Može se misliti da je suvremena Europa nezamisliva bez velike Francuske revolucije koja je počela 1789. i proglasila Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina. Ali ta revolucija sustavno je godinama okrutno gazila osnovna ljudska prava, posebno pravo na slobodu savjesti i vjeroispovijesti. Upravo je u Zagrebu u HNK vrlo uspješno izvedeno djelo "Razgovor karmeličanki". Godine 1794. u Parizu su voditelji revolucije na smrt osudili i giljotinom odrubili glave 16 katoličkih redovnica samo zato što se nisu htjele odreći svojih redovničkih zavjeta. Te mučenice su, eto, pobijedile veliku revoluciju. Zapravo - svaku inkviziciju! One su svjedočile za Krista, a oni za Antikrista. Izvođenje toga djela po mnogim kazalištima, napokon i u Zagrebu, pokazuje da nije riječ samo o slavljenju kršćanske nepokolebljivosti, nego upravo o slobodi savjesti i vjeroispovijesti u svim sustavima i okolnostima. Gamalie kojega smo jučer spominjali opet dolazi na svoje. Prilika je sjetiti se da su u "doba ludila" - kako je bl. Stepinac nazvao ono što se ovdje bilo počelo događati 1961. - Bogu posvećene djevojke, redovnice, svojom krvlju svjedočile protiv nasilja. U Goraždu na Drini su 15. prosinca 1941. četnici zaklali pet časnih sestara Družbe kćeri Božje ljubavi zato što nisu htjele postati igračkama njihove mužjačke požude. Nemajući drugog izlaza poskakale su kroz prozor sobe u kojoj su u Goraždu bile zatvorene. Polomljenih ruku i nogu, polumrtve, četnici su ih na pločniku noževima dokrajčili. Bilo ih je pet: Jula i Antonija - Hrvatice, Berhmana - Austrijanka, Bernadeta - Mađarica i Krizina - Slovenka, očito nisu žrtve nacionalne mržnje, nego mužjačke požude. Svjedočile su za žensko dostojanstvo, za ljubav koja ne podnosi prisilu. U Sarajevu je prvi stupanj procesa za njihovo proglašenje blaženima. Kad će i njima biti posvećena opera?
Živko Kustić
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....