SLAVONSKI BROD, DONJI ANDRIJEVCI - Kaži mi, kaži, od čega su gajde...? Tim pitanjem, kojim inače počinje i jedna od starih slavonskih pjesama, počeli smo razgovor sa 29-godišnjim gajdašem Tomislavom Jagnjićem, mladićem iz Donjih Andrijevaca, koji jedini u brodskoj okolici još aktivno svira gajde.
No, zvuk tog drevnog instrumenta postupno zamire. Unatoč tome Tomislav je već punih deset godina svom dušom zaljubljen u gajde i ne dopušta da i gajde, uz mnoge naše običaje, zanate, pa i glazbala, odu u zaborav.
Gajde su od jareće kože! - odgovor je koji smo dobili na pitanje s početka tekst. A kada je, pak, riječ o Tomislavovim gajdama, i one i svirač pripadaju KUD-u "Tomislav" iz Donjih Andrijevaca.
Kada su mu prije deset godina dali gajde, najprije nije ni znao o kakvom je instrumentu riječ, da bi već uz pomoć Đure Adamovića, inače graditelja starih glazbala, pošao na tečaj na Korčuli i tamo naučio najprije puhati. Tek nakon godinu dana počeo je svladavati i vještinu pritiskanja mješine, a kasnije su na red došli pisci, sviralo i burdon (dijelovi gajdi, op.a).
Za to glazbalo karakteristično je upravo to što se dugo uči svirati, što nema nota, nego se sve svodi na sluh, i što se, kako Tomislav kaže, "može svirati bilo što, a da zvuči jako dobro". Jedina im je mana što su jako osjetljive na vremenske uvjete (nagli prijelaz toplo-hladno).
Danas jedne obične gajde s drvenim dijelom od orahova drveta koštaju oko 600 eura, dok su one prave škotske, takozvane laktašice s metalnim piscima, o kojima Tomislav za sada samo sanja, puno, puno skuplje. Sa svojim gajdama nastupao je u zemljama diljem Europe, kao i na smotrama starih glazbala u Hrvatskoj. - Ali, najviše od svega želio bih otići u Škotsku, na Svjetsku smotru gajdaša, i tamo zasvirati prave škotske gajde - priznaje Tomislav.
Ivica Vlašić
No, zvuk tog drevnog instrumenta postupno zamire. Unatoč tome Tomislav je već punih deset godina svom dušom zaljubljen u gajde i ne dopušta da i gajde, uz mnoge naše običaje, zanate, pa i glazbala, odu u zaborav.
Gajde su od jareće kože! - odgovor je koji smo dobili na pitanje s početka tekst. A kada je, pak, riječ o Tomislavovim gajdama, i one i svirač pripadaju KUD-u "Tomislav" iz Donjih Andrijevaca.
Kada su mu prije deset godina dali gajde, najprije nije ni znao o kakvom je instrumentu riječ, da bi već uz pomoć Đure Adamovića, inače graditelja starih glazbala, pošao na tečaj na Korčuli i tamo naučio najprije puhati. Tek nakon godinu dana počeo je svladavati i vještinu pritiskanja mješine, a kasnije su na red došli pisci, sviralo i burdon (dijelovi gajdi, op.a).
Za to glazbalo karakteristično je upravo to što se dugo uči svirati, što nema nota, nego se sve svodi na sluh, i što se, kako Tomislav kaže, "može svirati bilo što, a da zvuči jako dobro". Jedina im je mana što su jako osjetljive na vremenske uvjete (nagli prijelaz toplo-hladno).
Danas jedne obične gajde s drvenim dijelom od orahova drveta koštaju oko 600 eura, dok su one prave škotske, takozvane laktašice s metalnim piscima, o kojima Tomislav za sada samo sanja, puno, puno skuplje. Sa svojim gajdama nastupao je u zemljama diljem Europe, kao i na smotrama starih glazbala u Hrvatskoj. - Ali, najviše od svega želio bih otići u Škotsku, na Svjetsku smotru gajdaša, i tamo zasvirati prave škotske gajde - priznaje Tomislav.
Majka htjela izbaciti gajdeNema pravi odgovor na pitanje kako spasiti gajde od izumiranja u našoj zemlji, ali je spreman naučiti svirati svakoga tko je zainteresiran. - Govorili su mi da sam seljačina i čudili se kako mogu nositi narodnu nošnju i puhati u jareću kožu, ali ja se nisam pokolebao. I majka me u početku htjela "izbaciti kroz prozor", ali sada su joj gajde melem za dušu. Kao i moje palačinke, koje izvrsno pripremam - završava gajdaš Tomislav. |
Ivica Vlašić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....