Nogometna molitva

Danas idem u Mariju Bistricu. Na koljenima ću obići oltar čudotvorne Majke Božje i molit ću za za jedan klub i petoricu ljudi! S izuzetkom Bilića - za griješne ljude jedne svetinje! Molit ću za Dinamo, jer bi novo ispadanje iz Europe značilo “članstvo na listi vječnih rekorda”, poput rekorda Florence Griffit Joyner ili Marite Koch. Molit ću za Slavena Bilića, Branka Ivankovića, Ćiru Blaževića, Zdravka Mamića i - Niku Kranjčara. Dinamu i Niki je u ovom času najpotrebnija pomoć s neba.



Dinamo su svi prekrižili, malo je onih koji ga vide u Ligi prvaka! Objašnjenje je logično: prodani su najbolji igrači, novi još nisu sazreli, atmosfera u svlačionici je na rubu tučnjave, trener se “malo izgubio”, a Darijo Srna i “brazilska legija” dolaze u Zagreb s dva gola prednosti. Ipak, kada sam u Londonu susreo Bilićeva “špijuna” Ivu Šuška, rekao je: “Vidim Dinamo u Ligi prvaka!” Jer, ni Šahtjor nikoga nije impresionirao, iako su, objektivno, trebali Dinamu dati gol - dva više. Ali, daleko je to od momčadi koja dominira i melje, i protiv koje je Dinamo autsajder. Treba vjerovati u nadahnuće Sammira i Mandžukića, treba saznati je li Morales “mačak u vreći” ili je zapostavljen, treba dati priliku Ibanezu, argentinskom “španeru” koji podsjeća na Pranjića...



Mnogi će reći - što će Dinamo u Ligi prvaka, bit će ionako vreća za napucavanje? Nije to baš toliko važno, bila bi to velika škola za Badelja, Kelavu, Mandžukića ili Tadića...



U domaćem prvenstvu “samo jedan konj trči”, ostali - kaskaju! Dinamo je autoritet, momčad je i bez Modrića, Vukojevića, Čale, Ćorluke, Eduarda i Pokrivača dominantna i nedodirljiva, i jedina “pozitivna” stvar u Prvoj HNL je da je “prvenstvo već završeno”. Međutim, pozitivno smo stavili u navodnike jer ako je hrvatsko nogometno prvenstvo “trka samo jednog konja”, to nije dobro za hrvatski nogomet, a najmanje za Dinamo!



Drugi dio “Zdravomarije” bit će posvećen Slavenu Biliću koji će se 10. rujna u Zagrebu treći put sudariti s Englezima i jednim od najslavnijih svjetskih trenera koji je nakon remisa s Češkom (2-2) predmet ismijavanja otočkih medija. Bit će to Capellov test protiv “39-godišnjeg genija”, kako britanski tabloidi etiketiraju Bilića. “Test trenera koji zarađuje 100 puta više od Bilića, ali ta razlika u Zagrebu neće značiti ništa”, napisao je novinar The Independenta.



Mukotrpni put do J. Afrike



Mnoge će naljutiti moja molitva za Kranjčara, ali taj dečko na sve nije uzvratio ni ružnom riječju
I Bilić mora moliti za zdravlje svojih igrača, iako i nakon gubitka Eduarda i ozlijeđenih Modrića, Nike Kovača i Kranjčara naš najpopularniji izbornik nastavlja pobjednički niz. S Kazahstanom ne bi trebao imati problema, ali Englezi će, unatoč slabostima, biti najveća kušnja Bilića na “novom križnom putu”, putu do Johannesburga.



Zaslužuje li Branko Ivanković “Očenaš”? Trener na čiju smo moralnu čvrstoću potrošili dosta tinte, jer nas je u jednom času impresionirao svojim uspravnim gardom, a onda se u “kev-kev” maniri, podvijena repa, vratio u - kućicu. Jer je pred kućicom bila masna kost! I nije se bunio kad su ga etiketirali kao čudotvorca, kad su mu, umjesto ispričnice, povisili plaću, vjerujući da će i od ovog “brašna” napraviti europsku pitu. Ivanković, iskusan stručnjak, mora znati da čuda u nogometu nema, da ima bitno slabiju momčad nego prošle sezone, ali unatoč savitljivosti njegove kičme - promrmljat ću jedan “moli za nas” i zbog njega.



Za Ćiru Blaževića, biološkog i sportskog fenomena, treba reći “slava Bogu na visini” jer na životu drži jednog od najspektakularnijih svjetskih trenera. I dok svi treneri nakon 70. rođendana odlaze u penziju, Ćiro u 74. godini traži novi posao, a zatim želi voditi HNS. On definitivno želi umrijeti na klupi i bojim se za njega u rujnu kada u Murciji igra protiv Španjolske. Iako u nogama ima tisuće utakmica, hoće li mu srce izdržati kad na “pogrešnoj” strani vidi Fabregasa, Silvu, Iniestu, Sennu, Torresa i Villu. Samo uz obilnu Božju pomoć može nešto izvući, remis bi bio osmo svjetsko čudo i potvrda da je Ćiro doista “trener svih trenera”.



Život u zlatnom kavezu i na oštrici noža



Molit ću i za Zdravka Mamića! I njemu treba molitva jer već godinama živi na oštrici noža. Njegov život ima dvije medalje: jedna strana je optočena zlatom - kuća na Pantovčaku, jahte, automobili, vikendica u Gorskom kotaru, milijuni na računima i slava. Ali, druga strana je “slika Doriana Graya”, život uvreda i psovki, i Zdravko Mamić na svakoj maksimirskoj utakmici doživljava sudbinu Zlatka Canjuge. Njihovi grijesi nisu iste prirode, ali je uzrok mučnine u njihovu želucu i brisanja pljuvačke s lica isti - politika. Mamić ima novca za devet života, ali je zarobljenik onih koji su ga promovirali i podržavali i mora vući njihova kola. Inače bi, unatoč ljubavi prema Dinamu, napustio “konc-logor”, u kojemu iza žice živi njegova duša, i pobjegao u neki drugi život. No, politika je nemilosrdna, cijedi te kao limun, vampir je koji će ti isisati zadnju kap krvi i na “noćnom stoliću” će “mrtvacu” izgriženog vrata ostaviti napojnicu.



Znam, mnogi će me prezirati zbog petog “Očenaša”. “Hardcore” Dinamovi navijači nikad nisu oprostili bijeg Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk u siječnju 2005., a Splićani pamte da takav doček nikad nije pripremljen jednom nogometašu. Mnogi to smatraju jednom od većih sramota za Zagreb jer Zagrepčani nisu prepoznali dečka koji simbolizira pristojnost, kućni odgoj, ima natprosječni IQ i bečke manire u ovoj balkanskoj divljini. Nije ih zanimala ni njegova nadarenost! Pišući o 25 najšokantnijih transfera u povijesti nogometa, engleski magazin Four Four Two naveo je da su nogometaši Dinama, uključujući i Vedrana Ćorluku, nakon osvajanja prvenstva na glavnom gradskom trgu pjevali “Debelom”: “The Fatty’s won fuck all”. Unatoč svemu, nikad nije rekao ni riječ protiv Zagreba, Dinama, pa ni Zdravka Mamića i zato ću izmoliti nešto što neće početi s “Debeli”. Premiership ga je istesao u vrlo ozbiljnog igrača koji nam je 10. rujna i te kako potreban protiv “Albiona” koji je sve samo ne - Gordi!





Jednom davno, dok je Zvonimir Magdić Amigo bio vodeći nogometni autor u hrvatskom medijskom prostoru, gledajući svjetske nogometne trendove rekao je:



- Amigo, Dinamo mora dovesti crnca! Bez njih više nema ozbiljnog nogometa!



Ali, odakle Dinamu crnac? Dinamo nema novca...



- Nađimo ga, makar u Studentskom centru...



Tada je u Zagrebu studiralo puno tamnoputih studenata.



Zadnjih godina ih je u Dinamu više nego - bijelih! I, povremeno dolazi do rasističkih ispada. Domaći dečki su uvjereni da im crni legionari otimaju kruh. Vjerojatno je zato došlo i do svađe Ante Tomića i Franka Guele i ružnog rasističkog ispada. I ne bi me čudilo da je termin “crnčuga” upotrijebio netko primitivniji, ali - Ante Tomić, intelektualac, Zagrepčanin, za kojega su tvrdili da će biti “novi Prosinečki ili predsjednik Dinama”. Prosinečki neće, a nakon ovakvog ispada neće biti ni predsjednik.



Najviše iritira šutnja Mirka Barišića, predsjednika, koji uvijek govori o pristojnosti i “civilizacijskim tekovinama”. Rasizam ne spada u “civiliziranost”, i zato, predsjedniče, recite što mislite o Tomićevu ponašanju.

Modrić bitan klubu i Hrvatskoj



Predstavljajući nove igrače u Premiershipu, engleski komentatori kažu: - Deco je fascinantan i ne shvaćamo zašto ga je Barcelona pustila u Chelsea, dolazak Al Nasrija u Arsenal je novi genijalni potez Arsenea Wengera, ali jedan igrač je dobio posebnu pažnju. U rubrikama “svakako gledati” kod Tottenhama piše: Luka Modrić.



“Modrić mora činiti čuda”, govori Les Ferdinand, bivši igrač Spursa, kojemu je dosta života u sjeni Arsenala. Najzanimljivije utakmice Modrića očekuju 28. rujna na Fratton Parku u Portsmouthu, protiv Kranjčara, 29. listopada na Emiratesu, kada bi već za momčad Arsenala mogao konkurirati Eduardo, i 8. studenoga, kada gostuje kod Ćorlukina Manchester Cityja. Izgledi Spursa za naslov prvaka bit će i veći od 66-1 ako Modrićev klub ne proda Berbatova Manchester Unitedu. I da Modrića posluži zdravlje jer su očito načeta koljena  sve veći problem. A Bilićeva momčad bez Modrića je kao rukometna reprezentacija bez Balića...





Dinamovi navijači su ove jeseni saznali tko je Milan Badelj. Čuli su i za Andreja Kramarića, još jedno “čudo do djeteta”, ali malo ih zna tko je - Ivor Horvat. Još nema 18, igra na poziciji desnog bočnog, nema ni stipendijski ugovor s Dinamom. Glavni skaut Ajaxa, Pronk, vidio ga je na utakmici U-17 Hrvatska - Belgija i čini sve da ga odvede u Amsterdam. Dobro informirani kažu da je Ajax sporeman dati milijun eura da se Dinamo odrekne tog nadarenog mladića i da Ajaxovi odvjetnici razmišljaju kako da to kulturno odrade s Dinamom.



Ivor Horvat je podrijetlom iz dobrostojeće zagrebačke obitelji kojoj novac nije prioritet. Njegov djed, koji je davno prešao 70., ide na sve Dinamove utakmice u Zagrebu, ide i na gostovanja, a mlađi Dinamovi navijači ga dobro znaju. I radije bi vidio svog unuka u Dinamovu, nego u Ajaxovu dresu. Zoran Mamić i Romeo Jozak su razgovarali s obitelji Horvat nakon što je Ajax pokazao zanimanje i Dinamo je “saznao” za njega...
O rasističkom ispadu Barišić iritantno šuti



I vora hoće i Ajax, ali Dinamo ne





Tomislav Židak
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. prosinac 2025 06:41