Hrvatska je razvila novu paradigmu patriotizma - pohvalio se u Izrealu na jednoj međunarodnoj konferenciji hrvatski premijer Ivo Sanader, objašnjavajući da taj novi obrazac domoljublja uključuje sve hrvatske građane bez obzira na njihovo političko, vjersko ili etničko zaleđe, a isključuje svaku vrstu radikalizma, ekstremizma i mržnje.
Nova paradigma odanosti prema Hrvatskoj? Dobro zvuči. Činjenica je da se pojam hrvatskog patriotizma danas znatno razlikuje od onoga s početka devedesetih. U ono vrijeme više je definiran kao rodoljublje, a ne domoljublje. Podrazumijevao je etničku isključivost i stranačku obojenost. Ljubav prema Hrvatskoj priznavala se samo Hrvatima i uglavnom HDZ-ovcima. Svi koji nisu držali desnicu na srcu dok se svirala himna u tom su se pogledu smatrali faličnima. Patriotizam danas više nije isto što i nacionalizam. Ali postoji potreba za njegovim izričitim postnacionalističkim, građanskim određenjem.
Treba li u Sanaderovoj “novoj paradigmi” vidjeti političku platformu strateške važnosti? Premijer je o tome prvi put govorio u inozemstvu, a ne doma. Čak se i njegov prošlotjedni, ničim izazvan poziv crkvenom vrhu da napokon ode u Jasenovac može smatrati dijelom paketa za Izrael. Premijerov istup u Saboru u prvi je trenutak djelovao kao vješt dribling SDP-ova zahtjeva da se glasa o njegovoj smjeni. Sada je jasno da je Sanader u tom trenutku već spremao prtljagu za Tel Aviv. Ali ne samo u Izraelu, nego je hrvatskom premijeru nužno novo glancanje vlastitog imidža generalno na međunarodnoj sceni. Njegov se ugled kao modernog i stvarno europski orijentiranog političara jako izgužvao i istanjio. Po europskim se metropolama više prima raširenih ruku kao prije. Zato se vraća retorici koja mu je otvarala sva vrata i koju je u međuvremenu jako zapustio.
Ali ne samo u inozemnoj javnosti, nego je Sanaderu i na domaćoj sceni potrebna neka krupna, strateški dimenzionirana inicijativa, koja će ga vratiti u orbitu. Situacija u državi u svakom pogledu ide nizbrdo, što nije lako zaustaviti ni preokrenuti. Premijerov je rejting jako potonuo, nikad veći dio javnosti više mu uopće ne vjeruje i hitno mu treba neki pojas za spašavanje. Poziv
Bozaniću neka ide u Jasenovac i javnosti dobačena nova formula domoljublja ponovno ga predstavljaju kao čovjeka od inicijative. Sanader tim iskorakom ujedno pokušava vratiti podršku nenacionalističkog, liberalnog dijela javnosti, koju ju je u prvoj polovici prošlog mandata osvojio, a koja je u međuvremenu rapidno okopnila.
Hrvatska politička i društvena scena već dulje vrijeme djeluje kao posve ispražnjena od bilo kakve progresivne ideje. Nitko, ni vlast ni opozicija, ne nudi ništa novo. Svi prate što Obama radi u Americi, ali iz njegovih postupaka nitko ne uči. Čak i ako su mu motivi sasvim pragmatični, Sanaderov poziv na novu političku paradigmu, zajedništvo građanskog tipa i postnacionalističku modernizaciju Hrvatske svakako je dobrodošao. Ali je pitanje koliki mu je rok trajanja. Prije godinu dana, pred izbore, kada je morao odlučivati što mu je važnije: njegova stranka ili država, premijer se odlučio da svoju vlast spašava povratkom u političku radikalizaciju tuđmanovskog tipa, sam poništavajući dobar dio onoga što je prethodno gradio.
Jelena Lovrić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....