Već je bilo kasno, a Natascha se još nije ni počešljala niti je stavila naočale. Posvađale su se, mama je ošamarila kćer i Natascha je uplakana napustila stan. Pet minuta kasnije na ulici se našla sa svojom najboljom prijateljicom. Kratko su se pozdravile i krenule su prema školi. Nekoliko sekundi kasnije Nataschi se izgubio svaki trag. Tek navečer, kad se nije vratila kući, zabrinuta mama nazvala je policiju.
KAKO IZGLEDA NOĆNA MORA: NATASCHINA PODZEMNA TAMNICA
Počela je najveća potraga u poslijeratnoj Austriji. Natascha je nestala. Tražio ju je svaki policajac diljem Austrije, pretraživana su i područja uz granice. Prijateljica je vidjela kako je Natascha ugurana u bijeli kombi. Pretraživane su rijeke, nasipi, jezera, angažirani su helikopteri, razgovarano je sa svih 1000 vozača bijelih kombija, koliko ih je tog dana bilo u gradu.
Potraga je proširena i na Mađarsku, gdje je Nataschin otac Ludwig Koch imao vikendicu. Reagiralo se na sve dojave, sve su bile lažne. Godine su prolazile, policija nije odustajala. Redovito je usklađivala njezinu fotografiju na svojim stranicama s mogućim trenutnim izgledom djevojke i pretraživala web-stranice s dječjom pornografijom ne bi li naišla na njezino lice. Zadnji su put intervenirali 22. kolovoza ove godine, kad im je dojavljeno da je njezin leš pokopan na jednom groblju za životinje. Groblje je prekopano, no Natascha nije nađena. Nije joj bilo ni traga ni glasa.
Privlačio ju je izgled policajke
Sve do sljedećeg dana, 23. kolovoza, kad se pod prozorom mirne penzionerke Inge P. u malom gradiću Strasshofu pokraj Beča pojavila djevojka. Bila je uspaničena, dezorijentirana, a izgledala je poput duha, izrazito mršava i smrtno blijeda.
- Ja sam Natascha Kampusch... Imate koje novine iz 1998. godine? Brzo ... zovite policiju, jer će inače poći i za vama.... Obje ćemo imati problema, on je iza mene - nepovezano je govorila iznenađenoj umirovljenici. Trebalo je vremena da shvati što joj govori i tko stoji pred njom. Policija je stigla brzo. Policajka Sabine Freudenberger prihvatila je mladu djevojku, koja joj je u sljedećih nekoliko sati ispričala svoju nevjerojatnu priču.Punih 8,5 godina provela je zatočena u susjedstvu, u posebnoj podrumskoj prostoriji bez prozora, visokoj jedva 160 centimetara, ispod garaže uzornog susjeda Wolfganga Priklopila. Djevojka, koja je težila samo 42 kilograma, jednako kao i osam godina ranije, kad je oteta, nije se mogla koncentrirati na priču. Privlačio ju je izgled atraktivne policajke, njezina frizura, tamna kosa s plavim pramenovima, njezin nakit, svjetlucavi broš u obliku srca. Tek nakon što joj je policajka dala svoj moderni sat i jaknu, Natascha je počela pričati.
Počela je od svađe s majkom, izlaska na ulicu. Rekla je kako je odjednom pred sobom ugledala muškarca i kako je razmišljala da bi najbolje bilo da prijeđe cestu. No, nije to učinila. Taj ju je muškarac grubo gurnuo u bijeli kombi i zaprijetio joj da će joj se nešto strašno dogoditi ako ne bude mirna.
'Uvjerio me da je želio mene'
- Godinama sam poslije razmišljala zašto nisam prešla ulicu. No, on me uvjerio da me nije oteo slučajno, da je upravo mene odabrao i da bi me oteo dan kasnije - govorila je Natascha. Tog popodneva kad se spasila dopustio joj je da mu u vrtu očisti auto. Dok je ona usisavala, njemu je zazvonio mobitel i odmaknuo se od buke usisivača kako bi mogao razgovarati. Natascha je vidjela svoju šansu i pobjegla u susjedin vrt.
Dok je Natascha sve to pričala policiji, njezin otmičar je nije tražio. Kad je primijetio da je nema, sjeo je u auto i počeo voziti. Uskoro je nazvao svog jedinog prijatelja Ernsta Holzapfela i rekao mu da je uspaničen, da je vozio pripit i da je pobjegao policijskoj kontroli. Holzapfel mu je odgovorio da će doći do njega, da se smiri i da je najbolje da se preda policiji, jer si stvara samo još više problema. Uskoro su se našli, proveli kratko vrijeme zajedno i razišli se na željezničkom kolodvoru. Činilo se da se Priklopil, rekao je kasnije Holzapfel, smirio i da će otići na policiju. Par minuta kasnije Priklopil se bacio pod vlak i poginuo.
Osam godina ranije, par dana nakon otmice, policajci su stajali u njegovoj garaži ispod koje je bila zatočena Natascha Kampusch. Ispitivali su ga zašto je 2. ožujka vozio bijeli kombi. Međutim, nikada kažnjavan i ni po čemu poseban telekomunikacijski tehničar Wolfgang Priklopil pokazao im je građevinski materijal koji je vozio tim kombijem i policija nije imala razloga ne vjerovati mu. Nije bio među osumnjičenima.
Priklopil je sve dobro isplanirao. Iza ormarića u garaži još godinu dana ranije napravio je vrata koja su vodila u tunelić, a iza njega bio je dobro prikriven i zvučno izolirani sobičak, s WC-om, malom kupaonicom, policom za knjige i krevetom - stan u kojem je djevojčica provela 3097 dana, ostatak djetinjstva i pubertet a da nije progovorila ni riječ s bilo kim osim svojim otmičarom. U prvo vrijeme nije ni znala kako se zove. On je tražio da ga zove gospodarom, no ona je, navodno, to odbijala. Nije imala sat, znala je da je jutro tek kad bi joj donio doručak. Prvih godina tu i tamo poklonio bi joj igračku ili dječju knjigu, uvijek o princezama, no nije smjela nigdje izlaziti. Njezine "povlastice" rasle su s vremenom - nosio bi joj ženske časopise, dopustio da sluša radio ili gleda filmove, poput Mr. Beana, na videu. Hranio ju je vrlo malo, isključivo junk foodom, bez voća i povrća. Namjestila je svoju sobu
Bila je prestravljena, no bijeg nije bio opcija. Rekao joj je da je cijela kuća postavljena eksplozivom koji će je "spržiti do kosti" ako pokuša pobjeći. Nakon nekoliko godina dopustio joj je da preko kataloga sama namjesti svoju sobu, preko knjiga ju je naučio kuhati i raditi kućanske poslove te joj je dopustio da s vremena na vrijeme odlazi u ostatak kuće i čisti. Od prošle godine mogla je s njim i izlaziti u selo. Neki su je susjedi nekoliko puta i vidjeli, no on im je objasnio da mu je to kućna pomoćnica s područja bivše Jugoslavije.
Natascha je živjela poput roba, no o svojem otmičaru policiji nije željela ružno govoriti. On je prema njoj bio dobar, rekla je, donosio joj je s vremena na vrijeme knjige, ali i odjeću i šminku, jer je želio da dobro izgleda. Pazio je na njezinu higijenu i obrazovanje. I seksualno ju je zlostavljao, no, rekla je policija, ona toga nije svjesna. Sve je to bilo dobrovoljno, govorila je policajki.
- Naš je odnos bio nježan, on nije bio seksualna zvijer - objašnjavala je. Kad je čula za njegovu smrt, Natascha je zaplakala. On je bio dio mojeg života, rekla je.
Natascha je od izlaska smještena u sigurnu kuću i o njoj se brine vrhunski tim stručnjaka. Navala novinara na njih nakon Nataschina bijega bila je neizdrživa. Natascha se stoga prošli tjedan priopćenjem obratila javnosti i obećala da će uskoro sama ispričati svoju priču.
Policija i dalje pretražuje Priklopilovu kuću kako bi bili sigurni da je Natascha bila jedina žrtva, a da on pri počinjenju zločina nije imao suradnike.
2. ožujka 1998.
Dan na koji je Natascha oteta u bijelom kombiju. Majka Brigitta Sirny opalila joj je šamar jer nije stavila naočale
ožujak 1998.
Nekoliko dana nakon otmice, policajci su stajali u garaži Wolfganga Priklopila ispod koje je bila zatočena Natascha Kampusch. Ispitivali su ga zašto je 2. ožujka vozio bijeli kombi. Nekažnjavan i ni po čemu poseban telekomunikacijski tehničar pokazao im je građevinski materijal koji je vozio tim kombijem i policija nije imala razloga ne vjerovati mu. Nije bio među osumnjičenima.
Počela je najveća potraga u poslijeratnoj Austriji. Nataschu je tražio svaki policajac diljem Austrije, pretraživana su i područja uz granice, rijeke, nasipi, jezera, angažirani su helikopteri, razgovarano je sa svih 1000 vozača bijelih kombija, koliko ih je 2. ožujka bilo u gradu. Potraga je proširena i na Mađarsku, gdje je Nataschin otac Ludwig Koch imao vikendicu. Reagiralo se na sve dojave, sve su bile lažne
22. kolovoza 2006.
Policiji je dojavljeno da je njezin leš pokopan na jednom groblju za životinje. Groblje je prekopano, no Natascha nije nađena
23. kolovoza 2006.
Pod prozorom penzionerke Inge P. u gradiću Strasshofu pokraj Beča pojavila se djevojka. Bila je uspaničena, dezorijentirana, a izgledala je poput duha, izrazito mršava i smrtno blijeda. "Ja sam Natascha Kampusch... imate koje novine iz 1998. godine? Brzo ... zovite policiju"
Policija je stigla brzo. Policajka Sabine Freudenberger prihvatila je mladu djevojku, koja joj je u sljedećih nekoliko sati ispričala svoju nevjerojatnu priču
Kad je otmičar primijetio da Natasche nema, sjeo je u auto i počeo voziti. Nazvao je svog jedinog prijatelja Ernsta Holzapfela i rekao mu da je uspaničen, da je vozio pripit i da je pobjegao policijskoj kontroli. Holzapfel mu je odgovorio da će doći do njega, da se smiri i da je najbolje da se preda policiji. Proveli su kratko vrijeme zajedno i razišli se na željezničkom kolodvoru. Par minuta kasnije oko 21 sat Priklopil se bacio pod vlak i poginuo
24. kolovoza 2006.
DNK test je potvrdio ono u što su svi već bili sigurni. 18-godišnja djevojka koja je pobjegla otmičaru je Natascha Kampusch
kolovoz, rujan 2006.
Natascha je od izlaska smještena u sigurnu kuću i o njoj se brine vrhunski tim stručnjaka. Policija i dalje pretražuje Priklopilovu kuću kako bi bili sigurni da je Natascha bila jedina žrtva, a da on pri počinjenju zločina nije imao suradnike
KRONOLOGIJA
|
Kristina Turčin;Petar Rosandić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....