Za razliku od većine američkih doseljenika koji preko “velike bare” hrle trbuhom za kruhom, 40-godišnji hrvatski snimatelj
Vanja Černjul otišao je u obećanu zemlju u trenutku kada je u domovini već bio priznat snimatelj i jedan od osnivača produkcijske kuće Tuna film, ali je, zbog malo filmova koji su se tih poslijeratnih godina snimali u Hrvatskoj, shvatio da nešto treba mijenjati. Godine 1995. odradio je filmove “Vidimo se” i “Treba slušati” i tada mu je iz New Yorka javljeno da je primljen na poslijediplomski studij filma. Nije dugo razmišljao, nego se spakirao i sa suprugom
Nives uputio u Veliku jabuku.
- Sredinom 90-ih hrvatski je film bio gotovo nepostojeći, snimalo se samo nekoliko čudnih filmova godišnje i činilo mi se da moram promijeniti ili sredinu ili profesiju. Odlučio sam upisati postdiplomski studij na New York University gdje sam magistrirao 1998. godine.
‘Povratak u Zagreb? Vidjet ćemo’
Na pitanje namjerava li se vratiti u domovinu za stalno, odgovorio je da nikada nije niti otišao. - U Zagrebu sam barem dva puta godišnje, stoga nemam osjećaj da sam ga ikada sasvim napustio. Obitelj i najbliži prijatelji su u Zagrebu i želim nastaviti živjeti jednom nogom ovdje, a drugom tamo. Neki su ljudi vrlo uspješni u tome, primjerice Rajko Grlić i Rade Šerbedžija. Vidjet ćemo - naveo je naš najpoznatiji snimatelj u Hollywoodu. Dodao je da je hrvatski način proizvodnje filmova sličan američkom nezavisnom filmu u kojemu su najvažnije priča i vizija autora. - Mislim da bi Hrvati mogli mnogo naučiti od Amerikanaca o proizvodnji filma, ali postoji i nekoliko sitnica koje mi možemo naučiti njih. Tako valjda meni uspijeva ovdje dobiti posao - rekao je Vanja.
Tada sam upoznao mnogo talentiranih ljudi s kojima sam snimio neke uspješne kratke filmove, pa sam odmah nakon izlaska iz škole našao agenta i počeo raditi. Tako je krenuo film za filmom i, evo, ovdje sam već 12 godina - počinje priču Černjul čije se ime posljednjih dana provlači hrvatskim medijima zahvaljujući nominaciji za Emmy u kategoriji direktora fotografije za polusatnu epizodu “Rosmarina beba” serije “30 Rock” (dodjela je 21. rujna ove godine). On ističe da mu je to veliko priznanje.
- Nominacija za Emmy dobiva se na temelju glasovanja članova Akademije, i to shvaćam kao priznanje kolega, ljudi koje cijenim. Budući da sam trenutačno usred snimanja jednog igranog filma, takvo priznanje daje mi dodatnu dozu entuzijazma - objasnio je poznati snimatelj.
Angažman na seriji koja mu je donijela nominaciju za prestižnu nagradu uslijedio je nakon što je snimio pilot-epizodu planetarno popularne serije “Ružna Betty” (nije nastavio snimati seriju jer se cijeli projekt selio u Los Angeles u koji u to vijeme nije bio spreman preseliti obitelj). A ponuda ga je zatekla upravo u Hrvatskoj.
- Serija ‘30 Rock’ krenula je u produkciju iste godine kad i serija ‘Ugly Betty’. Redatelj Richard Shepard, koji me je angažirao na tom pilotu, poveo me sa sobom u Hrvatsku na snimanje njegova filma ‘The Hunting Party’ (‘Praznici u Bosni’). Dok smo snimali film na lokacijama u okolici Sarajeva i Zagreba, dobivali smo izvještaje iz Los Angelesa o izvanrednoj gledanosti ‘Betty’ i tijekom posljednjeg tjedna snimanja na setu pokraj Samobora nazvao me producent serije ‘30 Rock’ te mo ponudio posao - ispričao je Vanja, dodajući da je odmah sjeo u avion i za dva dana se našao u njujorškom studiju Silvercup gdje je počeo rad na devetoj epizodi serije.
- Producenti iz Universal - NBC studija nisu bili zadovoljni tadašnjim vizualnim identitetom serije te su mi dali odrješene ruke da joj potpuno promijenim izgled. Tina Fey, koja je ujedno autorica serije, producentica i glavna glumica, bila je zadovoljna novim ‘lookom’ pa sam dobio ponudu da snimim drugu sezonu - objasnio je Černjul.
Tijekom 12-godišnjeg boravka u SAD-u Vanja Černjul je radio na nizu serija i filmova, a među prvim projektima bio je film “Wristcutters: A Love Stroy” redatelja Gorana Dukića, kojega je Vanja poznavao sa zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti. S godinama je upoznao, i surađivao s njima, mnogo poznatih hollywoodskih glumaca.
- Imao sam zadovoljstvo raditi s vrlo talentiranim ljudima, od kojih sam mnogo naučio o prioritetima na snimanju filma. Andy Garcia, s kojim trenutačno radim na filmu ‘City Island’, prije nekoliko mi je dana pričao kako ga je poznati snimatelj John Alonzo na snimanju filma ‘Internal Affairs’ ponekad u šali nazivao filmskom zvijezdom, na što mu je on odgovarao ‘ja nisam filmska zvijezda, ja sam glumac’. Od glumaca s kojima sam radio, izdvojio bih Aleca Baldwina, Toma Waitsa, Matthewa Brodericka i Alana Aldu. Radni dan od 14 sati i sav trud koji u produkciju ulože svi članovi ekipe ima smisla kada vidite takve ljude kako grade ulogu - istaknuo je Vanja Černjul koji sada snima obiteljsku dramu “City Island”.
- Riječ je o filmu redatelja Raymonda De Felitte. City Island je malo ribarsko naselje iz kojega se preko brodova i jedrilica pruža prekrasan pogled na Manhattan i njujorške mostove. Neobično je što se to pitoreskno mjesto nalazi usred hiper urbane sredine kao što Ovdje je nekoliko godina proveo i moj prijatelj iz najranijeg djetinjstva Goran Rušinović, i to dok je pripremao i snimao film ‘Buick Rivera’. Goran i njegova supruga Olga Grlić vratili su se u Zagreb i uistinu mi jako nedostaju - iskreno je kazao Vanja.
je Bronx. Film je nešto između obiteljske drame i romantične komedije, a u njemu, uz Andyja Garciju, glavnu ulogu tumači britanska glumica
Emily Mortimer.
- Najviše me zanimaju dobro napisane drame, ali želio bih se okušati u svim filmskim žanrovima. Prije nekoliko godina na mojem su popisu bile uglavnom samo drame i agentica mi je rekla da nemam šanse ikada dobiti komediju. Sve se promijenilo nakon što sam snimio crnu komediju ‘Wristcutters: A Love Story’ Gorana Dukića, koju je opazio redatelj Richard Shepard i dao mi posao na ‘Ugly Betty’. Nakon toga sam radio komediju ‘Diminished Capacity’ s Matthewom Broderickom, pa ‘30 Rock’. Odjednom su mi počele stizati ponude za komedije, pa sam trenutačno u potrazi za nečim drugačijim. Bitno mi je da ne zaglavim u nekom žanru, što se ljudima u ovoj industriji lako dogodi - kazao je Černjul i otkrio da se i u New Yorku druži s prijateljima iz domovine.
- Velik dio moje generacije sa zagrebačke Akademije u potrazi je za poslom došao u Ameriku - pola na zapadnu, pola na istočnu obalu - i s njima se često družim. U svojem poslu uživa, ali zbog puno radnih sati malo vremena provodi s obitelji. Ipak, nada se da će mu budućnost donijeti više vremena za njih.
- Moj operater kamere je dugi niz godina radio na seriji ‘Law and Order’ i rekao mi je zanimljiv podatak: prosječni brak članova ekipe te serije traje oko osam godina. Filmska industrija je posljednja industrija na svijetu u kojoj se sindikati još uvijek bore za radno vrijeme od 12 sati, a ostali su to riješili u 19. stoljeću. Moj sin ima šest godina i još je pun razumijevanja, ali nadam se da ću uskoro pronaći način da provodim više vremena s njim. Znate onaj kliše kada ljudi primaju Oscara ili neku sličnu nagradu pa zahvaljuju obitelji? To je zato što je ovaj posao nemoguće raditi bez razumijevanja i podrške najbližih, obitelji i prijatelja - zaključio je Vanja Černjul.
S hrvatskim glumcima koji posljednjih godina žive u Americi još nije imao priliku surađivati na onoj strani Atlantika. - S Goranom Višnjićemsam surađivao neposredno prije odlaska preko bare na jednom od najdražih filmova koje sam radio, ‘Vidimo se’ Ivana Salaja. Upravo je taj film svoj trojici bio diplomski projekt. U SAD-u još nismo imali prilike raditi zajedno - ispričao nam je Černjul.
Prema Černjulovu mišljenju, situacija u hrvatskom filmu danas je posve drugačija nego 90-ih godina. - Sredinom 90-ih u Hrvatskoj su se najviše proizvodili filmovi koji su bili na rubu loše državne propagande. No pojavila se nova generacija fantastičnih glumaca, koja je dala novu energiju ‘starim’ redateljima, a pritom mislim na redatelje moje generacije. Tu su redatelji s jakim osjećajem za vizualnu komponentu filma i mislim da hrvatski film ulazi u novu, uzbudljivu fazu.
Nakon što odradi projekte u SAD-u, nada se dobrom projektu u Hrvatskoj. - Na svoju veliku žalost propustio sam pozive Hrvoja Hribara, ali postoji mogućnost da bi me novi film Ivana Salaja, ratna drama na kojoj on radi već godinama, mogao vratiti u Zagreb. Scenarij me oduševio i nadam se da ćemo sljedeće godine početi snimanje u Slavoniji.
Tina Perić
- Sredinom 90-ih hrvatski je film bio gotovo nepostojeći, snimalo se samo nekoliko čudnih filmova godišnje i činilo mi se da moram promijeniti ili sredinu ili profesiju. Odlučio sam upisati postdiplomski studij na New York University gdje sam magistrirao 1998. godine.
‘Povratak u Zagreb? Vidjet ćemo’
Na pitanje namjerava li se vratiti u domovinu za stalno, odgovorio je da nikada nije niti otišao. - U Zagrebu sam barem dva puta godišnje, stoga nemam osjećaj da sam ga ikada sasvim napustio. Obitelj i najbliži prijatelji su u Zagrebu i želim nastaviti živjeti jednom nogom ovdje, a drugom tamo. Neki su ljudi vrlo uspješni u tome, primjerice Rajko Grlić i Rade Šerbedžija. Vidjet ćemo - naveo je naš najpoznatiji snimatelj u Hollywoodu. Dodao je da je hrvatski način proizvodnje filmova sličan američkom nezavisnom filmu u kojemu su najvažnije priča i vizija autora. - Mislim da bi Hrvati mogli mnogo naučiti od Amerikanaca o proizvodnji filma, ali postoji i nekoliko sitnica koje mi možemo naučiti njih. Tako valjda meni uspijeva ovdje dobiti posao - rekao je Vanja.
 |
- Nominacija za Emmy dobiva se na temelju glasovanja članova Akademije, i to shvaćam kao priznanje kolega, ljudi koje cijenim. Budući da sam trenutačno usred snimanja jednog igranog filma, takvo priznanje daje mi dodatnu dozu entuzijazma - objasnio je poznati snimatelj.
Angažman na seriji koja mu je donijela nominaciju za prestižnu nagradu uslijedio je nakon što je snimio pilot-epizodu planetarno popularne serije “Ružna Betty” (nije nastavio snimati seriju jer se cijeli projekt selio u Los Angeles u koji u to vijeme nije bio spreman preseliti obitelj). A ponuda ga je zatekla upravo u Hrvatskoj.
- Serija ‘30 Rock’ krenula je u produkciju iste godine kad i serija ‘Ugly Betty’. Redatelj Richard Shepard, koji me je angažirao na tom pilotu, poveo me sa sobom u Hrvatsku na snimanje njegova filma ‘The Hunting Party’ (‘Praznici u Bosni’). Dok smo snimali film na lokacijama u okolici Sarajeva i Zagreba, dobivali smo izvještaje iz Los Angelesa o izvanrednoj gledanosti ‘Betty’ i tijekom posljednjeg tjedna snimanja na setu pokraj Samobora nazvao me producent serije ‘30 Rock’ te mo ponudio posao - ispričao je Vanja, dodajući da je odmah sjeo u avion i za dva dana se našao u njujorškom studiju Silvercup gdje je počeo rad na devetoj epizodi serije.
- Producenti iz Universal - NBC studija nisu bili zadovoljni tadašnjim vizualnim identitetom serije te su mi dali odrješene ruke da joj potpuno promijenim izgled. Tina Fey, koja je ujedno autorica serije, producentica i glavna glumica, bila je zadovoljna novim ‘lookom’ pa sam dobio ponudu da snimim drugu sezonu - objasnio je Černjul.
Tijekom 12-godišnjeg boravka u SAD-u Vanja Černjul je radio na nizu serija i filmova, a među prvim projektima bio je film “Wristcutters: A Love Stroy” redatelja Gorana Dukića, kojega je Vanja poznavao sa zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti. S godinama je upoznao, i surađivao s njima, mnogo poznatih hollywoodskih glumaca.
- Imao sam zadovoljstvo raditi s vrlo talentiranim ljudima, od kojih sam mnogo naučio o prioritetima na snimanju filma. Andy Garcia, s kojim trenutačno radim na filmu ‘City Island’, prije nekoliko mi je dana pričao kako ga je poznati snimatelj John Alonzo na snimanju filma ‘Internal Affairs’ ponekad u šali nazivao filmskom zvijezdom, na što mu je on odgovarao ‘ja nisam filmska zvijezda, ja sam glumac’. Od glumaca s kojima sam radio, izdvojio bih Aleca Baldwina, Toma Waitsa, Matthewa Brodericka i Alana Aldu. Radni dan od 14 sati i sav trud koji u produkciju ulože svi članovi ekipe ima smisla kada vidite takve ljude kako grade ulogu - istaknuo je Vanja Černjul koji sada snima obiteljsku dramu “City Island”.
- Riječ je o filmu redatelja Raymonda De Felitte. City Island je malo ribarsko naselje iz kojega se preko brodova i jedrilica pruža prekrasan pogled na Manhattan i njujorške mostove. Neobično je što se to pitoreskno mjesto nalazi usred hiper urbane sredine kao što Ovdje je nekoliko godina proveo i moj prijatelj iz najranijeg djetinjstva Goran Rušinović, i to dok je pripremao i snimao film ‘Buick Rivera’. Goran i njegova supruga Olga Grlić vratili su se u Zagreb i uistinu mi jako nedostaju - iskreno je kazao Vanja.
|
Prijatelji iz najranijeg djetinjstva
|
- Najviše me zanimaju dobro napisane drame, ali želio bih se okušati u svim filmskim žanrovima. Prije nekoliko godina na mojem su popisu bile uglavnom samo drame i agentica mi je rekla da nemam šanse ikada dobiti komediju. Sve se promijenilo nakon što sam snimio crnu komediju ‘Wristcutters: A Love Story’ Gorana Dukića, koju je opazio redatelj Richard Shepard i dao mi posao na ‘Ugly Betty’. Nakon toga sam radio komediju ‘Diminished Capacity’ s Matthewom Broderickom, pa ‘30 Rock’. Odjednom su mi počele stizati ponude za komedije, pa sam trenutačno u potrazi za nečim drugačijim. Bitno mi je da ne zaglavim u nekom žanru, što se ljudima u ovoj industriji lako dogodi - kazao je Černjul i otkrio da se i u New Yorku druži s prijateljima iz domovine.
- Velik dio moje generacije sa zagrebačke Akademije u potrazi je za poslom došao u Ameriku - pola na zapadnu, pola na istočnu obalu - i s njima se često družim. U svojem poslu uživa, ali zbog puno radnih sati malo vremena provodi s obitelji. Ipak, nada se da će mu budućnost donijeti više vremena za njih.
- Moj operater kamere je dugi niz godina radio na seriji ‘Law and Order’ i rekao mi je zanimljiv podatak: prosječni brak članova ekipe te serije traje oko osam godina. Filmska industrija je posljednja industrija na svijetu u kojoj se sindikati još uvijek bore za radno vrijeme od 12 sati, a ostali su to riješili u 19. stoljeću. Moj sin ima šest godina i još je pun razumijevanja, ali nadam se da ću uskoro pronaći način da provodim više vremena s njim. Znate onaj kliše kada ljudi primaju Oscara ili neku sličnu nagradu pa zahvaljuju obitelji? To je zato što je ovaj posao nemoguće raditi bez razumijevanja i podrške najbližih, obitelji i prijatelja - zaključio je Vanja Černjul.
S hrvatskim glumcima koji posljednjih godina žive u Americi još nije imao priliku surađivati na onoj strani Atlantika. - S Goranom Višnjićemsam surađivao neposredno prije odlaska preko bare na jednom od najdražih filmova koje sam radio, ‘Vidimo se’ Ivana Salaja. Upravo je taj film svoj trojici bio diplomski projekt. U SAD-u još nismo imali prilike raditi zajedno - ispričao nam je Černjul.
|
Na filmu s Goranom Višnjićem
|
Prema Černjulovu mišljenju, situacija u hrvatskom filmu danas je posve drugačija nego 90-ih godina. - Sredinom 90-ih u Hrvatskoj su se najviše proizvodili filmovi koji su bili na rubu loše državne propagande. No pojavila se nova generacija fantastičnih glumaca, koja je dala novu energiju ‘starim’ redateljima, a pritom mislim na redatelje moje generacije. Tu su redatelji s jakim osjećajem za vizualnu komponentu filma i mislim da hrvatski film ulazi u novu, uzbudljivu fazu.
Nakon što odradi projekte u SAD-u, nada se dobrom projektu u Hrvatskoj. - Na svoju veliku žalost propustio sam pozive Hrvoja Hribara, ali postoji mogućnost da bi me novi film Ivana Salaja, ratna drama na kojoj on radi već godinama, mogao vratiti u Zagreb. Scenarij me oduševio i nadam se da ćemo sljedeće godine početi snimanje u Slavoniji.
|
Dogodine snimanje filma u Slavoniji?
|
Tina Perić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....