- No way - rekao je Schmeichel i okrenuo mi leđa.
Očajan zbog odbijenice, besciljno sam se zaputio dugim hodnikom. Zastao sam pred vratima na kojima je pisalo glavni trener, pokucao i vrata su se otvorila. Za stolom je sjedio Sir Alex. Požalio sam mu se na njegova golmana, a on je odmah stao na loptu. Iz ladice je izvukao flašu i ponudio nezvanog gosta:
- Može li - viski?
Iskapio sam, bojeći se da mi Schmeichel ne pobjegne...
- Čemu žurba, riješit ćemo vaš problem - rekao je Sir Alex, podigao telefonsku slušalicu i natočio još jednu čašu “Slavnog tetrijeba”. - Iz Hrvatske ste, kažete! Čuo sam za jednog mladog igrača, mislim da se zove Marić?
- Da, da, Silvio Marić...
- No, mene više zanima jedan obrambeni igrač. Ako se ne varam - Tomas?
I tako smo otvorili razgovor. Pitao sam ga zašto ne angažira Šukera?
- Sumnjam da bi se uklopio u igru Manchester Uniteda - rekao je dodavši:
- Da Zvonimir Boban nije obolio od mononukleoze, doveo bih ga na Old Trafford!
O njemu je imao najbolje mišljenje od svih hrvatskih igrača.
Strpljivošću do vrha
Ostao sam nešto dulje od pola sata. Vani je čekao Peter Schmeichel, na kojega sam već bio i zaboravio i ljubazno rekao: - Izvolite, gospodine, čekam vaša pitanja!
Znam da je Ferguson poslao svoje skaute da vide Marića i Tomasa. Ali, oni su bili samo dva imena na popisu. Jedne sezone Manchester United je opservirao 191 igrača. Nisu kupili niti jednog!
Kada želim saznati nogometnu istinu i pravu procjenu, nazovem Tomislava Ivića! Zanimala me njegova lista najboljih svjetskih trenera:
- Alex Ferguson je broj jedan! Apsolutni broj jedan. Održao se u jednom velikom klubu 23 godine, ali još više me fascinira da prvih pet godina nije osvojio niti jedan trofej. Uprava mu je dala vremena da iskleše igru, bili su strpljivi dok se sudarao s problemima, dok je selektirao igrače. Prepoznali su njegov talent i baš ta strpljivost je dovela Manchester United na vrh svjetske nogometne piramide. Broj dva na mojoj listi je Arsene Wenger, trener formator, čiji je jedini problem komunikacija i vođenje starijih igrača. Ferguson to zna. I Hiddink spada među pet najboljih na svijetu - tvrdi Ivić, koji se s Fergusonom susreo samo jednom, na nekom predavanju.
- U selekciji igrača promašio je samo jednom, s Argentincem Veronom, “sudario” se s njegovim karakterom i tu je puklo. Da, sukobio se i s Beckhamom, ali Becks je prešao preko toga što ga je “veliki šef” gađao kopačkom... Ima i trenera koji ne misle da je Alex Ferguson broj jedan. Otto Barić:
- Kao što je Helenio Herrera obilježio jedno razdoblje, tako je i zadnjih 20 godina obilježio ‘vječni i nepoderivi’ Ferguson. Ali, za mene je najbolji Wenger, koji pronalazi mlade igrače i kad bi našao dva tri Eduarda ili jednog Drogbu, vladao bi nogometnim svijetom. Ferguson je najuspješniji, najdugovječniji, on nema malih utakmica...
Mirovina uz sviranje klavira
S odlaskom Alexa Fergusona u mirovinu,a sprema se iduće godine, koju bi, kaže, najradije proveo u Njemačkoj svirajući klavir, dinastija će izumrijeti. Njegov sin, Darren Ferguson, bio je junior u Manchester Unitedu, ali “oca nije uspio prevariti”, izbacio ga je s Old Trafforda. Karijeru je nastavio u Volverhamptonu, zatim u Wrexhamu, a 37-godišnji trener danas je menadžer trećeligaša Petersborougha. Bez izgleda za ozbiljniji napredak. Podsjeća me na sina Johana Cruyffa, koji je čak dospio i do Manchester Uniteda, ali Jordi nije bio ni sjena slavnog oca.
Iako dobro zarađuje (radi za plaću od 5,000.000 funti godišnje), nije bio najbolje plaćeni trener u Premiershipu, Felipe Scolari je u Chelseau zarađivao - šest milijuna. Strast su mu konji i klađenje. S nekim Ircima je čak imao i svoje konje, ali te se ljubavi odrekao, međutim, redovito se kladi na - Gibraltaru. I to na gadne iz-nose.
Već danas je Alex Ferguson po trofejima “prešišao” legendarnog Matta Busbyja. Ima više raznih titula nego afrički diktatori ordenja na uniformama.
Definitivno, najveći svjetski trener, koji je na klupi proveo 1900 utakmica i kojega dugo, dugo nitko neće dostići! Posebno ako ovog ljeta brojci od 1080 pobjeda pribroji još nekoliko i osvoji sve...
Kažu da će ga naslijediti Jose Mourinho? Jer, Sir Alex se iduće godine sprema u penziju.
- Mourinho? - začudio se Barić. - On je prenapuhan, želi da mu se stalno plješće, podsjeća na Ćiru, koji je neosporno velik, ali zahtijeva da mu stalno tepaju ‘trener svih trenera’. Mourinho je djetinjast i nisu ga navijači Intera bez razloga proglasili - bleferom.
Ivić ne misli tako, on smatra da je Portugalac jedini pravi Fergusonov nasljednik.
- Mourinho je školovan, obrazovan i vrlo talentiran za jezike. Učio je od Bobbyja Robsona i Louisa van Gala. Mlad je, tek mu je 45 godina, govori pet jezika, njegova trenerska snaga je u agresivnosti, i u tim godinama već je jedan od pet najboljih svjetskih trenera.
I Carlo Anchelotti je odličan, međutim, njegova nesreća je što se sudario s recesijom, koja je zahvatila talijanske klubove i s prosječnim igračima ne može naprijed.
U tu grupu spada i Rafa Benitez, koji je unio latinski štih u englesku brzinu.
Tomislav Židak
Iako ni bivši premijer Tony Blair nije bio idealan (zaboga, pa on je katolik), iako je Capellov engleski slabiji od doseljenika iz Kazakhstana, Sir Alex Ferguson je utisnuo najdublji pečat u engleskom nogometu. Taj Škot, rođen 1941. u Glasgowu, sjedi na klupi Manchester Uniteda već 23 godine, najtrofejniji je svjetski nogometni trener, a od Manchester Uniteda je stvorio klub koji je potamnio slavu čak i nogometnog diva iz susjedne grofovije - godinama je ispred Liverpoola.
Schmeichelova odbijenica
Dečkima s Anfield Roada ostaje jedino zadovoljstvo što su ovog proljeća “oprali” Fergusona sa 4-1, što je najveća pobjeda nad vječitim rivalom u posljednje 73 godine. Ali, Sir Alex je i dalje na vrhu Premiershipa, s velikim izgledima da ove sezone osvoji sve što je važno - Premiership, FA Cup i Ligu prvaka.
Malo nogometnih “fanova” pamti Alexa Fergusona kao vrsnog napadača Dunfermlinea i Rangersa, a još manje ih se sjeća da je 26. listopada 1966. igrao protiv zagrebačkog Dinama u Kupu velesajamskih gradova i s dva gola sudjelovao u pobjedi Dunfermlinea (4-2). Tadašnji Dinamov golman Zlatko Škorić se sjeća da mu je “neki Ferguson sprašio dva gola”, ali nije bio siguran da je to bio Sir Alex. A bio je upravo taj, iako u biografiji, u rubrici međunarodni golovi, ne piše ništa, godinu dana kasnije prešao je u Rangers. Za Dunfermline Athletic je igrao od 1964. do 1967. i zabio 66 golova, ali nitko ne može potvrditi da je igrao uzvratnu utakmicu u Zagrebu, kada je Dinamo pobijedio sa 2-0.
Sa Sir Alexom sam se susreo samo jednom, u starom trening-kampu Manchester Uniteda. Bilo je to uoči utakmice Hrvatska - Danska, imao sam dogovoreni intervju s danskim golmanom Peterom Schmeichelom. Glasnogovornik Manchester Uniteda poslao mi je faks: “Smeichel vas čeka...”
Cijelu noć sam putovao iz Glasgowa, gdje sam na Ibrox parku intervjuirao Briana Laudrupa. Neispavan i umoran, a najmanje raspoložen za prepirku, uletio sam u kamp i ušao u restoran za igrače, koji nije izgledao ništa bolje od nekadašnje menze u Šubićevoj ulici. Iz razmišljanja o skromnosti velikog kluba prenuo me glas Petera Schmeichela, koji je hladno odrezao: - Nisam raspoložen za razgovor...
- Ali, prešao sam dvije tisuće kilometara da biste za mene odvojili deset minuta...
- No way - rekao je Schmeichel i okrenuo mi leđa.
Očajan zbog odbijenice, besciljno sam se zaputio dugim hodnikom. Zastao sam pred vratima na kojima je pisalo glavni trener, pokucao i vrata su se otvorila. Za stolom je sjedio Sir Alex. Požalio sam mu se na njegova golmana, a on je odmah stao na loptu. Iz ladice je izvukao flašu i ponudio nezvanog gosta:
- Može li - viski?
Iskapio sam, bojeći se da mi Schmeichel ne pobjegne...
- Čemu žurba, riješit ćemo vaš problem - rekao je Sir Alex, podigao telefonsku slušalicu i natočio još jednu čašu “Slavnog tetrijeba”. - Iz Hrvatske ste, kažete! Čuo sam za jednog mladog igrača, mislim da se zove Marić?
- Da, da, Silvio Marić...
- No, mene više zanima jedan obrambeni igrač. Ako se ne varam - Tomas?
I tako smo otvorili razgovor. Pitao sam ga zašto ne angažira Šukera?
- Sumnjam da bi se uklopio u igru Manchester Uniteda - rekao je dodavši:
- Da Zvonimir Boban nije obolio od mononukleoze, doveo bih ga na Old Trafford!
O njemu je imao najbolje mišljenje od svih hrvatskih igrača.
Strpljivošću do vrha
Ostao sam nešto dulje od pola sata. Vani je čekao Peter Schmeichel, na kojega sam već bio i zaboravio i ljubazno rekao: - Izvolite, gospodine, čekam vaša pitanja!
Znam da je Ferguson poslao svoje skaute da vide Marića i Tomasa. Ali, oni su bili samo dva imena na popisu. Jedne sezone Manchester United je opservirao 191 igrača. Nisu kupili niti jednog!
Kada želim saznati nogometnu istinu i pravu procjenu, nazovem Tomislava Ivića! Zanimala me njegova lista najboljih svjetskih trenera:
- Alex Ferguson je broj jedan! Apsolutni broj jedan. Održao se u jednom velikom klubu 23 godine, ali još više me fascinira da prvih pet godina nije osvojio niti jedan trofej. Uprava mu je dala vremena da iskleše igru, bili su strpljivi dok se sudarao s problemima, dok je selektirao igrače. Prepoznali su njegov talent i baš ta strpljivost je dovela Manchester United na vrh svjetske nogometne piramide. Broj dva na mojoj listi je Arsene Wenger, trener formator, čiji je jedini problem komunikacija i vođenje starijih igrača. Ferguson to zna. I Hiddink spada među pet najboljih na svijetu - tvrdi Ivić, koji se s Fergusonom susreo samo jednom, na nekom predavanju.
- U selekciji igrača promašio je samo jednom, s Argentincem Veronom, “sudario” se s njegovim karakterom i tu je puklo. Da, sukobio se i s Beckhamom, ali Becks je prešao preko toga što ga je “veliki šef” gađao kopačkom... Ima i trenera koji ne misle da je Alex Ferguson broj jedan. Otto Barić:
- Kao što je Helenio Herrera obilježio jedno razdoblje, tako je i zadnjih 20 godina obilježio ‘vječni i nepoderivi’ Ferguson. Ali, za mene je najbolji Wenger, koji pronalazi mlade igrače i kad bi našao dva tri Eduarda ili jednog Drogbu, vladao bi nogometnim svijetom. Ferguson je najuspješniji, najdugovječniji, on nema malih utakmica...
Mirovina uz sviranje klavira
S odlaskom Alexa Fergusona u mirovinu,a sprema se iduće godine, koju bi, kaže, najradije proveo u Njemačkoj svirajući klavir, dinastija će izumrijeti. Njegov sin, Darren Ferguson, bio je junior u Manchester Unitedu, ali “oca nije uspio prevariti”, izbacio ga je s Old Trafforda. Karijeru je nastavio u Volverhamptonu, zatim u Wrexhamu, a 37-godišnji trener danas je menadžer trećeligaša Petersborougha. Bez izgleda za ozbiljniji napredak. Podsjeća me na sina Johana Cruyffa, koji je čak dospio i do Manchester Uniteda, ali Jordi nije bio ni sjena slavnog oca.
Iako dobro zarađuje (radi za plaću od 5,000.000 funti godišnje), nije bio najbolje plaćeni trener u Premiershipu, Felipe Scolari je u Chelseau zarađivao - šest milijuna. Strast su mu konji i klađenje. S nekim Ircima je čak imao i svoje konje, ali te se ljubavi odrekao, međutim, redovito se kladi na - Gibraltaru. I to na gadne iz-nose.
Već danas je Alex Ferguson po trofejima “prešišao” legendarnog Matta Busbyja. Ima više raznih titula nego afrički diktatori ordenja na uniformama.
Definitivno, najveći svjetski trener, koji je na klupi proveo 1900 utakmica i kojega dugo, dugo nitko neće dostići! Posebno ako ovog ljeta brojci od 1080 pobjeda pribroji još nekoliko i osvoji sve...
Kažu da će ga naslijediti Jose Mourinho? Jer, Sir Alex se iduće godine sprema u penziju.
- Mourinho? - začudio se Barić. - On je prenapuhan, želi da mu se stalno plješće, podsjeća na Ćiru, koji je neosporno velik, ali zahtijeva da mu stalno tepaju ‘trener svih trenera’. Mourinho je djetinjast i nisu ga navijači Intera bez razloga proglasili - bleferom.
Ivić ne misli tako, on smatra da je Portugalac jedini pravi Fergusonov nasljednik.
- Mourinho je školovan, obrazovan i vrlo talentiran za jezike. Učio je od Bobbyja Robsona i Louisa van Gala. Mlad je, tek mu je 45 godina, govori pet jezika, njegova trenerska snaga je u agresivnosti, i u tim godinama već je jedan od pet najboljih svjetskih trenera.
I Carlo Anchelotti je odličan, međutim, njegova nesreća je što se sudario s recesijom, koja je zahvatila talijanske klubove i s prosječnim igračima ne može naprijed.
U tu grupu spada i Rafa Benitez, koji je unio latinski štih u englesku brzinu.
|
‘Mourinho? On je blefer...’
|
Tomislav Židak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....