Škotski ovčar Lassie - vjerojatno najslavniji životinjski junak popularne kulture 20. stoljeća - prvi je put svjetlo dana ugledao 1938. godine kad je britanski pisac Eric Knight u Saturday Evening Postu na dvije stranice objavio priču "Lassie se vraća kući". Dvije godine poslije Knight je priču proširio na roman, a kad je 1943. Hollywood načinio filmsku verziju, poznatu po jednoj od prvih filmskih uloga Elizabeth Taylor, škotski je ovčar lansiran u besmrtnost: otad je o njemu snimljeno 11 filmova i TV serija koja se proizvodila 18 godina.
V. Britanija 2005.
Režija: Charles Sturridge
Uloge: Johnatan Mason, Peter O'Toole, Samantha Morton, John Lynch, Hester Odgers
Nova verzija Lassie je britanske produkcije i za razliku od ranijih, ova slijedi Knightovu izvornu priču. Vlasnici psa junaka siromašna su rudarska obitelj Carraclough koja ga mora prodati kad otac izgubi posao u rudniku. Psa kupi stari vojvoda (Peter O'Toole) za svoju kćer kojoj se pas sviđa. Ali, Lassie više puta bježi kući, posljednji put iz vojvodina doma u Škotskoj, da bi se nakon puta od 500 milja (tijekom kojega prepliva Loch Ness) pojavila na kućnom pragu Carracloughovih baš na Badnjak. Tronut vjernošću, vojvoda ostavlja siromašnoj obitelji psa i - štoviše - oca zapošljava kao čuvara psetarnice.
Film se zbiva u osvit rata 1939. godine, raskošno se poigrava ikonografijom i rekvizitima, iako surove klasne razlike u Britaniji toga doba ublažava filantropskom figurom kneza kojega igra Peter O'Toole.
"Lassie" bi bio korektna om-ladinska konfekcija da nema smetnje koja, nažalost, remeti gledanje hrvatskoj publici, a to je - sinkronizacija. Animirani filmovi već se dulje sinkroniziraju u Hrvatskoj, i to s respektabilnim rezultatima. "Lassie" je, nažalost, jedan od rijetkih primjera sporne prakse koju ne bi trebalo ohrabrivati, a to je sinkronizacija igranih filmova. Kad u jednom filmu glume veličine poput Petera O'Toolea i Samanthe Morton, onda, hvala na pitanju, želimo čuti njihov glas, a ne hrvatski dijalog koji loše nasjeda na riblje prazno otvaranje usta. Da stvar bude gora, i način na koji je "Lassie" sinkroniziran ispod je standarda usvojenih u animiranom filmu. U režiji Ivane Vlkov-Wagner, ekipa davalaca glasova (Pero Juričić, Sanja Marin, Ljubo Zečević, David Jakovljević, Lara Škrinjar…) "ispeglala" je i ubila svaku diferenciranost likova i ambijenata. Svi likovi filma - bili plemići ili rudari, Škoti ili Englezi - govore jednakim, suvremenim zagrebačkim urbanim slangom koji čak i zagrebačkoj publici kvari ugođaj time što ga vremenski i prostorno relocira. Taj dojam tim je gori što su glumci u filmu listom ugledni te što je riječ o kostimiranom filmu koji mnogo polaže na pomnu rekonstrukciju prošlosti. U svemu tome distributer Blitz zaslužuje samo jednu pohvalu: što je glumce koji daju glasove konačno potpisao na odjavnoj špici.
Jurica Pavičić
V. Britanija 2005.
Režija: Charles Sturridge
Uloge: Johnatan Mason, Peter O'Toole, Samantha Morton, John Lynch, Hester Odgers
|
LASSIE
|
Film se zbiva u osvit rata 1939. godine, raskošno se poigrava ikonografijom i rekvizitima, iako surove klasne razlike u Britaniji toga doba ublažava filantropskom figurom kneza kojega igra Peter O'Toole.
"Lassie" bi bio korektna om-ladinska konfekcija da nema smetnje koja, nažalost, remeti gledanje hrvatskoj publici, a to je - sinkronizacija. Animirani filmovi već se dulje sinkroniziraju u Hrvatskoj, i to s respektabilnim rezultatima. "Lassie" je, nažalost, jedan od rijetkih primjera sporne prakse koju ne bi trebalo ohrabrivati, a to je sinkronizacija igranih filmova. Kad u jednom filmu glume veličine poput Petera O'Toolea i Samanthe Morton, onda, hvala na pitanju, želimo čuti njihov glas, a ne hrvatski dijalog koji loše nasjeda na riblje prazno otvaranje usta. Da stvar bude gora, i način na koji je "Lassie" sinkroniziran ispod je standarda usvojenih u animiranom filmu. U režiji Ivane Vlkov-Wagner, ekipa davalaca glasova (Pero Juričić, Sanja Marin, Ljubo Zečević, David Jakovljević, Lara Škrinjar…) "ispeglala" je i ubila svaku diferenciranost likova i ambijenata. Svi likovi filma - bili plemići ili rudari, Škoti ili Englezi - govore jednakim, suvremenim zagrebačkim urbanim slangom koji čak i zagrebačkoj publici kvari ugođaj time što ga vremenski i prostorno relocira. Taj dojam tim je gori što su glumci u filmu listom ugledni te što je riječ o kostimiranom filmu koji mnogo polaže na pomnu rekonstrukciju prošlosti. U svemu tome distributer Blitz zaslužuje samo jednu pohvalu: što je glumce koji daju glasove konačno potpisao na odjavnoj špici.
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....