Palahniuk, lučonoša nihilističke generacije

Uspavanka

Preveo: Petar Vujačić

VBZ, Zagreb 2006.

240 str., tvrdi uvez

Cijena: 145 kn

CHUCK PALAHNIUK

Jesi li ikada čuo za čaroliju ljubavi?, pita trgovkinja nekretninama, od glave do pete obučena u ružičasto, novinara crne kronike Carla Sreatora.



"Ne znam zašto, ali mi na pamet padne Nash koji ševi mrtve žene", pomisli Streator.



Kakav veliki kamen mora da osjećaju u želucu hollywoodski producenti dok čitaju knjige Chucka Palahniuka. Chuck je "in" pisac. Zvijezda. Chuck je "njihov" pisac - pisac kojeg se u Hollywoodu zna, pisac po kojem se snimaju filmovi... Pa otkud onda ove bolesne knjige - mora da se mršteći pita neki hollywoodski glavonja koji, inače, za književnost ima plaćene čitače. Kakva je to prljava knjiška bujica? Kakve su to morbidnosti?... Tko je uopće taj lik s jednako nečitljivim, neanglosaksonskim, nehollywoodskim prezimenom?

Ubojstvo u obitelji



Chuck Palahniuk (1962., Washington) je odrastao u prikolici, u obitelji francusko-ruskog podrijetla, u kojoj su se u posljednje tri generacije dogodila tri ubojstva.



Očev djed ubio je baku jer je smatrao da je previše platila šivaću mašinu. Jednostavno zato. Nakon toga je Chuckov otac Fred svaki dan čekao da ga djed ubije. Otac je preživio. Stradala je baka. Ali je i oca stigla smrt koju je čekao čitavo djetinjstvo. Prije nekoliko godina ubijen je u brdima Idaha, zajedno sa ženom na čiji se oglas "usamljenih srdaca" javio. Kao poznat pisac Palahniuk je javno tražio smrtnu kaznu za ubojicu - "kako bi se izbrisala njegova inkarnacija".



Mladost je Palahniuk provodio radeći kao volonter u bolnici na odjelu smrtno bolesnih. Diplomirao je novinarstvo na Columbia University, ali se zaposlio kao kamionski mehaničar.



Kao mladi pisac imao je problema naći izdavača. Urednicima se sviđalo "to" što je pisao, ali mu je literarni prvijenac "Invisible Monster" zbog sarkastičnosti i crnog humora nekoliko puta odbijen. Umjesto da napiše nešto "normalnije", Palahniuk je napisao nešto još odbojnije - "Klub boraca". Knjiga je našla izdavača, ubrzo su je kupili literarni skautovi Hollywooda, a Chuck Palahniuk, i njegov literani alter-ego Tyler Durden, dobio je lice hollywoodske A-zvijezde Brada Pitta.



Od te ekranizacije Palahniuk je književnik sa statusom rock zvijezde... I autentično hollywoodsko "prezime", čitaj: "Paula-Nick" (u ruskom originalu vjerojatno, Palanjuk). Kritičari ga nazivaju "lučonošom nihilističke generacije"... a na njegova javna čitanja masovno dolaze klinci obučeni poput Brada Pitta iz "Kluba boraca". I onda isti ti klinci masovno padaju u nesvjest - kao što je to bilo na nedavnoj čitalačkoj turneji tokom koje je, navodno, 25 klinaca i klinki srušilo u nesvjest dok je Palahniuk čitao "Guts", priču o pedofiliji.



Ekranizaciji "Kluba boraca" Davida Finchera kritičari su predbacili da ju je snimio redatelj koji se nikada u životu nije potukao te najvjerojatnije uopće nema pojma što to znači dobiti šaku u grlo. No Palahniuk se sigurno ne tuče kao curica. U mladosti je obožavao tuče.

Pjesma koja ubija



Palahniuk ima svaki kredibilitet pisati o tučama i fizičkoj boli, baš kao i morbidnostima i smrti. U "Uspavanki" Carl Streator istražuje slučajeve dojenačkih smrti. Upoznaje Helen, ženu koja je starom afričkom uspavankom o životinjama koje odlaze na počinak, ubila vlastito dijete. Pjesmica se pjevala djeci svaki put kad bi nasrnule glad i suša. I svaki put kad bi pleme postalo prebrojno za svoju zemlju. Pjevalo se ratnicima ranjenima u boju, ljudima koje bi snašle bolesti, svakome tko je trebao umrijeti brzo. Da bi im skratili muke.



Postmoderna je ironična prema takvim temama - no Palahniuka to uopće ne zanima. "Dnevnik" je bio roman o "patnji iz koje izvire najbolja umjetnost". "Uspavanka" je roman o "moći riječi". Jedna pjesmica trenutačno ubija. Druge liječe. Donose vječni život. Mir u svijetu. Pretvaraju slamu u zlato. Bilošto... Streator riječima ubija susjede, urednike i prolaznike. Helen je naučila kontrolirati svoju moć pa ubija gangstere, latinskoameričke diktatore i bliskoistočne vjerske vođe... Nekrofil Nash ubija manekenke.



Palahniuk je prema temi mrtav ozbiljan. No opet, "Uspavanka" pokazuje kako originalno Palahniuk ulazi i u "najizlizanije teme" - miješajući ekologiju, dojenačke smrti, nekrofiliju... - i kako sve što je nasilje, smrt, bol i patnja, predstavlja dnevnu sobu njegova autorske ekspertize.

Dragan Jurak