Nekad smo se s prijateljima (u Zagrebu) nalazili kod Krleže ili pod Banom, danas ljudi jedni druge sačekuju ispred Bennettona, Zare iliti Tommy Hilfigera. Nekad smo kave ispijali sunčajući se na Cvjetnom, danas sjedimo u shopping centru. Nekad je uobičajen, socijalno prihvaćen porok bio alkohol i kvartovska birtija, danas shopping i najbliži shopping centar.
Potrošnja antidepresiva, provjereno je, raste paralelno s povećanim glancanjem kreditnih kartica. Zapravo i jedni i drugi navodno liječe depresiju, razlika je jedino što nekima više pomaže psihijatrijska ordinacija, a drugima serotonin kratkotrajno skače dok kupuju po trgovačkom centru. Tjeskobu i depresiju liječe novim cipelama, džemperom za koji, kad stignu kući, pobacaju račune i skinu etikete, shvate da ga nikad neće obući i da ga nemaju kome darovati, od depresije se brane kupovinom 'mirisnih' svijeća, knjiga od kojih će odustati već nakon prve stranice, šampona koji iritiraju kožu… Šopingholija je socijalno izvrsno prihvaćena, dapače društveno poželjna. To najbolje znaju (rijetke) žene koje mrze kupovati, a prijateljice ih zbog toga gledaju s neodobravanjem i čuđenjem.
Pojednostavljeno opisujući globalizaciju i razvijenu tržišnu ekonomiju jeftine radne snage i proizvoda, zaključujemo da se nekad uglavnom kupovalo iz potrebe, potom većinom iz razbibrige, a danas često zbog - bolesti.
Psihički poremećaj kompulzivnog kupovanja (PKK) psihijatri zovu oniomanija (lat. onos - cijena) i do prije desetak godina bio je relativno rijedak. Stručnjaci takve pacijente nazivaju i 'manijacima kupovanja' ili 'oniomanijacima'. Danas u Americi i na 'razvijenom' Zapadu i do deset posto stanovništva pokazuje tendenciju ili već pati od PKK. Iza kompulzivne kupovine uvijek stoji depresija, anksioznost, velika ljutnja ili samoća.
Primarijus dr. Želimir Skočilić, psihijatar u zagrebačkoj bolnici Vrapče, kaže da je oniomanija odavno stigla i u Hrvatsku. Od poremećaja kompulzivnog kupovanja podjednako pate vrhunski menadžeri kao i umirovljenici koji žive s 1500 kuna mirovine. Jedni neracionalno puno i kontinuirano kupuju umjetnine, skupu tehniku i automobile, drugi gomilaju upaljače od dvije kune ili plastične češljeve. Nije bitna vrsta robe, bitna je količina.
- Nedavno sam, nakon godinu dana terapije, zaliječio ili izliječio depresiju kod jedne gospođe, knjižničarke, koja je u menopauzi ušla u depresiju. Vratila se žena uredno na posao, uspješno radi, no brzo su ponovo počeli problemi - postala je teška kćeri i zetu. Počela je razvijati enormnu potrebu za kupovanjem nepotrebnih stvari u kuću. Od kojekakvih servisa, tanjurića za kavu koje već ima, posteljine, kuhinjskih krpa… Kćer se ljuti, ali šuti i prelazi preko toga, a zet je na izmaku snaga, dolazi umoran s posla, a punica svaki dan pita: - Jesi li bio u toj i toj robnoj kući, jesi li pogledao, čula sam preko radija, da je tamo sniženje, akcija na tome i tome… Drugim riječima, zaliječio sam depresiju kod nje, ali očito su ostale neke male tjeskobe koje je ona našla razrješavati na način da se zadovoljava kroz te kupovine.
Kompulzivna kupovina, ako je riječ o dubljoj patologiji, uglavnom je dio mnogo kompleksnije bolesti, često se javlja kod tzv. bipolarnog poremećaja ili manične depresije. Laički rečeno, ti ljudi žive u dvije faze koje se stalno izmjenjuju, neko su vrijeme depresivni i potpuno nezainteresirani za svijet oko sebe, a onda postanu egzaltirano sretni, puni energije, spremni na kojekakve akcije. Kad iz depresivne uđu u tu maničnu fazu, često im se javlja i potreba za nekontroliranom kupovinom.
- Od poremećaja kompulzivne kupovine podjednako pate i vrhunski menadžeri i umirovljenici
- Imam takvog pacijenta od kojeg je kompulzivno kupovanje dio manične faze u njegovoj bolesti. Ozbiljan čovjek u godinama, kažu vrstan stručnjak, inženjer, prije nekoliko dana sjedne u svoj auto ujutro u Sesvetama, i 'zapali' u Graz. Tamo potroši 1500 eura na medvjediće, lutkice, ukrase, kojekakve prčkarije … i onda u istom danu odjuri do Salzburga, jer tamo u dućanima ima navodno nešto što po Grazu nema. Tamo još potroši 1000 eura. Sve to na očaj svoje žene, jer su financijski na rubu, a ona osim toga umire od straha da će joj se suprug negdje ubiti na cesti dok tako juri stotinama kilometara u potrazi za dućanima.
Najgore je, ne čudi, upravo u prosincu. Tad (sad!) i zdravima treba ponešto volje da prežive kraj godine kad do iritantnosti komercijalne 'božićne' pjesme sviraju na svakom koraku, a trgovci po gradskoj depeši rade od jutra do mraka i na Badnju večer padnu s nogu na glavačke.
- Veliki je pritisak okoline, kupujte, kupujte, velika su očekivanja, priče o poklonima, a u Hrvatskoj je puno siromaštva, ljudi koji si to ne mogu priuštiti. Zato u prosincu depresija raste, oni koji i inače imaju problema s depresijom tad se osjećaju još lošije, a mnogi koji nikad prije i nisu bili ozbiljno depresivni to postaju baš u prosincu. Tad je i više pokušaja samoubojstva.
Dr. Skočilić naglašava da društveni pritisak šopingholije u to doba godine dolazi u kombinaciji s jako kratkim danima, kad mrak padne već u četiri sata, a nedostatak svijetla, poznato je, pospješuje depresiju. Oni koje muči PKK predbožićnom i postnovogodišnjem ludilu nalaze 'racionalan' izgovor zašto kreću u kupovinu. - Kažu mi da kreću u ludilo kupovanja sada jer, eto, sad, u ovim danima, to svi čine - govori primarijus.
Čak 80 posto (neki liječnici tvrde i do 95 posto) kompulzivnih šopingholičara su žene. Žene se uglavnom 'liječe' kompulzivno kupujući odjeću, nakit, ukrasne predmete. Postarija gospođa, umirovljenica, kod kuće je gomilala najjeftinije prehrambene artikle. Jer u oniomaniji bitna je - količina. Pa ako nemate za nakit, možda skucate za 50 kg pšeničnog brašna ili bijelog nerafiniranog šećera. I to, na trenutak, pomaže osjećati se bolje.
- Predmeti mogu biti najrazličitiji, najbizarniji, doslovce sve što možete u jednom shopping centru pronaći… dakako da mlada urbana žena neće kupovati nekakve poljoprivredne alatke, ali će zato trošiti neograničene količine na, recimo, parfeme. Muškarci s poremećajem oniomanije gomilaju elektroničke naprave, svako malo novi mobitel ili bilo kakav drug 'gadget'… - kaže dr. Skočilić.
Zašto na jednog muškarca koji luduje po dućanima prosječno dolazi čak osam ili devet žena?
- Žene opsesivno kupuju parfeme, a muškarci gomilaju elektroničke 'Gadgete'
- Općenito, veći je broj depresivnog i anksioznog poremećaja kod žena, negoli kod muškaraca. Zato je, logično, kod njih više i PKK. Psihijatri, oni koji su više psihoanalitičkog usmjerenja, misle da je u korijenu riječ o nekoj traumi, često seksualnoj, zlostavljanju u ranoj mladosti. Psihijatri koji su više neurobiološki usmjereni tumače to biološki, odnosom neurotransmitera, prenosioca živčanih impulsa u središnjem živčanom sustavu. Kad je riječ o kompulzivnoj kupovini, i općenito opsesivno-kompulzivnim poremećajima u igri su hormoni, serotonin, dopamin, opioid. Kad je hormona sreće u organizmu premalo i kupovina može biti 'lijek'.
Osim što od PKK više pate žene, PKK je povezan i s genetskim naslijeđem. Češće udara one koji u obitelji imaju osobe s depresijama i anksioznim poremećajima. - Istraživanje je pokazalo da od 18 ljudi s PKK njih 17 ima majku ili oca s depresivnim poremećajem, njih 11 ima majku ili oca alkoholičara, njih troje majku ili oca s anksioznim poremećajem - kaže dr. Skočilić.
Oniomania je iracionalna, osoba s PKK ne razmišlja može li si nešto priuštiti ili ne, treba li treći aparat za brijanje i sedmi televizor u stanu od 50 kvadrata. PKK žrtve tjeskobu i nemir u sebi pokušavaju bar nakratko olakšati kupovinom. Opsjednuti su kupnjom, pregledavanjem časopisa, kataloga, reklama, s kraja na kraj grada energično jure od rasprodaje do rasprodaje. Čin kupnje doista donosi kratkotrajno olakšanje, a nakon toga slijedi osjećaj krivnje i nezadovoljstvo samim sobom.
Je li onda Imelda Marcos bolovala (boluje) od onimanije ili joj je gomilanje cipela bila samo - kolekcionarska strast? - To mi je teško reći, jer je ne poznam - komentira dr. Skočilić.
Oniomanija je stigla i u Hrvatsku
Gdje je razlika između patološke kupovine i hobija, što je gomilanje stvari zbog depresije, a što kolekcionarski zov? Gdje prestaje normalno i počinje patološko?
- Ta granica je vrlo skliska, baš kao i u mnogo drugih stvari u psihijatriji… Onoga trenutka kada se posegne za kupovinom da se riješi neki nemir ili tjeskoba, onda to kreće u patologiju i tu bi trebalo uključiti nekakav alarm i biti kritičan. Imate ljude koji cijeli život kupuju stare pisaće mašine ili stare radioaparate i tu je očito u pitanju hobi. Ali kada čovjek evidentno rješava neke svoje psihičke probleme kupovanjem, onda to postaje patološki.
Bolesni šopingholičari jako se rijetko odlučuju zatražiti pomoć stručnjaka. Kod psihologa ili psihijatra dovede ih tek drastična situacija, nekakav teški lom u obitelji. Kako liječiti kompulzivnu kupovinu?
- Prije svega psihoterapijom, potom medikamentima, skupinom antidepresiva koja ima svoje djelovanje na povećavanje serotonina, "hormona sreće", no treba pribjegavati i prizemnim metodama - rezanje kreditnih kartica, primjerice.
Katedra za marketing
Ekonomski fakultet Zagreb
Činjenica je možda da žene više i učestalije kupuju, no to istodobno ne mora značiti da su podložnije djelovanju oglašavanja i drugih marketinških aktivnosti. Istraživanja provedena u Americi i Engleskoj pokazala su da žene jednostavno vole kupovati više od muškaraca, a muškarci koji trebaju obaviti određene "kupovne" zadatke doživljavaju često iznimno velike razine povećanja adrenalina, što povisuje krvni tlak i neke druge biokemijske parametre, karakteristične za predinfarktno stanje.
Po svojoj prirodi žene su drukčije od muškaraca i to nije nešto što je teško za razumjeti. Žene su više emotivna bića, a muškarcima se pripisuje veća razina racionalnog u donošenju odluka. Moguće je stoga da su žene podložnije vizualnim i drugim podražajima na mjestu prodaje više od muškaraca, ali i da im je percepcija, odnosno prihvaćanje i prerada informacija istančanija nego kod suprotnog spola.
Što se tiče ostalih oblika masovnog oglašavanja, teško je reći da su žene podložnije takvim oblicima uvjeravanja, budući da je realno očekivati da oglasne kampanje imaju više šanse doseći, primjerice, mušku osobu ispred TV ekrana, ili u automobilu
Dakako, veće količine stvari u ženskim kolicima mogu biti i rezultat činjenice da žene kupuju ne samo za sebe, nego često puta za cijelo domaćinstvo, za djecu i sve o kojima brinu. Muškarci češće idu u kupovinu po stvari koje koriste samo oni.
Karmela Devčić
Potrošnja antidepresiva, provjereno je, raste paralelno s povećanim glancanjem kreditnih kartica. Zapravo i jedni i drugi navodno liječe depresiju, razlika je jedino što nekima više pomaže psihijatrijska ordinacija, a drugima serotonin kratkotrajno skače dok kupuju po trgovačkom centru. Tjeskobu i depresiju liječe novim cipelama, džemperom za koji, kad stignu kući, pobacaju račune i skinu etikete, shvate da ga nikad neće obući i da ga nemaju kome darovati, od depresije se brane kupovinom 'mirisnih' svijeća, knjiga od kojih će odustati već nakon prve stranice, šampona koji iritiraju kožu… Šopingholija je socijalno izvrsno prihvaćena, dapače društveno poželjna. To najbolje znaju (rijetke) žene koje mrze kupovati, a prijateljice ih zbog toga gledaju s neodobravanjem i čuđenjem.
| Stručnjaci upozoravaju da u prosincu kupovanje raste do neslućenih razmjera. Potrošačka klima u kombinaciji sa životnim nezadovoljstvom i velikim očekivanjima sve nas ostavlja praznih džepova |
Psihički poremećaj kompulzivnog kupovanja (PKK) psihijatri zovu oniomanija (lat. onos - cijena) i do prije desetak godina bio je relativno rijedak. Stručnjaci takve pacijente nazivaju i 'manijacima kupovanja' ili 'oniomanijacima'. Danas u Americi i na 'razvijenom' Zapadu i do deset posto stanovništva pokazuje tendenciju ili već pati od PKK. Iza kompulzivne kupovine uvijek stoji depresija, anksioznost, velika ljutnja ili samoća.
Primarijus dr. Želimir Skočilić, psihijatar u zagrebačkoj bolnici Vrapče, kaže da je oniomanija odavno stigla i u Hrvatsku. Od poremećaja kompulzivnog kupovanja podjednako pate vrhunski menadžeri kao i umirovljenici koji žive s 1500 kuna mirovine. Jedni neracionalno puno i kontinuirano kupuju umjetnine, skupu tehniku i automobile, drugi gomilaju upaljače od dvije kune ili plastične češljeve. Nije bitna vrsta robe, bitna je količina.
- Nedavno sam, nakon godinu dana terapije, zaliječio ili izliječio depresiju kod jedne gospođe, knjižničarke, koja je u menopauzi ušla u depresiju. Vratila se žena uredno na posao, uspješno radi, no brzo su ponovo počeli problemi - postala je teška kćeri i zetu. Počela je razvijati enormnu potrebu za kupovanjem nepotrebnih stvari u kuću. Od kojekakvih servisa, tanjurića za kavu koje već ima, posteljine, kuhinjskih krpa… Kćer se ljuti, ali šuti i prelazi preko toga, a zet je na izmaku snaga, dolazi umoran s posla, a punica svaki dan pita: - Jesi li bio u toj i toj robnoj kući, jesi li pogledao, čula sam preko radija, da je tamo sniženje, akcija na tome i tome… Drugim riječima, zaliječio sam depresiju kod nje, ali očito su ostale neke male tjeskobe koje je ona našla razrješavati na način da se zadovoljava kroz te kupovine.
Kompulzivna kupovina, ako je riječ o dubljoj patologiji, uglavnom je dio mnogo kompleksnije bolesti, često se javlja kod tzv. bipolarnog poremećaja ili manične depresije. Laički rečeno, ti ljudi žive u dvije faze koje se stalno izmjenjuju, neko su vrijeme depresivni i potpuno nezainteresirani za svijet oko sebe, a onda postanu egzaltirano sretni, puni energije, spremni na kojekakve akcije. Kad iz depresivne uđu u tu maničnu fazu, često im se javlja i potreba za nekontroliranom kupovinom.
- Od poremećaja kompulzivne kupovine podjednako pate i vrhunski menadžeri i umirovljenici
|
- Iza kompulzivne kupovine uvijek stoji depresija, anksioznost, velika ljutnja ili samoća
|
Najgore je, ne čudi, upravo u prosincu. Tad (sad!) i zdravima treba ponešto volje da prežive kraj godine kad do iritantnosti komercijalne 'božićne' pjesme sviraju na svakom koraku, a trgovci po gradskoj depeši rade od jutra do mraka i na Badnju večer padnu s nogu na glavačke.
- Veliki je pritisak okoline, kupujte, kupujte, velika su očekivanja, priče o poklonima, a u Hrvatskoj je puno siromaštva, ljudi koji si to ne mogu priuštiti. Zato u prosincu depresija raste, oni koji i inače imaju problema s depresijom tad se osjećaju još lošije, a mnogi koji nikad prije i nisu bili ozbiljno depresivni to postaju baš u prosincu. Tad je i više pokušaja samoubojstva.
Dr. Skočilić naglašava da društveni pritisak šopingholije u to doba godine dolazi u kombinaciji s jako kratkim danima, kad mrak padne već u četiri sata, a nedostatak svijetla, poznato je, pospješuje depresiju. Oni koje muči PKK predbožićnom i postnovogodišnjem ludilu nalaze 'racionalan' izgovor zašto kreću u kupovinu. - Kažu mi da kreću u ludilo kupovanja sada jer, eto, sad, u ovim danima, to svi čine - govori primarijus.
Čak 80 posto (neki liječnici tvrde i do 95 posto) kompulzivnih šopingholičara su žene. Žene se uglavnom 'liječe' kompulzivno kupujući odjeću, nakit, ukrasne predmete. Postarija gospođa, umirovljenica, kod kuće je gomilala najjeftinije prehrambene artikle. Jer u oniomaniji bitna je - količina. Pa ako nemate za nakit, možda skucate za 50 kg pšeničnog brašna ili bijelog nerafiniranog šećera. I to, na trenutak, pomaže osjećati se bolje.
- Predmeti mogu biti najrazličitiji, najbizarniji, doslovce sve što možete u jednom shopping centru pronaći… dakako da mlada urbana žena neće kupovati nekakve poljoprivredne alatke, ali će zato trošiti neograničene količine na, recimo, parfeme. Muškarci s poremećajem oniomanije gomilaju elektroničke naprave, svako malo novi mobitel ili bilo kakav drug 'gadget'… - kaže dr. Skočilić.
Zašto na jednog muškarca koji luduje po dućanima prosječno dolazi čak osam ili devet žena?
- Žene opsesivno kupuju parfeme, a muškarci gomilaju elektroničke 'Gadgete'
|
- Čak 80 % šopingholičara su žene jer je kod njih i više depresivnog i anksioznog poremećaja
|
Osim što od PKK više pate žene, PKK je povezan i s genetskim naslijeđem. Češće udara one koji u obitelji imaju osobe s depresijama i anksioznim poremećajima. - Istraživanje je pokazalo da od 18 ljudi s PKK njih 17 ima majku ili oca s depresivnim poremećajem, njih 11 ima majku ili oca alkoholičara, njih troje majku ili oca s anksioznim poremećajem - kaže dr. Skočilić.
Oniomania je iracionalna, osoba s PKK ne razmišlja može li si nešto priuštiti ili ne, treba li treći aparat za brijanje i sedmi televizor u stanu od 50 kvadrata. PKK žrtve tjeskobu i nemir u sebi pokušavaju bar nakratko olakšati kupovinom. Opsjednuti su kupnjom, pregledavanjem časopisa, kataloga, reklama, s kraja na kraj grada energično jure od rasprodaje do rasprodaje. Čin kupnje doista donosi kratkotrajno olakšanje, a nakon toga slijedi osjećaj krivnje i nezadovoljstvo samim sobom.
Je li onda Imelda Marcos bolovala (boluje) od onimanije ili joj je gomilanje cipela bila samo - kolekcionarska strast? - To mi je teško reći, jer je ne poznam - komentira dr. Skočilić.
Oniomanija je stigla i u Hrvatsku
| Primarijus dr. Želimir Skočilić:
|
 |
Gdje je razlika između patološke kupovine i hobija, što je gomilanje stvari zbog depresije, a što kolekcionarski zov? Gdje prestaje normalno i počinje patološko?
- Ta granica je vrlo skliska, baš kao i u mnogo drugih stvari u psihijatriji… Onoga trenutka kada se posegne za kupovinom da se riješi neki nemir ili tjeskoba, onda to kreće u patologiju i tu bi trebalo uključiti nekakav alarm i biti kritičan. Imate ljude koji cijeli život kupuju stare pisaće mašine ili stare radioaparate i tu je očito u pitanju hobi. Ali kada čovjek evidentno rješava neke svoje psihičke probleme kupovanjem, onda to postaje patološki.
Bolesni šopingholičari jako se rijetko odlučuju zatražiti pomoć stručnjaka. Kod psihologa ili psihijatra dovede ih tek drastična situacija, nekakav teški lom u obitelji. Kako liječiti kompulzivnu kupovinu?
- Prije svega psihoterapijom, potom medikamentima, skupinom antidepresiva koja ima svoje djelovanje na povećavanje serotonina, "hormona sreće", no treba pribjegavati i prizemnim metodama - rezanje kreditnih kartica, primjerice.
Katedra za marketing
Ekonomski fakultet Zagreb
|
Žene kupuju za cijelu obitelj, muškarci za sebe
|
|
|
Prof.dr. Marija Tomašević Lišanin,
|
 |
Po svojoj prirodi žene su drukčije od muškaraca i to nije nešto što je teško za razumjeti. Žene su više emotivna bića, a muškarcima se pripisuje veća razina racionalnog u donošenju odluka. Moguće je stoga da su žene podložnije vizualnim i drugim podražajima na mjestu prodaje više od muškaraca, ali i da im je percepcija, odnosno prihvaćanje i prerada informacija istančanija nego kod suprotnog spola.
Što se tiče ostalih oblika masovnog oglašavanja, teško je reći da su žene podložnije takvim oblicima uvjeravanja, budući da je realno očekivati da oglasne kampanje imaju više šanse doseći, primjerice, mušku osobu ispred TV ekrana, ili u automobilu
Dakako, veće količine stvari u ženskim kolicima mogu biti i rezultat činjenice da žene kupuju ne samo za sebe, nego često puta za cijelo domaćinstvo, za djecu i sve o kojima brinu. Muškarci češće idu u kupovinu po stvari koje koriste samo oni.
Karmela Devčić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....