Papa koji je volio Hrvate

Činjenica da je jedino putovanje Ivana Pavla II. izvan Italije 1994., zbog ozljede i dugotrajne rehabilitacije, bilo ono u Hrvatsku tek danas dobiva onu patinu vrijednosti kroz prisjećanje na sve što su u svoj odnos ugradili papa Ivan Pavao II. i Hrvati.



Dva sljedeća posjeta, u tako kratko vrijeme, potvrdila su da se radi uistinu o iznimnoj vezi, jer je Papa u samo nekoliko godina "obrglio" cijelu Hrvatsku i korakom suvremenog apostola ušao u svaki njezin kutak. Koliko se duh tih odnosa zadržao u Hrvatskoj najbolje su svjedočila zbivanja otprije godinu dana, kada su se od Cvjetnice do Uskrsa i koji dan poslije s tugom i golemim poštovanjem pratili posljednji Papini dani.



Ivan Pavao II.  je 1994. u Zagreb stigao kao glasnik mira i nade, što je najbolje posvjedočio glas domaćina kardinala Franje Kuharića koji je zadrhtao i zastao na rubu suza kada ga je pozdravljao u zagrebačkoj katedrali. Papa je u Zagreb stigao potvrditi sve ono što je od prvih dana hrvatske borbe učinio za njezinu samostalnost, ali i dati upute za blisku budućnost, koje su se najbolje očitovale kroz metaforu o rijekama, izrečenu na Hipodromu, koja je tada bila pretvrda za mnoge uši zaglušene ratnom halabukom.



U svoj drugi posjet Papa stiže kako bi Crkvi u Hrvatskoj i hrvatskom narodu pokazao da se povijesna nepravda može ispraviti i da je za sve zlo koje je morao istrpjeti na zemlji kardinal Stepinac zaslužio i nebesku slavu i čast oltara, a Split ga je s oduševljenjem dočekao na Žnjanu i u Solinu.



No, kada su se mnogi pitali zašto će Ivan Pavao II. treći put doći u Hrvatsku, budući da je u njegovu trećem pohodu u središtu pažnje bila obitelj, tek je nakon njegova odlaska iz emotivno prenabijenog Zadra bilo jasno da on Hrvatsku doživljava kao svoju obitelj i povjerava joj golemu pažnju, ljubav i poštovanje. Koliko je to poštovanje mjerljivo ljudskim mjerilima može se osjetiti i ovih dana, kada se misli provuku kroz sjećanja na te njegove dolaske, dočeke i odlaske, koje će teško itko Hrvatskoj moći zajamčiti u budućnosti s tako visoke, papinske razine. Ma koliko bila vjerna, poštena i marljiva, tj. upravo onakva kakvom ju je on želio vidjeti.

Pozdrav okupljenima šokačkim šeširom

ĐAKOVO - Svijet je obišla slika snimljena ispred đakovačke katedrale tijekom Papina posjeta sjedištu biskupije, kada je Sveti Otac, primivši iz ruku gradonačelnika Zorana Vinkovića narodnu nošnju, na glavu stavio šokački šešir kojim je potom pozdravio i okupljene vjernike.



Nošnju su neumorno puna dva mjeseca, i po 15 sati na dan, izrađivale tri vezilje iz Gorjana - Evica i Katica Bogdanović te Katica Draženović. Izradile su jedinstven par đakovačkih zlatara koje je Papi kao dar građana Đakova dao gradonačelnik.



- Tada nismo razmišljali ni o čemu drugom, nego samo o nošnjama za Papu i danonoćno smo radili na njima. Možda nam je još teže što nas je napustio jer ne možemo zaboraviti s kakvim je oduševljenjem šokačkim šeširom mahnuo okupljenom narodu ispred katedrale - rekla je Katica Bogdanović.

'Naši blizanci potezali su Papu za misno ruho'

ĐAKOVO - Euharistijsko slavlje koje je Ivan Pavao II. 7. lipnja 2003. predvodio u Osijeku i danas, nakon gotovo tri godine, za obit elj Radoslava Radoša iz đakovačkog prigradskog naselja Kuševac najljepši je trenutak u životu.



Te je lipanjske nedjelje obitelj Radoš pred Svetog Oca stupila s darovima koji znače plodnost zemlje i poljodjeljstva, a donose se na tzv. nedjelje zahvalnice. Glava obitelji Radoslav Svetom Ocu pristupio je s tkanicom na kojoj je crijep kao znak gradnje i obnove domova nakon ratnom razaranja u Hrvatskoj. Supruga Željka Papi je uručila objed pripravljen za Caritasovu pučku kuhinju i Dom za beskućnike u Osijeku, nećak Filip prvopričesničku svijeću, sin Dominik loptu, dok su blizanci Božidar i Mateja Papi predali plišanog medvjedića i dječju bočicu.



- Blizanci su imali godinu i pol i strahovali smo hoće li se nešto dogoditi na što nećemo moći utjecati. A to se i dogodilo jer se Božidar dohvatio Papinog misnog ruha i počeo ga navlačiti. No, Sveti Otac se samo nasmijao, uzeo djecu na koljena te ih blagoslovio. Potom je blagoslovio i nas i taj blagoslov osjećamo i danas - prisjećaju se Radoševi.

Evanđelistar darovan u Mariji Bistrici za ispraćaj

MARIJA BISTRICA - Cijeli svijet putem televizijskih ekrana mogao je za pogrebne mise pape Ivana Pavla II. vidjeti srebrom optočeni evanđelistar koji je Papa dobio na dar pri posjetu Mariji Bistrici, a kojim je na kraju i ispraćen. Evanđelistar je, kako kaže Zvonimir Kurečić, prebendar na Kaptolu, bio iznimno drag Ivanu Pavlu II. te ga je znao više puta upotrebljavati na euharistijama u Vatikanu.



- Prigodom beatifikacije Alojzija Stepinca kardinal Bozanić darovao mu je evanđelistar rađen prema plenariju od bjelokosti iz 11. stoljeća koji se čuva u riznici katedrale. Evanđelistar je Papin tajnik osobno odnio u Rim - rekao je Zvonimir Kurečić te dodao kako su bili jako sretni kada su evanđelistar vidjeli na oltaru prilikom mise zadušnice. Prvi put vidjeli su ga na jednoj euharistiji u Vatikanu prije nekoliko godina.

Prvi lift u oltaru za Papu

ZAGREB - Prvi lift unutar oltara na svijetu napravio je na zagrebačkom Hipodromu Božidar Grosek, inženjer strojarstva, za prvog posjeta  Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Oltar na Hipodromu bio je impozantno visok, ali kako je Ivan Pavao II. upravo bio operirao kuk, nije se mogao popeti na nivo od šest i pol metara. Organizatori su u roku od deset dana morali naći rješenje.



- Zahvaljujući Miji Gabriću, meni je povjeren zadatak konstrukcije lifta u oltaru. Ni prije ni kasnije nisam imao tako važan zadatak u životu. Za mene je to najveći uspjeh - rekao je Grosek koji je presretan što je imao čast biti blizu Svetom Ocu i dobiti od njega na dar krunice. Iako ima mnogo iskustva u struci, taj mu je lift najveći pothvat. Lift su tako izradili da su ga bili u stanju u slučaju nestanka struje, što se moglo desiti,  i spustiti. -  Nakon Papina odlaska lift je demontiran, a dijelove smo podijelili. Ja sam dobio tepih, neki vrata, rukohvate  - kaže Grose.



Tepih su montirali u zadnji čas jer su prvo željeli da sve bude što jednostavnije i skromnije. Svi su sudionici sponzorirali radove, a agregat je bio posuđen.



Još veću čast imao je njegov kolega  koji se s Papom vozio u liftu: -  Franjo Matić držao je Papu cijelo vrijeme za ruku jer se Papa morao osloniti na nekoga. Za to vrijeme ja sam bio upravljačkom dijelu lifta - rekao je Grosek.

Trsat: Molitva i izvan protokola

RIJEKA - Kada sada gledam na cijeli taj veličanstveni događaj, jedino što mogu je zahvaliti Bogu što sam, kao prvo bio živ u tom trenutku, a onda da budem upravo na Trsatu za vrijeme posjeta Ivana Pavla II - kaže fra Serafin Sobol, koji je kao glavni tajnik riječkog odbora bio alfa i omega organizacije papinog posjeta.



- Posebna mjesto u papinom riječkom boravku zauzima sveta misa koju je Ivan Pavao II. predvodio na blagdan Duhova na Delti pred oko 100 tisuća vjernika jer je papa prvi put misu na taj blagdan služio izvan Rima. Vrhunac posjeta ipak je bilo hodočašće "najdražeg hodočanika" Marijanskom svetištu na Trsatu.



- Pola sata prije nego što je Sveti otac stigao u svetište sa strane sam stavio klecalo iako prema protokolu nije trebalo biti tamo. Kada je Stanislav Dziwisz, papin osobni tajnik, osiguranju pokazao klecalo da ga približe, u svetištu je nastao tajac. Papa se uz pomoć pratnje podigao i kleknuo pred kipom Gospe Trsatske, nakon čega su svi okupljeni kleknuli i molili s njim. Ta je slika obišla svijet.

Katamaran Judita bio je nabijen emocijama

RIJEKA - Papin posjet posebno je ostao urezan u pamćenje i djelatnicima Jadrolinije koji su imali jedinstvenu čast da katamaranom Judita prevezu Ivana Pavla II. od Omišlja do Rijeke. To je bio prvi i jedini put da je papa u posjet nekom gradu došao morskim putem.



- Atmosfera je tog 5. lipnja među svima nama bila izrazito nabijena emocijama i tek smo sada, nakon što je prošlo nekoliko godina, postali svjesni koga smo vozili tog dana. Bio je to iznimno veliki događaj i ogromna čast za sve nas i još uvijek me prođu trnci kada se sjetim tog dana - istaknuo je tadašnji zapovjednik katamarana Judita, Ivan Jerolimić.



Pripreme osmeročlane posade i samog broda trajale su dvadesetak dana, a osim preuređenja unutrašnjosti i postavljanja papinske stolice, preinake su rađene i na samim pristaništima.



- Cijela tvrtka na čelu s Upravom dobila je nevjerojatnu čast, ali i obavezu da preveze jednog tako velikog čovjeka. Budući da smo se dobro pripremili, sve je prošlo u najboljem redu. Samo putovanje bilo je ugodno, bez obzira na stroge mjere sigurnosti i veliki broj ljudi u pratnji i prisutnih medija. Unatoč svoj toj gužvi moram priznati kako u tim trenucima nismo bili do kraja svjesni veličine i važnosti cijelog tog događaja. Često se, kao i moji kolege, prisjetim toga dana, a ta sjećanja u meni pobude veliku dozu ponosa i sreće jer sam sudjelovao u svemu tome - ističe Jerolimić.



Jadrolinijini djelatnici, na čelu s predsjednikom Uprave Slavkom Lončarom, iskoristili su jedinstvenu priliku i papi za sjećanje na to putovanje poklonili maketu bracere, tradicionalnog primorskog broda.



- Taj ćemo dan svi sigurno pamtiti do kraja života, pogotovo jer smo mi pomorci većinom vjernici koji se često u teškim trenucima na moru okrećemo Bogu - naglasio je Jerolimić.