Oni su najbolji učenici u svojoj generaciji

Naše obrazovanje stvara univerzalnog renesansnog čovjeka koji zna sve o svemu. Bojim se da uvođenjem državne mature ta univerzalnost otpada jer će se đaci  pripremati samo za predmete koje polažu na maturi - razmišlja Ela Varošanec, maturantica Klasične gimnazije.



Zbog njezine svestranosti Elu su profesori tajnim glasovanjem izabrali za učenicu generacije. U XVI. gimnaziji ta je laskava titula pripala Adeli Šolić, budućoj liječnici. Medicina je izbor i Antonele Ćirko i Mateje Kisić. Slične interese ima i Ana Nestić koja želi upisati farmaciju. Antonela je izabrana za učenicu generacije u VII., Mateja u X., a Ana u IV. gimnaziji. Melkior Ornik, najbolji maturant XV. gimnazije, ovih se dana vratio ovjenčan zlatom sa sveameričkog natjecanja u informatici. Dva je puta osvojio i srebro na srednjoeuropskoj Olimpijadi iz matematike. I on je sve razrede prošao s 5.0, a želi studirati matematiku. Martina Rauch nabolja je u II. gimnaziji. Svestrana je, voli crtati pjevati i plesati, a razmišlja o studiju arhitekture. Ela Varošanec htjela bi se baviti glumom, a jedina od njih   budućnost vidi i u politici.



Djevojke su upornije

Škole iz kojih dolaze smatraju kvalitetnima i misle da su ih one dobro pripremile za nastavak školovanja. No, drže kako naše obrazovanje učenicima daje previše teoretskog znanja, a premalo ih priprema za život. To što su oni tako uspješni manje drže zaslugom same škole. Rezultat koji su postigli tijekom školovanja, više je ipak, vjeruju, posljedica njihova osobnog zalaganja, premda u svakoj školi postoje predivni profesori koji učenike motiviraju na uspjeh.



U tome što su djevojke u školi uspješnije vide posljedice spolnih stereotipa.



- Moja Druga gimnazija nekada je bila muška, a danas je pohađaju većinom djevojke - kaže Martina.



Antonela smatra da su djevojke upornije od dječaka, pa postižu bolje rezultate.



- Djevojčice uglavnom odgajamo tako da moraju slušati i biti dobre dok su dječaci prepušteni sami sebi. U mojoj su osnovnoj školi samo dvojica dječaka bili odlikaši, a od djevojčica njih 15 - napominje Ana, dok Melkior ističe da su kod nas još na djelu stereotipi da dječaci vole automobile i da je za njih najbolje da budu automehaničari.



- Okolina dečke više odbacuje ako su dobri učenici. Nazivaju ih štreberima - rekla je Ela koja je odrasla u Dubravi, a u njezinoj je osnovnoj školi  bila sramota proći s 5.0.



Ostat će u Hrvatskoj

Kod nas se još uvijek misli da dečki trebaju biti automehaničari,

a u mojoj je školi bilo sramota proći s odličnim uspjehom, kaže Ela
Sintagmu “Hrvatska - zemlja znanja”, smatraju najobičnijom floskulom. U našoj zemlji, smatraju, još je za posao manje važno to što znaš od toga imaš li vezu. Ipak, nitko od njih ne razmišlja o odlasku iz Hrvatske. 



- Mi smo generacija odrasla na Domovinskom ratu i to je jako utjecalo na naš odnos prema domovini - ističe Ela.



Adela otkriva da ima mogućnost upisati studij u Njemačkoj, ali ponudu neće prihvatiti.



- Najvažnije je da znaš što hoćeš, a onda ćeš karijeru lako ostvariti, premda su vani bolje mogućnosti, barem za rad u znanosti - napomenula je Antonela.



Ana, Mateja i Ela smatraju da se država nedovoljno trudi zadržati mlade. Jedan od najboljih načina za to je stipendiranje, no njih je premalo, a i novčano su nedostatne. Od njih sedmero, samo Ela i Mateja primaju stipendiju. Ela dobiva stipendiju Grada Zagreba. Mateja je rođena u Derventi, a zbog iznimnih rezultata stipendira je Udruga Hrvata BiH “Prsten”. 



- Najbolje mi je kad Primorac kaže da ćemo u obrazovanju biti najjači u regiji. A kad pogledate tu regiju, onda vidite da nije teško biti najbolji. Bio sam na dosta svjetskih natjecanja iz matematike. Uvijek dominiraju istočne zemlje: Kina, čiji učenici uvijek pobjeđuju, zatim Rusija, Vijetnam, Moldavija, Rumunjska i Bugarska. Od bogatih zemalja tu je jedino Amerika - primijetio je Melkior.



Nakon što je kapitulirao pred pobunjenim učenicima i za godinu dana odgodio državnu maturu, Primorac je, slažu se svi, trebao učiniti korak više i ponuditi svoju ostavku. 



Nedavne prosvjede učenika, na kojima su letjela jaja i rajčice, smatraju vulgarnim, nasilničkim i nepotrebnim. Melkior djelomično odgovornim za prosvjede drži i prosvjetnu vlast koja je poslala poruku da se izlaskom na ulice sve postiže. O državnoj maturi i njezinoj opravdanosti mišljenja su im podijeljena. Većina ih ipak zastupa stav da je trebalo urediti sustav, a tek onda uvesti državnu maturu. Ista je situacija i s Bolonjskim procesom.



- Bolonja može funkcionirati u Skandinaviji gdje vlada red, a i standard je mnogo bolji nego u Hrvatskoj - smatraju.



Neodgovorni političari

Iako misle da će živjeti bolje od svojih roditelja, zabrinuti su za svoju budućnost i budućnost svoje djece. Svi još vjeruju u ljubav. Djevojke kažu da su im brak i obitelj važniji od karijere. Martinu ljuti što Vlada ima različite kriterije kada su u pitanju prosvjedi učenika i radnika.



- Kakva je to država u kojoj učenici izađu na ulice i nakon pet minuta ispune se sve njihove želje, a istodobno radnici Dalmatinke prosvjeduju jer mjesecima ne primaju plaću i nikome ništa - pita se Martina.



 U Hrvatskoj ima poštenih političara, no većina ih u politiku, smatraju, ulazi radi osobnog probitka i koristi. Nedostaje im odgovornosti za ono što govore i čine. 



Obitelji iz koje dolaze, učenici uglavnom opisuju kao tradicionalne. Iznimka je Melkior koji svoju obitelj opisuje kao  ljevičarsku i ateističku. Ela živi sa samohranom majkom i bratom. Martina i Ana aktivne su članice katoličke zajednice i pjevaju u crkvenom zboru. Na pitanje kakvi su Hrvati, odgovaraju: konzervativni i netolerantni.



- Odmalena nam usađuju predrasude, nismo tolerantni - kaže Ana.



Zagreb tolerantniji

To što će prema istraživanjima svi još neko dulje vrijeme živjeti s roditeljima, uopće im ne smeta.



- Ne bih imao ništa protiv toga da zauvijek živim s roditeljima - šali se Melkior.



I Antonela smatra da je to što živi s roditeljima koji joj mogu priuštiti kvalitetan život prednost. Odmalena je odgajana tako da pomaže drugima, zbog čega vjerojatno i želi upisati medicinu. Ana je iz velike obitelji. Ima blizanku i još dvoje braće. Naučila je biti samostalna i brinuti se za sebe. Iste vrijednosti iz obitelji nosi i Martina. Elu je mama naučila da je rad najvažniji.



- Lani sam cijelu godinu radila kao animatorica na dječjim rođendanima i tako zarađivala novac - pohvalila se Ela. 



To što žive u Zagrebu, smatraju velikom prednošću, a za ljude u manjim sredinama vjeruju da su manje tolerantni i prepuni predrasuda.



Ela je najneugodnije iskustvo doživjela kod prijateljice na selu.



- Kada sam rekla da smatram da su lezbijke OK i da ću vjerojatno glasovati za SDP, nju su roditelji istukli zato što se druži sa mnom i bila je danima u kazni - ispričala je Ela.



Hrvatsku opisuju kao zemlju u kojoj se ljudska prava slabo poštuju. Melkior ocjenjuje da najmanje prava imaju nacionalne i rodne manjine. I prava se žena, smatraju, ne poštuju dovoljno. 



- Kod nas još uvijek vlada duh partijarhata. Primjer je promjena u HNS-u. Ta je stranka jedna od rijetkih koja je imala predsjednicu, ali ju je zamijenio muškarac - rekla je Martina. 



Učenici generacije opisuju sebe kao vrlo društvene i svestrane osobe. Vole čitati, plesati, slušati glazbu.



- Sve osim narodnjaka - upozoravaju gotovo u glas.



Smatraju se velikim sanjarima, a većini je najomiljenija knjiga “Harry Potter”. Misle da mlade generacije prerano stupaju u spolne odnose, i to neki posve neodgovorno. Šokira ih to što se već djevojčice u osnovnoj školi izazovno odijevaju i šminkaju, a to smatraju posljedicom utjecaja medija. 



- Danas je užasno moderno biti cool, ekstreman i imati drugačije mišljenje - zaključila je Martina.



učenica generacije XVI. gimnazije



-želi studirati medicinu ili biologiju, a ljubav joj je i gluma

-pjeva u školskom zboru, pleše jazz dance

-ima međunarodnu diplomu iz engleskoga i njemačkog jezikaučenik generacije XV. gimnazije



-studirat će matematiku, ostvario je pravo na izravan upis

-dva puta osvojio srebro na srednjoeuropskoj olimpijadi iz matematike

-ljubav su mu avioni,

-roputovao četiri kontinentaučenica generacije Klasične gimnazije



-u budućnosti se vidi u javnom životu, možda i u politici, želi studirati glumu

-amaterski se bavi glumom, najveća joj je uloga Medeje u izvedbi školske družine

-u školi se bavila i debatom
učenica generacije II. gimnazije



-aktivna je članica crkvene zajednice: pjeva u crkvenom zboru i svira u crkvenom rock bendu

-lijepo crta, želi studirati arhitekturu

-voli kazalište, ples i čitanjeučenica generacije IV. gimnazije



-iz glazbene je obitelji, svira klavir i pjeva u crkvenom zboru

-i njezina sestra blizanka Elizabeta proglašena je najboljom učenicom u svojem razredu

-želja joj je upisati studij farmacije ili geofizikeučenica generacije VII. gimanzije



-rođena je u Hagenu u Njemačkoj gdje je živjela do 6. godine

-ove školske godine bila je druga na državnom natjecanju iz biologije

-voli pomagati drugima, želi biti liječnicaučenica generacije X. gimnazije



-rodom je iz Dervente u BiH

-često se natjecala u znanju matematike i zemljopisa, najbolji joj je rezultat drugo mjesto u Zagrebu iz matematike

-želi studirati medicinu

-natjecala se u “Najslabijoj karici”, no ispala je u 4. krugu, njezin je brat u Karici osvojio 16.800 kuna
Adela Šolić

 
Melkior Ornik

 
Ela Varošanec

 
Martina Rauch

 
Ana Nestić

 
Antonela Ćirko

 
Mateja Kisić

 


Toni Portolan, olimpijac na natjecanju iz kemije, okrunjen titulom učenika generacije, kada bi mogao birati, budućnost bi pronašao u znanstvenom istraživačkom radu u nekom od svjetskih centara izvrsnosti.



Odlikaš i odnedavno bivši učenik Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Splitu, iza kojega su uspjesi na brojnim natjecanjima, želi upisati farmaciju, steći iskustvo  na nekom od etabliranih učilišta u inozemstvu i postati znanstvenik. Slučajno je, na naprednoj grupi iz kemije prvi put prepoznao svoje sklonosti za to područje. Premda dolazi iz obitelji farmaceuta, o kemiji kao životnom pozivu prije nije razmišljao. Svoj uspjeh, osim kontinuiranom radu, pripisuje i poticajnoj atmosferi u 3. splitskoj gimnaziji.



- To je bilo druženje s mladim ljudima koji imaju slične interese, a takva okolina potiče napredak i uspjeh - ističe Toni koji tvrdi da se ne razlikuje od prosječnog maturanta.



Istina, ne podržava one mlade koji upadaju u zamke droge i devijantna ponašanja jer smatra da droga više nije “in”. Uzroke konzumiranja opijata kod mladih vidi u propustima u odgoju.  Kao i većinu njegovih vršnjaka, političari ga ne zanimaju, radije sluša glazbu. Ipak, priznaje da je na strani srednjoškolca u nastojanju da prosvjednim aktivnostima pokušaju ispraviti nedorečenosti državne mature.



- Nije riječ o tome da se bore protiv mature, nego protiv načina na koji se ona provodi - obrazložio je Toni.



No, nije znanje sve što ga nosi jer ga lako mogu ponijeti i koraci latinoameričkih plesova u slobodno vrijeme. Premda smatra da Split ne pruža dovoljno sadržaja mladima, Toni često koristi ponuđeno i zalazi na okupljališta svojih vršnjaka. (Marina Rajčić / EPEHA)

Toni Portolan: Želio bih  raditi u nekom od svjetskih centara izvrsnosti



-posebno mu leži kemija, a plasirao se i na Olimpijadu iz tog predmeta

- želi studirati farmaciju i baviti se znanošću

- druga su mu ljubav latinoamerički plesovi

učenik generacije III. gimnazije u Splitu

 






Maturant Karlo Radman iz Rijeke jedan je od najboljih učenika Prve sušačke hrvatske gimnazije. Sve je razrede završio odličnim uspjehom te je oslobođen mature. Svestrani osamnaestogodišnjak pohađao je prirodoslovno-matematički smjer, a namjerava upisati Elektrotehnički fakultet. Elektrotehnika mu je velika ljubav pa je u školi slovio za “kućnog majstora” koji postavlja razglas, popravlja printere u zbornici. Predsjednik je razreda i član Vijeća učenika.



- Prve tri godine namjeravam završiti u Rijeci, a nakon toga želio bih nastaviti možda na FER-u u Zagrebu, u Švicarskoj ili Njemačkoj... Nakon faksa volio bih se baviti praktičnim istraživanjima. Volio bih raditi u Hrvatskoj, govori Karlo. Već se pomalo i bavi istraživanjima, trenutačno visokofrekvencijskom elektrolizom vode. U gimnaziji je, kaže, učio kampanjski. Odličan uspjeh došao je, napominje, sam po sebi, a zbog toga nisu patili izlasci i slobodno vrijeme. Svira bubnjeve u bendu koji za sada još nema imena, a voli i igrati košarku i izlaziti na otvorena mjesta kao što je riječki Kont. Na pitanje kako bi opisao svoju generaciju prvo je odgovorio - kao izgubljenu.



- Oko 50 posto preokupirani su kladionicom i pivom, ali 50 posto ima neku viziju - ublažio je stav.



Slaže se da bi se u Hrvatskoj puno toga trebalo mijenjati, ponajprije pojačati proizvodnju kao preduvjet napretka.



- Želio bih sudjelovati u promjenama, ali ne kroz politiku. Nemam političkih ambicija, ističe nadareni maturant. (Luka Benčić/EPEHA)

Karlo Radman: Zanimaju me istraživanja, u školi su me zvali kućni majstor



-najveća mu je ljubav elektrotehnika, a u školi slovi za kućnog majstora

- upisat će Elektrotehnički fakultet, a nakon završetka studija planira se baviti istraživanjima

- svira bubnjeve u hard core bendu

 
učenik Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci







Ivana Kalogjera Brkić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. siječanj 2026 05:45