Parfem: priča o ubojici

U travnju 2002., tek što je završio snimanje filma "Pad crnog sokola", Ridley Scott najavio je svoj novi projekt. Trebala je to biti ekranizacija knjige "Parfem" Patricka Süskinda, najvećeg bestselera novije njemačke književnosti, koji je - među ostalim - i pokojnog Kurta Cobaina nadahnuo za pjesmu "Scentless Apprentice". Scott je očito zagrizao u novi posao jer je otkrio novinarima da ima u vidu dva-tri glumca koji bi mogli tumačiti glavnu ulogu, ali je smatrao da njihova imena - bar dok ne donese definitivnu odluku - trebaju ostati tajna. Najzanimljivije je, međutim, bilo što je očito skinut veto s filmskih prava na knjigu, koji je stavio sam autor. Naime, Süskind, koji je unatoč popularnosti svog romana izbjegavao nastupe u medijima (nikad ne daje intervjue, a samo su ga u tri navrata uspjeli fotografirati), dugo je smatrao da njegova knjiga nije stvorena za film.

Španjolska 'glumi' Pariz i Provence



Čak je u scenariju koji je napisao za hvaljeni film "Rossini" dočarao lik pisca kojeg producenti neprestano gnjave da im dopusti ekranizirati njegov roman, ali on to uporno odbija. Gotovo dva desetljeća nakon što je knjiga objavljena (prvo izdanje pojavilo se 1985. godine), Süskind je očito promijenio mišljenje.



"Parfem" je naposljetku uistinu ekraniziran, ali film ipak nije režirao Scott, jer se u međuvremenu zapleo u povijesni spektakl "Kraljevstvo nebesko". Producent Bernd Eichinger, koji je najzaslužniji što je Süskind pristao na ekranizaciju (osobni mu je prijatelj i kad god bi ga vidio, uvijek bi ga pitao što je s filmskim pravima na knjigu), pronašao je novog redatelja u Tomu Tykweru, koji se proslavio hitom "Trči, Lola, trči". Neko se vrijeme govorkalo da će film biti snimljen u Hrvatskoj, no Eichinger se naposljetku odlučio za Španjolsku, koja je trebala "glumiti" ne samo Pariz u 18. stoljeću, nego i pokrajinu Provence. Iako se štedjelo kako se moglo (kostimi su šivani u Bukureštu), "Parfem - priča o ubojici" naposljetku je postao najskuplji europski film svih vremena: budžet mu je iznosio nešto više od 60 milijuna dolara.



Zašto je Süskind smatrao da njegova knjiga nije primjerena za film? Pa stoga što njegov glavni junak, Jean-Baptiste Grenouille, ima čudesan osjećaj mirisa. Zahvaljujući tom daru, on je u stanju locirati gdje se nalazi objekt njegove žudnje, zanosna Laura, unatoč tome što je djevojka udaljena od njega desetinama kilometara. Pisac je u knjizi u stanju dočarati takvu situaciju jer je sve prepušteno mašti čitatelja, no film je puno realističniji medij.

Gubljenje osjećaja realnosti



Bar je tako smatrao Süskind. No Tykwer i Eichinger (scenarij su napisali zajedno s Andrewom Birkinom, starijim bratom Jane Birkin, koji je s Eichingerom već radio na jednom "nefilmičnom" romanu, "Imenu ruže" Umberta Ecca) tako su furiozno počeli film, zbunjujući gledatelja pokretima kamere i određujući dramski ton sugestivnim glasom pripovjedača (taj je zadatak obavio poznati engleski glumac John Hurt), da gledatelj već nakon desetak minuta gubi bilo kakav osjećaj realnosti i spreman je povjerovati u sve ono što mu filmaši sugeriraju.



A priča "Parfema" zbilja nije svakodnevna. Spomenuti Jean-Baptiste Grenouille nezakoniti je sin piljarice s pariške pijace, koji je tek što je proplakao poslao svoju majku na vješala. Dok odrasta uz težak rad, postupno otkriva svoj veliki talent, ali ga može primijeniti tek kad postaje šegrt izrađivača parfema Baldinija. No majstor mu ne može otkriti ono što mladića najviše zanima - kako da sačuva miris ljupkih djevojaka. Stoga se Grenouille sam daje u potragu za rješenjem tog problema, pa i po cijenu toga da postane serijski ubojica.



"Parfem" uistinu izgleda kao najskuplji europski film svih vremena, a prema prvim rezultatima prikazivanja u njemačkim i austrijskim kinima čini se da to neće biti promašena investicija. U Europi će film posve sigurno biti veliki hit, no kako će proći u Americi, to je zasad teško pogoditi. Je li i američka publika spremna prihvatiti spektakl u kojem je središnji lik negativac? Ako je mogla prihvatiti Hannibala Lectera, možda je zaintrigira i Grenouille. Eichinger - koji se u karijeri nije klonio rizika (nitko nije vjerovao da će "Ime ruže" i "Hitler: konačni pad" biti tako uspješni filmovi) - bio bi takvim ishodom itekako zadovoljan.

Tom Tykwer odabrao je gotovo nepoznatog engleskog glumca Bena Whishawa za ulogu Grenouillea, jer je smatrao da bi poznato lice smetalo gledatelju u percepciji tog neobičnog lika. Whishaw - koji je dosad najzapaženiji nastup imao u filmu "Divlji i žestoki - nastanak Rolling Stonesa" (glumio je Keitha Richardsa) - pokazao se kao dobar odabir, a osobito je sugestivan u scenama sa svojim slavnim kolegom Dustinom Hoffmanom (glumi Baldinija). Ulogu Laure, djevojke čije je tijelo potrebno Grenouilleu da bi dovršio svoj čudesni miris, dobila je engleska glumica Rachel Hurd-Wood, koja je još kao 13-godišnjakinja privukla pažnju erotičnim debijem u "Petru Panu".

Dobar odabir glumaca

Nenad Polimac