Fenomen u pola osam, najgledanija i najutjecajnija informativna emisija u Hrvatskoj - HTV-ov Dnevnik - 1. listopada proslavio je svoj 40. rođendan.
“Dragi gledatelji, drugovi i drugarice” i “pozdrav braniteljima ma gdje bili”... U protekla četiri desetljeća, ovisno o razdoblju i političkim sistemima, izmijenjivali su se kako pozdravi tako i voditelji Dnevnika, koji se od tog dana davne 1968. emitirao svakodnevno iz tadašnje Radiotelevizije Zagreb.
Prvi urednici bili su Jura Orlovac i Branko Knezoci, prvi spiker bio je Oliver Mlakar, a Dnevnik je i tada imao današnje elemente - vijesti, sport i prognozu, no išao je u terminu od 20 sati, sve do sredine 70-ih, kada je nakon velikih rasprava u javnosti pomaknut na prepoznatljivih pola osam.
Uz Olivera, Dnevnik su u to doba vodili spikeri koji su bili “creme de la creme” tadašnjeg RTZ-a - Gordana Bonetti, Ksenija Urličić, Stjepan Kardoš, Vladimir Levak, Jasmina Nikić, Helga Vlahović-Brnobić... Godine 1971. ekipirao se novi urednički tim - Vladimir Fučijaš, Geza Stantić i Obrad Kosovac, koji je bio prvi voditelj Dnevnika nakon što je odlučeno da će spikere u prezentaciji vijesti na ekranu zamijeniti urednici.
Tom timu su se ubrzo pridružili i Silvije Hum i Miroslav Lilić, što je obilježilo novo razdoblje Dnevnika, kada se, unatoč tvrdom socijalizmu, u emisiju počinju uvoditi za to vrijeme radikalne promjene poput izbacivanja protokolarnih vijesti. Uvode se blokovi vanjske politike, kulture, a prezentacija vremenske prognoze prepušta se meterolozima Tomislavu Vučetiću i Milanu Sijerkoviću.
I danas se 70-te naziva zlatnim dobom Dnevnika. Uhodanoj ekipi početkom 80-ih priključuju se nove snage - Gradimir Agbaba, Vladimir Rončević, Mladen Stubljar, Mirjana Rakić, Drenislav Žekić, Ankica Barbir-Mladinović i Gordana Grbić, koja se u TV leksikonu navodi kao prva žena koja je vodila Dnevnik.
Početkom 90-ih u ekipu ulazi Denis Latin koji je sa 24 godine postao najmlađi urednik Dnevnika. Iza njeg dolaze i Branimir Dopuđa, Lijljana Bunjevac-Filipović, Mirjana Hrga, Saša Kopljar, Tihomir Ladišić, Nensi Brlek, Goran Milić, Zoran Šprajc...
Iako je nemoguće nabrojati sve voditelje Dnevnika jer se na tome mjestu izmijenilo više od 40 novinara i urednika, najupečatljivije i najpopularnije lice prema mišljenju mnogih bio je karizmatični Miroslav Lilić, uz koga se vežu i najsmješnije anegdote. Lilić je, primjerice, zaradio suspenziju zbog mrkve, koju je donio u studio kako bi gledateljima prezentirao junaka priče u prilogu o prekupcima.
Druga se dogodila iza kamere pa i ušla je u legendu prisavskih hodnika. Naime, Lilić je uspio na sebe navući bijes inače vrlo mirnog i dobroćudnog pokojnog Vladimira Anzulovića jer ga je za jednog Dnevnika gađao spajalicama u glavu dok je on čitao sportske vijesti. Zula, kako su ga zvali kolege, zakleo se da će mu vratiti za tu nepodopštinu.
I jedan dan tek što je Dnevnik počeo, Lilić je čitao vijest o sudjelovanju Jovanke Broz na festivalu Mimoza u Herceg Novom, a u studio je ušao Anzulović i između dvije kamere započeo striptiz.
Gledatelji ga nisu mogli vidjeti, ali Lilić je gledao direktno u Zulinu golu stražnjicu, pa je uz velik napor uspio, kako već dolikuje Dnevniku, ostati ozbiljan.
Najizloženija žrtva političkih previranja
Dnevnik je u fazama nekoliko puta proživljavao velike kadrovske promjene. Bezazlenije su bile posljedica promjene čelnih ljudi programa, a one ozbiljnije uzrokovane su velikim političkim previranjima.
Karađorđevo i obračun s hrvatskim proljećarima osjetio se i u najvažnijem mediju, Televiziji Zagreb. Sljedeća velika promjena bila je početkom 90-ih, kada dugogodišnji novinari RTZ-a, a sada već HTV-a, bez ikakvog obrazloženja nisu više smjeli ući u prisavski kompleks. Prvi je na popisu bio Gradimir Agbaba, sljedeći Drenislav Žekić, a s HTV-a je ubrzo otišla i Ankica Barbir-Mladinović, koja je čak 11 godina uređivala i vodila Dnevnik. Velika smjena na ekranu uslijedila je i 2000., kada je nakon HDZ-a na vlast došao SDP. Dotadašnje glavne zvijezde Informativnog programa poput Saše Kopljara zamijenile su neke nove zvijezde.
I nakon lumpovanja se može dobro raditi
Miroslava Lilića s pravom se smatra jednom od ključnih ličnosti Dnevnika, a on sam kaže kako je imao čast na samom početku raditi u tadašnjoj ekipi “šizika“, kako su ih prozvali ostali jer su uvijek galamili. Profesionalnost i timski rad uz zabavu i lumpanje prema njegovim su riječima bila glavna obilježja prvih 20-ak godina Dnevnika.
- Jedna od odličnih anegdota bila je na počecima, kada je bilo veliko nevrijeme u Lici. Dnevnik je krenuo i prve dvije-tri minute nije bilo slike, samo se čulo: ‘Što da puštam?’ i nakon toga: ‘Puštaj buru!’ Tako je počelo, ali smo i postavili temelje uredničke profesije - prisjetio se Lilić. Prekretnica je bio Domovinski rat.
- Ti ratni Dnevnici od ‘91. nadalje su bili odlično odrađeni, ali onda dolazi do malog profesionalnog pada. Generacije novinara i urednika su odgojene nabrzinu i naravno da je pala kvaliteta. Imao je Dnevnik sjajnih trenutaka, ali je ušao u kolotečinu, a posebno zamjeram tu umjetnu borbu za gledanost. Imamo izgrađenu infrastrukturu, najbolje dopisništvo, tehnološku opremu i ljudstvo. No, ušlo je žutilo, ubojstva, afere, nesreće. Nedostaje analitičkih reakcija i kvalitetnih informacija. Sve je predvidivo - najava pa prilog. Zašto ne najava pa tri priloga da se smanji prisutnost voditelja na ekranu? Voditelj treba animirati, a ne čitati - odlučan je Lilić, koji napominje da nedostaju i druge stvari koje su Dnevnik njegove generacije činile toliko posebnim.
- Maknuli smo stol prije 30 godina, vodili smo u kratkim rukavima, pa čak i sjedeći na barskoj stolici, što je bilo nepojmljivo za komunizam, a napredno čak i u europskim okvirima. Izgradili smo maksimalno profesionalan odnos, koristili ilustracije i borili se da dokažemo da možemo profesionalno raditi nakon lumpanja do pet ujutro i spavanja od tri sata. Uveli smo i Dnevnik u gostima i u mala mjesta dovodili najpopularnije ljude. Živjeli smo odgovorno prema gledateljima i publici - tvrdi Lilića uz kojeg se veže i činjenica da je upravo on pročitao vijest o Titovoj smrti.
- Četiri mjeseca prije Titove smrti rekli su mi da ću ja to pročitati, pa sam to vrijeme morao apstinirati od birtije, ali kad se to dogodilo, bio sam neprikladno odjeven. Samo sam navukao Fučijašev sako, a dolje ostao u trapericama - sjeća se Lilić.
Stalno smo bili u opasnosti
Obrad Kosovac najdugovječniji je urednik Dnevnika, koji je uređivao od 1970. pa sve do 1984. Ujedno je Kosovac bio prvi novinar koji je imao izravno javljanje u Dnevnik, sa 10. sjednice CK SKH, kada se proljećarsko vodstvo obračunavalo s unitarizomom.
- Prišao mi je tadašnji glavni urednik Informativnog programa Ivo Kos, bacio mi hrpu papira na stol i rekao: to ćeš sada pročitati u Dnevnik. Bez većeg problema pročitao sam tekst zaključaka iako su rukom bile ispisane nekakve ispravke i dopune. Poslije sam iz memoara Savke Dapčević-Kučar saznao da je ona pročitala taj tekst Titu i da je on dao neke korekcije koje je ona svojom rukom upisala, a to je da da se osuđuje Miloš Žanko i sve snage koje iza njega stoje, dakle ukupni taj jugounitarizam - ispričao je Kosovac, koji i danas kaže da, prema njegovu mišljenju, u Dnevniku, koji je ozbiljna emisija, nije bilo smiješnih trenutaka, nego samo opakih situacija jer su tada urednici plesali po rubu. Najdramatičniji trenutak u njegovoj karijeri odigrao se sredinom 70-ih, kada se predsjednik Tito vratio sa skupa nesvrstanih.
- Televizija Beograd poslala nam je trasom govor i naizgled je sve bilo u redu, no zbog buke u sklopovima nisam uspio čuti cijeli govor. Tek u Dnevniku sam u pozadini Titova glasa čuo pjesmu ’Vraćam se kući pijan, nakresan’. Čim je Dnevnik završio, odmah su došla dva tipa iz Udbe kako bi saznala što se dogodilo - prisjeća se Kosovac.
Lice i glas Dnevnika tijekom punih 30 godina emitiranja
Možda najupečatljivija i jedna od prvih spikerica Dnevnika je Helga Vlahović, a njezinu 30-godišnju karijeru u središnjoj informativnoj emisiji također su popratile brojne zanimljive situacije. Stvaranje vijesti tada je, kaže Helga, bilo neusporedivo teže, a često se događalo da dužina teksta i trajanje priloga nisu isti.
- Znalo se dogoditi da odjednom osvaneš u kadru. Tako je jednom zbog prekratkog filma u kadru osvanula pokojna Gordana Bonetti dok je kopala po svojoj torbi. A Olivera Mlakara su našli s Vjesnikom u rukama, a Vjesnik je bio k’o plahta velik. Trebalo mu je vremena da ga uopće sklopi - sjeća se gospođa Vlahović.
Od ‘ispravnog’ pozdrava, do pričanja nepoćudnih viceva
Gotovo da ne postoji urednik Dnevnika koji barem jednom nije suspendiran. Najčešće su ti razlozi imali političku pozadinu. Mladen Stubljar nekoliko je puta uspio završiti na ledu, a 1992. maknut je iz uređivanja Dnevnika jer nije želio pozdravljati ‘branitelje, ma gdje bili’, s čim je započeo Branimir Dopuđa. I Drenislav Žekić uspio je zaraditi suspenziju, ali zbog vica.
- Na Stubljarov nagovor odlučio sam između dva priloga ispričati vic. Odlučio sam iskoristiti temu o čuvanju društvene imovine i lijepo ispričao gledateljima: ‘Hoće li se krasti u komunizmu? Hoće ako šta ostane’ i zaradio mjesec dana suspenzije - prisjeća se Žekić, danas pomoćnik predsjednika Podravke.
Višesatne pripreme i velika koncentracija pred Dnevnik
Ana Brbora Hum u Dnevniku je kao spikerica provela 15 godina, a na televiziju je došla s Dubrovačkog radija 1985. Ući u Dnevnik kao spiker u to doba bio je prestiž, a da bi se odradila emisija, bila je potrebna velika koncentracija i višesatna priprema. Ipak, uvijek postoje situacije koje izmaknu kontroli.
- Jednom smo ušli u studio i netko se prije toga našalio. Radilo se o sekundama do početka Dnevnika, ali svi smo bili u naletu smijeha. Tu sam se jedva suzdržala, ali u nekim se rečenicama osjetio taj moj smijeh iako se to ne smije. To je za mene bio veliki grč - sjeća se Ana Brbora Hum.
Tina Premec;Marija Lokas
“Dragi gledatelji, drugovi i drugarice” i “pozdrav braniteljima ma gdje bili”... U protekla četiri desetljeća, ovisno o razdoblju i političkim sistemima, izmijenjivali su se kako pozdravi tako i voditelji Dnevnika, koji se od tog dana davne 1968. emitirao svakodnevno iz tadašnje Radiotelevizije Zagreb.
Prvi urednici bili su Jura Orlovac i Branko Knezoci, prvi spiker bio je Oliver Mlakar, a Dnevnik je i tada imao današnje elemente - vijesti, sport i prognozu, no išao je u terminu od 20 sati, sve do sredine 70-ih, kada je nakon velikih rasprava u javnosti pomaknut na prepoznatljivih pola osam.
Uz Olivera, Dnevnik su u to doba vodili spikeri koji su bili “creme de la creme” tadašnjeg RTZ-a - Gordana Bonetti, Ksenija Urličić, Stjepan Kardoš, Vladimir Levak, Jasmina Nikić, Helga Vlahović-Brnobić... Godine 1971. ekipirao se novi urednički tim - Vladimir Fučijaš, Geza Stantić i Obrad Kosovac, koji je bio prvi voditelj Dnevnika nakon što je odlučeno da će spikere u prezentaciji vijesti na ekranu zamijeniti urednici.
![]() |
![]() |
I danas se 70-te naziva zlatnim dobom Dnevnika. Uhodanoj ekipi početkom 80-ih priključuju se nove snage - Gradimir Agbaba, Vladimir Rončević, Mladen Stubljar, Mirjana Rakić, Drenislav Žekić, Ankica Barbir-Mladinović i Gordana Grbić, koja se u TV leksikonu navodi kao prva žena koja je vodila Dnevnik.
![]() |
![]() |
Iako je nemoguće nabrojati sve voditelje Dnevnika jer se na tome mjestu izmijenilo više od 40 novinara i urednika, najupečatljivije i najpopularnije lice prema mišljenju mnogih bio je karizmatični Miroslav Lilić, uz koga se vežu i najsmješnije anegdote. Lilić je, primjerice, zaradio suspenziju zbog mrkve, koju je donio u studio kako bi gledateljima prezentirao junaka priče u prilogu o prekupcima.
![]() |
![]() |
I jedan dan tek što je Dnevnik počeo, Lilić je čitao vijest o sudjelovanju Jovanke Broz na festivalu Mimoza u Herceg Novom, a u studio je ušao Anzulović i između dvije kamere započeo striptiz.
Gledatelji ga nisu mogli vidjeti, ali Lilić je gledao direktno u Zulinu golu stražnjicu, pa je uz velik napor uspio, kako već dolikuje Dnevniku, ostati ozbiljan.
Najizloženija žrtva političkih previranja

Karađorđevo i obračun s hrvatskim proljećarima osjetio se i u najvažnijem mediju, Televiziji Zagreb. Sljedeća velika promjena bila je početkom 90-ih, kada dugogodišnji novinari RTZ-a, a sada već HTV-a, bez ikakvog obrazloženja nisu više smjeli ući u prisavski kompleks. Prvi je na popisu bio Gradimir Agbaba, sljedeći Drenislav Žekić, a s HTV-a je ubrzo otišla i Ankica Barbir-Mladinović, koja je čak 11 godina uređivala i vodila Dnevnik. Velika smjena na ekranu uslijedila je i 2000., kada je nakon HDZ-a na vlast došao SDP. Dotadašnje glavne zvijezde Informativnog programa poput Saše Kopljara zamijenile su neke nove zvijezde.
I nakon lumpovanja se može dobro raditi

- Jedna od odličnih anegdota bila je na počecima, kada je bilo veliko nevrijeme u Lici. Dnevnik je krenuo i prve dvije-tri minute nije bilo slike, samo se čulo: ‘Što da puštam?’ i nakon toga: ‘Puštaj buru!’ Tako je počelo, ali smo i postavili temelje uredničke profesije - prisjetio se Lilić. Prekretnica je bio Domovinski rat.
- Ti ratni Dnevnici od ‘91. nadalje su bili odlično odrađeni, ali onda dolazi do malog profesionalnog pada. Generacije novinara i urednika su odgojene nabrzinu i naravno da je pala kvaliteta. Imao je Dnevnik sjajnih trenutaka, ali je ušao u kolotečinu, a posebno zamjeram tu umjetnu borbu za gledanost. Imamo izgrađenu infrastrukturu, najbolje dopisništvo, tehnološku opremu i ljudstvo. No, ušlo je žutilo, ubojstva, afere, nesreće. Nedostaje analitičkih reakcija i kvalitetnih informacija. Sve je predvidivo - najava pa prilog. Zašto ne najava pa tri priloga da se smanji prisutnost voditelja na ekranu? Voditelj treba animirati, a ne čitati - odlučan je Lilić, koji napominje da nedostaju i druge stvari koje su Dnevnik njegove generacije činile toliko posebnim.
- Maknuli smo stol prije 30 godina, vodili smo u kratkim rukavima, pa čak i sjedeći na barskoj stolici, što je bilo nepojmljivo za komunizam, a napredno čak i u europskim okvirima. Izgradili smo maksimalno profesionalan odnos, koristili ilustracije i borili se da dokažemo da možemo profesionalno raditi nakon lumpanja do pet ujutro i spavanja od tri sata. Uveli smo i Dnevnik u gostima i u mala mjesta dovodili najpopularnije ljude. Živjeli smo odgovorno prema gledateljima i publici - tvrdi Lilića uz kojeg se veže i činjenica da je upravo on pročitao vijest o Titovoj smrti.
- Četiri mjeseca prije Titove smrti rekli su mi da ću ja to pročitati, pa sam to vrijeme morao apstinirati od birtije, ali kad se to dogodilo, bio sam neprikladno odjeven. Samo sam navukao Fučijašev sako, a dolje ostao u trapericama - sjeća se Lilić.
Stalno smo bili u opasnosti

- Prišao mi je tadašnji glavni urednik Informativnog programa Ivo Kos, bacio mi hrpu papira na stol i rekao: to ćeš sada pročitati u Dnevnik. Bez većeg problema pročitao sam tekst zaključaka iako su rukom bile ispisane nekakve ispravke i dopune. Poslije sam iz memoara Savke Dapčević-Kučar saznao da je ona pročitala taj tekst Titu i da je on dao neke korekcije koje je ona svojom rukom upisala, a to je da da se osuđuje Miloš Žanko i sve snage koje iza njega stoje, dakle ukupni taj jugounitarizam - ispričao je Kosovac, koji i danas kaže da, prema njegovu mišljenju, u Dnevniku, koji je ozbiljna emisija, nije bilo smiješnih trenutaka, nego samo opakih situacija jer su tada urednici plesali po rubu. Najdramatičniji trenutak u njegovoj karijeri odigrao se sredinom 70-ih, kada se predsjednik Tito vratio sa skupa nesvrstanih.
- Televizija Beograd poslala nam je trasom govor i naizgled je sve bilo u redu, no zbog buke u sklopovima nisam uspio čuti cijeli govor. Tek u Dnevniku sam u pozadini Titova glasa čuo pjesmu ’Vraćam se kući pijan, nakresan’. Čim je Dnevnik završio, odmah su došla dva tipa iz Udbe kako bi saznala što se dogodilo - prisjeća se Kosovac.
Lice i glas Dnevnika tijekom punih 30 godina emitiranja

- Znalo se dogoditi da odjednom osvaneš u kadru. Tako je jednom zbog prekratkog filma u kadru osvanula pokojna Gordana Bonetti dok je kopala po svojoj torbi. A Olivera Mlakara su našli s Vjesnikom u rukama, a Vjesnik je bio k’o plahta velik. Trebalo mu je vremena da ga uopće sklopi - sjeća se gospođa Vlahović.
Od ‘ispravnog’ pozdrava, do pričanja nepoćudnih viceva

- Na Stubljarov nagovor odlučio sam između dva priloga ispričati vic. Odlučio sam iskoristiti temu o čuvanju društvene imovine i lijepo ispričao gledateljima: ‘Hoće li se krasti u komunizmu? Hoće ako šta ostane’ i zaradio mjesec dana suspenzije - prisjeća se Žekić, danas pomoćnik predsjednika Podravke.
Višesatne pripreme i velika koncentracija pred Dnevnik

- Jednom smo ušli u studio i netko se prije toga našalio. Radilo se o sekundama do početka Dnevnika, ali svi smo bili u naletu smijeha. Tu sam se jedva suzdržala, ali u nekim se rečenicama osjetio taj moj smijeh iako se to ne smije. To je za mene bio veliki grč - sjeća se Ana Brbora Hum.
Velike
smjene
|
Miros
lav Lilić
|
Obr
ad Kosovac
|
Helg
a Vlahović
|
Su
spenzije
|
Ana Brbora Hum
|
Tina Premec;Marija Lokas
Komentari
0