Već gotovo 15 godina osječka glumica Nela Kocsis, pripadnica mlađe generacije, uspješno nastupa na daskama osječkog HNK, a povremeno dobiva i angažmane u drugim teatrima, poput Hrvatskog kazališta Pečuh i Gradskog kazališta u Požegi.
I ne samo to. Posljednjih je godina kritika i publika smatraju najboljom članicom ženskog dijela ansambla osječkog HNK, koja podjednako kvalitetno igra i mlađe i starije likove te svojim interpretacijama doslovce nosi repertoar. Dokazuju to i nedavne glavne uloge heroina, poput Hedde Gabler u istoimenoj drami Henrika Ibsena ili Mirandoline u "Krčmarici Mirandolini".
Unatoč svim pohvalama i rezultatima, šira hrvatska javnost za Nelu je čula tek prošloga tjedna, kada joj je na svečanoj dodjeli nagrada 22. histrionskog ljeta pripala laskava titula Najhistrionke, prve koja odlazi u Osijek. Dobila ju je za sjajno odigranu glavnu žensku ulogu "pevaljke" i šefice orkestra Sanele u novom histrionskom hitu "Zagrebački orkestar", u režiji Dražena Ferenčine. Pritom je Nela zablistala kraj glumačkih veličina poput Marije Kohn i Branke Cvitković.
• Kako objašnjavate da se, unatoč zavidnoj karijeri, javnost tek sada počela više zanimati za vas?
- Dijelom je to i zbog ove histrionske nagrade, premda većina ljudi u kazališnom miljeu i hrvatskom glumištu zna što i kako radim. No, šira hrvatska javnost, naravno, ne zna. Također, ljubitelji kazališta u Osijeku me dobro poznaju, ali ostala hrvatska kazališna publika baš i ne. To je gostovanje bilo prilika da vide kako i što radim i, mogu reći, koliko vrijedim.
• Što je presudilo pri izboru Najhistrionke?
- U konkurenciji za nagradu bile su i Branka Cvitković i Marija Kohn, koje su također ostvarile predivne glumačke kreacije. No, moja je uloga veoma atraktivna i višeslojna. Kao prvo, ima zanimljivu jezičnu transformaciju jer govorim ekavicom. Uz to, glumim malo slobodoumniju osobu, dakle, pokazala sam i nekakve tjelesne adute. Iskazujem i pjevačke i plesačke sposobnosti, znači, poklopilo se četiri-pet elemenata.
Također, ja sam njima novo lice, nekakvo osvježenje, pa je više bio naglasak na meni. Jednako se događa kada gostujući glumac nastupa u Osijeku. Ondje sam već 15 godina, vjerojatno me se osječka publika malo i zasitila, pa neprestano moram paziti da ne budem ista. Nezahvalno je dugo glumiti u malim sredinama. Čovjek se tada mora više truditi svaki put biti drugačiji, da uloga ne bude slična nekoj prijašnjoj. U Zagrebu mi je zato bilo mnogo lakše jer me publika nije poznavala.
• Bi li vaša uloga toliko odjeknula da je posrijedi bila osječka, a ne zagrebačka predstava?
- Vjerujem da ne bi jer Zagreb je ipak centar. Sve što se događa u Zagrebu pogleda mnogo više ljudi. Histrioni imaju svoju stalnu publiku, brojniju od osječke u jednoj sezoni. Samo za ilustraciju, predstavu na Opatovini može gledati čak 760 ljudi, a neprestano je bilo krcato. Dakle, bilo je 760 posjetitelja svake večeri, a već smo odigrali 30 predstava "Zagrebačkog orkestra", pa računajte koliko je to ukupno ljudi. Čula sam da se i usmenom predajom širilo da u predstavi glumi "jedna sjajna Osječanka" koju se mora pogledati. To mi je veoma drago.
• Kako je uopće ostvarena suradnja s Histrionima?
- Pa, eto, više igrom slučaja. Redatelj predstave Dražen Ferenčina prošle je sezone radio predstavu "Kaos iza kulisa" u osječkom HNK. U jednom je razgovoru spomenuo da će raditi s Histrionima i tada mu je sinulo kako bih ja mogla odigrati tu ulogu, što sam, naravno, objeručke prihvatila. Ferenčina često režira ovdje i dobro poznaje moj rad, no da nije toga trenutka bio u Osijeku,... Znate kako se kaže - "daleko od oka, daleko od srca". Mi smo u Osijeku malo dislocirani i ljudima nismo pred očima. Jednostavno zaborave da mi postojimo. Eto, dogodio se jedan sretan trenutak, sretna okolnost.
• Često vas hvale zbog atraktivnog izgleda. Mislite li da je on bio jedan od presudnih elemenata pri vašem izboru za tu ulogu?
- Ma, nije... Za tu ulogu zaista nije bio presudan izgled. Bitna je neka glumačka ekspresija, gibljivost na sceni. Ta moja Sanela je playmaker, motor cijele predstave, no ta osoba može izgledati bilo kako.
• Uz pohvale glumi, često vam upućuju epitete poput atraktivna i seksipilna. Je li to bilo vaše do sada najrazgolićenije izdanje na sceni?
- Nakon dugo, dugo godina na sceni sam bila oskudno odjevena. Najoskudnije sam bila odjevena u predstavi "Plava soba" prije 6-7 godina u osječkom HNK. Ondje sam glumila manekenku u usponu i bila sam u crvenom donjem rublju. No, tada sam si cijelo vrijeme sugerirala da "to nije crveno donje rublje, to je kupaći kostim, ja sam sada na plaži, i svi oko mene su u kupaćim kostimima..." (smijeh).
• Koliko biste se pristali skinuti u nekoj ulozi?
- Uvijek to govorim - ako je nešto umjetnički opravdano, zašto ne, razodjenula bih se na sceni. Naime, u trenutku kada u predstavi glumim neku drugu osobu, to tijelo više nije moje, ono je sredstvo rada.
• Postoji li uloga koju ste odbili, a sada vam je žao?
- Kada se snimao film "Kraljica noći", redatelj Branko Schmidt ponudio mi je glavnu žensku ulogu, Betike. U scenariju su bile napisane tri-četiri scene u kojima je ona trebala biti potpuno gola. Budući da mi je to bila prva ponuda za glavnu ulogu u filmu, jednostavno se nisam usudila jer nisam znala kako će sve to ispasti. Mislila sam kako je bolje da se kajem jer nisam napravila, nego zato što sam napravila! Ulogu je prihvatila Barbara Vicković, a kada je film izašao, ostala je samo jedna scena snimljenoga obnaženoga gornjeg dijela, na što bih ja vjerojatno i pristala. No, okolnosti su tada bile takve.
Tomislav Levak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....