Vatikan ovog proljeća ima puno razloga da se ljuti na Hollywood. Najprije se Tom Cruise u "Nemogućoj misiji 3" preodjenuo u svećenika i upao na otmjeno primanje u metropoli katoličanstva, gdje se među gostima nalazi i njegov smrtni neprijatelj Philip Seymour Hoffman: već sama pomisao da bi Crkva primila pod krov takvog zlikovca čisto je bogohuljenje, a kamoli ne sve one akrobacije koje Cruise izvodi po vatikanskim hodnicima.
Svjetske katastrofe
Nevolje koje Crkva ima s "Da Vincijevim kodom", zasad najvećim ovogodišnjim hollywoodskim hitom, ne treba posebno obrazlagati. Filmaši su, istina, donekle ublažili ulogu koju Vatikan ima u istoimenoj knjizi Dana Browna (tamo vrh Crkve izravno financira ubojite operacije organizacije Opus Dei), no gnjev katoličkih svećenika time nije umanjen: "Da Vincijev kod" zbog priče o zavjeri kršćanstva prema Isusovoj ostavštini na vrhu je liste filmova koji po mišljenju Crkve nikad nisu smjeli biti snimljeni.
I nakon svega stiže "Omen 666"! Film započinje i završava upravo u Vatikanu. U uvodnim scenama Papa (igra ga češki glumac Bohumil Švarc) gleda sa svojim velikodostojnicima ilustrativne izvode koji nabrajaju svjetske katastrofe - od rušenja Dvojnih tornjeva do uragana Tsunami - i grozi se upozorenja da će 6. 6. 2006. svijetom zavladati Antikrist. Film dalje razvija radnju o rođenju i odrastanju Sotonina čeda, a kada se sve završi, vraćamo se u Vatikan gdje se Papi dogodi nešto vrlo, vrlo loše. Već možete očekivati da će uoči američke premijere, koja je - ne biste vjerovali! - upravo 6. 6. 2006. (hrvatska je dva dana kasnije), Crkva gnjevno reagirati.
Za one koji ne znaju, "Omen 666" nova je verzija okultnog horora "Predskazanje" koji je točno prije četiri desetljeća proslavio Richarda Donnera, kasnije redatelja prvog "Supermana" i svih izdanja serijala "Smrtonosno oružje". Film o američkom veleposlaniku u Londonu koji i ne sluti da je ljupki dječačić kojeg zove svojim sinom zapravo Antikrist imao je još tri legitimna nastavka i bezbroj televizijskih i videoinačica. Po uspjehu kod publike nimalo nije zaostajao za jednim drugim okultnim hororom, "Istjerivačem vraga" Williama Friedkina.
Glumačka podjela
Dugovječnost originala glavni je razlog zašto je kompanija Fox odlučila snimiti novu verziju. Donnerov film i danas se traži u videotekama i gleda na televiziji, pa publiku nije trebalo osobito pripremati na istu priču u novom ruhu. Štoviše, u Foxu su se odlučili na pomalo neobičan potez: dok nove verzije klasika obično obiluju novim likovima i dopisanim scenama, scenarij Davida Seltzera bez većih je promjena iskorišten za novi film. Dvije jedine izmjene su činjenica da se film odigrava danas (započinje 2001. rođenjem Antikrista, no glavnina radnje odigrava se 2006.) te ponešto drukčiji koncept glumačke podjele: u Donnerovu filmu uloge veleposlanika i njegove supruge glumili su Gregory Peck i Lee Remick, dvije hollywoodske zvijezde na zalazu karijere (što je imalo smisla, ponajprije zbog načina na koji likovi koje oni tumače završavaju), dok ih je "Omen 666" poprilično pomladio, jer ih igraju reprezentativna imena novog Hollywooda, Liev Schreiber (i u "Mandžurijskom kandidatu" glumio je političara za kojeg sudbina ima posebne planove) i Julia Stiles. Očito se pazilo da se žderačima kokica u multipleksima ne zamjere suviše starim glumcima. Film je snimljen u okvirima predviđenog budžeta, uglavnom na češkim lokacijama, koje su uspješno "odglumile" Italiju i Englesku (samo u jednoj sceni noćne potjere možete zamijetiti naziv gostionice na češkom).
Redatelj John Moore (i prethodni film "Feniksov let" bio mu je prepravak, nova verzija priče o zrakoplovnom udesu, koju je svojedobno potpisao Robert Aldrich) nije baš imao lak zadatak, jer je znao da će svi uspoređivati njegov rad s majstorskim scenama Richarda Donnera. Nesumnjivo, original je i dalje superioran film, ali i nova verzija nije bez aduta, pogotovo zahvaljujući prizoru u kojem David Thewlis ostaje bez glave u jednom jedinom kadru. Za snimanje scene u kojoj veleposlanikova supruga pada s ograde balkona korištena je kamera koja "upija" pokret, pa junakinjino poniranje u dubinu posjeduje neizrecivu lakoću, kao da ljudsko tijelo ne pada nego lebdi. Povoljne sudove o filmu ima i većina web portala koji se bave hororima, dok će, dakako, biti i onih koji i prvu verziju smatraju suvišnom.
Protest crkve
U nas se o filmu "Omen 666" pisalo prošle jeseni, kada se Crkva usprotivila da se ekipi dopusti snimanje na lokacijama pokraj Splita i Solina, a čak su i zapaljeni sagrađeni objekti u Manastirinama. Dio koji se trebao snimati u nas traje pet-šest minuta (u pitanju su scene koje se odigravaju u drevnom Megidu pokraj Jeruzalema, gradu u kojem Liev Schreiber dobiva od Michaela Gambona upute kako da ubije Antikrista) i poslije je realiziran na Siciliji. Pa dok reklamiranje demonskim brojkama "666" kod nekog može izazvati neugodu (američka reklamna kampanja kritizirana je zbog podilaženja najnižim ukusima), sam film pripada podžanru koji se uistinu ne može nazvati antikatoličkim. Trebalo je o tome voditi računa kada su hollywoodski filmaši otjerani iz Hrvatske.
Nenad Polimac
Svjetske katastrofe
Nevolje koje Crkva ima s "Da Vincijevim kodom", zasad najvećim ovogodišnjim hollywoodskim hitom, ne treba posebno obrazlagati. Filmaši su, istina, donekle ublažili ulogu koju Vatikan ima u istoimenoj knjizi Dana Browna (tamo vrh Crkve izravno financira ubojite operacije organizacije Opus Dei), no gnjev katoličkih svećenika time nije umanjen: "Da Vincijev kod" zbog priče o zavjeri kršćanstva prema Isusovoj ostavštini na vrhu je liste filmova koji po mišljenju Crkve nikad nisu smjeli biti snimljeni.
I nakon svega stiže "Omen 666"! Film započinje i završava upravo u Vatikanu. U uvodnim scenama Papa (igra ga češki glumac Bohumil Švarc) gleda sa svojim velikodostojnicima ilustrativne izvode koji nabrajaju svjetske katastrofe - od rušenja Dvojnih tornjeva do uragana Tsunami - i grozi se upozorenja da će 6. 6. 2006. svijetom zavladati Antikrist. Film dalje razvija radnju o rođenju i odrastanju Sotonina čeda, a kada se sve završi, vraćamo se u Vatikan gdje se Papi dogodi nešto vrlo, vrlo loše. Već možete očekivati da će uoči američke premijere, koja je - ne biste vjerovali! - upravo 6. 6. 2006. (hrvatska je dva dana kasnije), Crkva gnjevno reagirati.
Za one koji ne znaju, "Omen 666" nova je verzija okultnog horora "Predskazanje" koji je točno prije četiri desetljeća proslavio Richarda Donnera, kasnije redatelja prvog "Supermana" i svih izdanja serijala "Smrtonosno oružje". Film o američkom veleposlaniku u Londonu koji i ne sluti da je ljupki dječačić kojeg zove svojim sinom zapravo Antikrist imao je još tri legitimna nastavka i bezbroj televizijskih i videoinačica. Po uspjehu kod publike nimalo nije zaostajao za jednim drugim okultnim hororom, "Istjerivačem vraga" Williama Friedkina.
Glumačka podjela
Dugovječnost originala glavni je razlog zašto je kompanija Fox odlučila snimiti novu verziju. Donnerov film i danas se traži u videotekama i gleda na televiziji, pa publiku nije trebalo osobito pripremati na istu priču u novom ruhu. Štoviše, u Foxu su se odlučili na pomalo neobičan potez: dok nove verzije klasika obično obiluju novim likovima i dopisanim scenama, scenarij Davida Seltzera bez većih je promjena iskorišten za novi film. Dvije jedine izmjene su činjenica da se film odigrava danas (započinje 2001. rođenjem Antikrista, no glavnina radnje odigrava se 2006.) te ponešto drukčiji koncept glumačke podjele: u Donnerovu filmu uloge veleposlanika i njegove supruge glumili su Gregory Peck i Lee Remick, dvije hollywoodske zvijezde na zalazu karijere (što je imalo smisla, ponajprije zbog načina na koji likovi koje oni tumače završavaju), dok ih je "Omen 666" poprilično pomladio, jer ih igraju reprezentativna imena novog Hollywooda, Liev Schreiber (i u "Mandžurijskom kandidatu" glumio je političara za kojeg sudbina ima posebne planove) i Julia Stiles. Očito se pazilo da se žderačima kokica u multipleksima ne zamjere suviše starim glumcima. Film je snimljen u okvirima predviđenog budžeta, uglavnom na češkim lokacijama, koje su uspješno "odglumile" Italiju i Englesku (samo u jednoj sceni noćne potjere možete zamijetiti naziv gostionice na češkom).
Redatelj John Moore (i prethodni film "Feniksov let" bio mu je prepravak, nova verzija priče o zrakoplovnom udesu, koju je svojedobno potpisao Robert Aldrich) nije baš imao lak zadatak, jer je znao da će svi uspoređivati njegov rad s majstorskim scenama Richarda Donnera. Nesumnjivo, original je i dalje superioran film, ali i nova verzija nije bez aduta, pogotovo zahvaljujući prizoru u kojem David Thewlis ostaje bez glave u jednom jedinom kadru. Za snimanje scene u kojoj veleposlanikova supruga pada s ograde balkona korištena je kamera koja "upija" pokret, pa junakinjino poniranje u dubinu posjeduje neizrecivu lakoću, kao da ljudsko tijelo ne pada nego lebdi. Povoljne sudove o filmu ima i većina web portala koji se bave hororima, dok će, dakako, biti i onih koji i prvu verziju smatraju suvišnom.
Protest crkve
U nas se o filmu "Omen 666" pisalo prošle jeseni, kada se Crkva usprotivila da se ekipi dopusti snimanje na lokacijama pokraj Splita i Solina, a čak su i zapaljeni sagrađeni objekti u Manastirinama. Dio koji se trebao snimati u nas traje pet-šest minuta (u pitanju su scene koje se odigravaju u drevnom Megidu pokraj Jeruzalema, gradu u kojem Liev Schreiber dobiva od Michaela Gambona upute kako da ubije Antikrista) i poslije je realiziran na Siciliji. Pa dok reklamiranje demonskim brojkama "666" kod nekog može izazvati neugodu (američka reklamna kampanja kritizirana je zbog podilaženja najnižim ukusima), sam film pripada podžanru koji se uistinu ne može nazvati antikatoličkim. Trebalo je o tome voditi računa kada su hollywoodski filmaši otjerani iz Hrvatske.
Nenad Polimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....