Unutar brojnih paradoksa umjetnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, nasljedstvo Paula Cézannea zasigurno je jedan od najupadljivijih. Slikar koji je, prema vlastitim riječima, "želio impresionizam pretvoriti u nešto čvrsto i trajno poput umjetnosti iz muzeja" postao je općepriznati rodonačelnik fovizma, kubizma i praktički istoznačnica za sintezni pristup figuralici unutar 20. stoljeća, što je posebice prisutno u hrvatskom slikarstvu prve polovice 20. stoljeća.
"Nesumnjivo je da ono što nazivamo modernim pokretom u umjetnosti počinje prostodušnom odlukom jednog francuskog slikara da svijet vidi objektivno", tvrdi čuveni engleski povjesničar umjetnosti Herbert Read u uvodnom poglavlju "Porijekla moderne umjetnosti", svoje kratke povijesti modernog slikarstva; vrijedi spomenuti kako ta knjiga, koja je godinama i u Hrvatskoj bila propisani fakultetski udžbenik, ima podnaslov "Od Cézannea do Picassoa".
Prijateljstvo sa Zolom
Paul Cézanne najvjerojatnije vuče svoje podrijetlo iz talijanskog mjesta Cesena, no rođen je 19. siječnja 1839. u Aix-en-Provence u imućnoj obitelji. Njegov otac Louis-Auguste Cézanne (1798. - 1886.) bio je pokretač i suvlasnik uspješne banke, tako da je Paul stekao osnovno obrazovanje u internatu Saint Joseph, gdje ga je crtanju podučavao španjolski svećenik Joseph Gibert. Cézanne se 1852. upisao u Collčge Bourbon, gdje se sprijateljio s učenikom nižeg razreda Émilom Zolom, s kojim će ostati u vrlo dobrim odnosima sve do objavljivanja romana "L'Śuvre" 1888., čiji glavni lik, neuspješni slikar Claude Lantier, ima niz sličnosti sa Cézanneom. Želeći udovoljiti ocu, Paul dvije godine, od 1859. do 1861., studira pravo u Aixu, no 1961. na Zolin nagovor odlazi u Pariz.
Ubrzo ulazi u krug impresionista, a za svog učitelja i uzora odabire Camillea Pissaroa (1830. - 1903.), s kojim redovito odlazi na izlete u prirodu, gdje prakticiraju slikanje na otvorenom. Ne uspijeva se upisati u Ecole des Beaux-Arts te je 1861. prisiljen na povratak u Aix-en-Provence. Iduće godine ponovno pada na prijemnom ispitu i prelazi na Académie Suisse, gdje veću pozornost pridaju crtanju po prirodi, što je u skladu sa Cézanneovim nagnućem prema realizmu.
Izlaže na prvom Salonu odbačenih 1864., ali ni nakon opetovanih pokušaja ne uspijeva izlagati na oficijelnom Salonu. To će mu poći za rukom svega jednom, 1882. godine, kada je njegov prijatelj Guillemet izabran za člana prosudbenog suda u kojem je svojstvu smio izložiti jednu sliku svog učenika.
Guillemet proglašava Cézannea svojim učenikom koji za svoj jedini izložak ikada prikazan na pariškom Salonu odabire portret gospodina L. A. (u stvari, portret svoga oca). Iako stalno na putu između Provanse i Pariza, Cézanne uvelike ovisi o očevoj novčanoj potpori, tako da od obitelji krije svoju vezu s Marie-Hortense Fiquet, čak i nakon što mu je ona 1872. rodila sina Paula.
Povratak u Provansu
Cézanne je majku obavijestio o tom događaju i priznanju svog očinstva, ali ocu je to prešutio zbog neizvjesnosti bi li on i nadalje bio voljan financirati novostečenu obitelj. S obzirom na to da je sebe, isto kao i impresionisti, smatrao realistom, Cézanne izlaže na prvoj (1874.) i trećoj (1877.) impresionističkoj izložbi, a njegovoj postupnoj afirmaciji pripomažu kolekcionar Chocquet, kao i čuveni trgovac umjetninama i galerist Ambroise Vollard, koji će mu 1895. organizirati i prvu samostalnu izložbu.
Igra skrivača s ocem završila je u ožujku 1878., kada je Cézanne senior doznao za svog unuka, da bi nakon početnog nećkanja učetverostručio svoju novčanu podršku kako bi Paul mogao prehranjivati cjelokupnu obitelj. Ta odluka, a pogotovo nasljedstvo nakon očeve smrti, Paulu Cézanneu omogućila je nesmetano umjetničko usavršavanje bez ekonomskih problema, koji su trajno mučili većinu njegovih najtalentiranijih suvremenika. U tom je smislu važno napomenuti da je Cézanneov otac početkom 80-ih pridodao svojoj rezidenciji Jas de Bouffan atelier za svog sina slikara, što je ovome stvorilo uvjete za rad.
Završno i ključno razdoblje Cézanneove karijere vezano je uz rodnu Provansu, gdje će se trajno nastaniti nakon što se 1886. konačno oženio s Marie Hortense. Te iste godine, nakon očeve smrti, preselio se na njegovo imanje Jas de Bouffon. Novostečeno blagostanje potaknulo ga je na još dosljednije provođenje svojih samoiznađenih slikarskih pravila kojima je taj samouki slikar druge polovice 19. stoljeća postao jedan od najčešće citiranih uzora na likovnim akademijama 20. stoljeća. Herbert Read smatra dva termina ključnim za razumijevanje Cézanneove osobne poetike: realizaciju i modulaciju. Prvospomenuti termin "realizirati" može se povezati s još jednim čuvenim Cézanneovim citatom "stvoriti Poussina po prirodi" i naglašava stvaralački, konstruktivni princip koji će kubistima poslužiti kao neposredno nadahnuće.
Nizovi prikaza brežuljka
S druge strane, "moduliranje" intenziteta boje jest podjednako neposredno nadahnuće fovista, a dosljedna, gotovo religiozna, jednostavnost tih umjetničkih postupaka anticipirat će brojne pravce i protagoniste povijesnih avangardi 20. stoljeća. Iako zapamćen kao majstor mrtvih priroda i vrstan portretist, autor niza kupačica koje nije slikao po živim modelima, Cézanne je najdublji trag ostavio kao slikar krajolika, posebice u mnoštvu prikaza Mont Sainte Victoire, svojevrsnom slikarskom leit motivu njegovih zaključnih desetljeća.
U nizovima prikaza brežuljka iz okolice Aix-en-Provence, Cézanne je od mimetičkih ishodišta postupno izgradio osebujni postupak svođenja svih oblika iz stvarnosti na osnovna geometrijska tijela. Na taj je način stvorio samosvojnu realnost i logiku slike, što rezultira prevagom slikarske vizije nad pokušajem preciznog oponašanja prirode.
Cézanne je umro doslovno zbog svoje potpune posvećenosti traganju za poticajima u prirodi: nakon što je dva sata slikao usprkos žestokom pljusku, na putu kući je kolabirao i samo zahvaljujući pomoći vozača, koji je slučajno naišao, uspio se domoći doma. Drugi je dan želio nastaviti slikati, no bio je preslab. Par dana nakon toga, 22. listopada 1906., izdahnuo je i ne sluteći da će postati jedan od najcjenjenijih umjetnika na razmeđu 19. i 20. stoljeća.
Jedan od najcjenjenijih slikara i umjetnika općenito na razmeđi 19. i 20. stoljeća
Darko Glavan
"Nesumnjivo je da ono što nazivamo modernim pokretom u umjetnosti počinje prostodušnom odlukom jednog francuskog slikara da svijet vidi objektivno", tvrdi čuveni engleski povjesničar umjetnosti Herbert Read u uvodnom poglavlju "Porijekla moderne umjetnosti", svoje kratke povijesti modernog slikarstva; vrijedi spomenuti kako ta knjiga, koja je godinama i u Hrvatskoj bila propisani fakultetski udžbenik, ima podnaslov "Od Cézannea do Picassoa".
Prijateljstvo sa Zolom
Paul Cézanne najvjerojatnije vuče svoje podrijetlo iz talijanskog mjesta Cesena, no rođen je 19. siječnja 1839. u Aix-en-Provence u imućnoj obitelji. Njegov otac Louis-Auguste Cézanne (1798. - 1886.) bio je pokretač i suvlasnik uspješne banke, tako da je Paul stekao osnovno obrazovanje u internatu Saint Joseph, gdje ga je crtanju podučavao španjolski svećenik Joseph Gibert. Cézanne se 1852. upisao u Collčge Bourbon, gdje se sprijateljio s učenikom nižeg razreda Émilom Zolom, s kojim će ostati u vrlo dobrim odnosima sve do objavljivanja romana "L'Śuvre" 1888., čiji glavni lik, neuspješni slikar Claude Lantier, ima niz sličnosti sa Cézanneom. Želeći udovoljiti ocu, Paul dvije godine, od 1859. do 1861., studira pravo u Aixu, no 1961. na Zolin nagovor odlazi u Pariz.
| Cézanne je umro doslovno zbog svoje potpune posvećenosti traganju za slikarskim poticajima u prirodi: nakon što je dva sata slikao usprkos žestokom pljusku, na putu kući je kolabirao. Drugi je dan želio nastaviti slikati, no bio je preslab. Par dana nakon toga izdahnuo je jedan od najcjenjenijih slikara u povijesti |
Izlaže na prvom Salonu odbačenih 1864., ali ni nakon opetovanih pokušaja ne uspijeva izlagati na oficijelnom Salonu. To će mu poći za rukom svega jednom, 1882. godine, kada je njegov prijatelj Guillemet izabran za člana prosudbenog suda u kojem je svojstvu smio izložiti jednu sliku svog učenika.
Guillemet proglašava Cézannea svojim učenikom koji za svoj jedini izložak ikada prikazan na pariškom Salonu odabire portret gospodina L. A. (u stvari, portret svoga oca). Iako stalno na putu između Provanse i Pariza, Cézanne uvelike ovisi o očevoj novčanoj potpori, tako da od obitelji krije svoju vezu s Marie-Hortense Fiquet, čak i nakon što mu je ona 1872. rodila sina Paula.
Povratak u Provansu
Cézanne je majku obavijestio o tom događaju i priznanju svog očinstva, ali ocu je to prešutio zbog neizvjesnosti bi li on i nadalje bio voljan financirati novostečenu obitelj. S obzirom na to da je sebe, isto kao i impresionisti, smatrao realistom, Cézanne izlaže na prvoj (1874.) i trećoj (1877.) impresionističkoj izložbi, a njegovoj postupnoj afirmaciji pripomažu kolekcionar Chocquet, kao i čuveni trgovac umjetninama i galerist Ambroise Vollard, koji će mu 1895. organizirati i prvu samostalnu izložbu.
Igra skrivača s ocem završila je u ožujku 1878., kada je Cézanne senior doznao za svog unuka, da bi nakon početnog nećkanja učetverostručio svoju novčanu podršku kako bi Paul mogao prehranjivati cjelokupnu obitelj. Ta odluka, a pogotovo nasljedstvo nakon očeve smrti, Paulu Cézanneu omogućila je nesmetano umjetničko usavršavanje bez ekonomskih problema, koji su trajno mučili većinu njegovih najtalentiranijih suvremenika. U tom je smislu važno napomenuti da je Cézanneov otac početkom 80-ih pridodao svojoj rezidenciji Jas de Bouffan atelier za svog sina slikara, što je ovome stvorilo uvjete za rad.
|
Ključno razdoblje Cézanneove karijere vezano je uz Provansu, gdje će se nastaniti nakon što se 1886. oženio s Marie Hortense. Te godine, nakon očeve smrti, preselio se na njegovo imanje. Novostečeno blagostanje potaknulo ga je na još dosljednije provođenje samoiznađenih pravila kojima je taj samouki slikar postao jedan od najčešće citiranih uzora
|
Završno i ključno razdoblje Cézanneove karijere vezano je uz rodnu Provansu, gdje će se trajno nastaniti nakon što se 1886. konačno oženio s Marie Hortense. Te iste godine, nakon očeve smrti, preselio se na njegovo imanje Jas de Bouffon. Novostečeno blagostanje potaknulo ga je na još dosljednije provođenje svojih samoiznađenih slikarskih pravila kojima je taj samouki slikar druge polovice 19. stoljeća postao jedan od najčešće citiranih uzora na likovnim akademijama 20. stoljeća. Herbert Read smatra dva termina ključnim za razumijevanje Cézanneove osobne poetike: realizaciju i modulaciju. Prvospomenuti termin "realizirati" može se povezati s još jednim čuvenim Cézanneovim citatom "stvoriti Poussina po prirodi" i naglašava stvaralački, konstruktivni princip koji će kubistima poslužiti kao neposredno nadahnuće.
Nizovi prikaza brežuljka
S druge strane, "moduliranje" intenziteta boje jest podjednako neposredno nadahnuće fovista, a dosljedna, gotovo religiozna, jednostavnost tih umjetničkih postupaka anticipirat će brojne pravce i protagoniste povijesnih avangardi 20. stoljeća. Iako zapamćen kao majstor mrtvih priroda i vrstan portretist, autor niza kupačica koje nije slikao po živim modelima, Cézanne je najdublji trag ostavio kao slikar krajolika, posebice u mnoštvu prikaza Mont Sainte Victoire, svojevrsnom slikarskom leit motivu njegovih zaključnih desetljeća.
U nizovima prikaza brežuljka iz okolice Aix-en-Provence, Cézanne je od mimetičkih ishodišta postupno izgradio osebujni postupak svođenja svih oblika iz stvarnosti na osnovna geometrijska tijela. Na taj je način stvorio samosvojnu realnost i logiku slike, što rezultira prevagom slikarske vizije nad pokušajem preciznog oponašanja prirode.
Cézanne je umro doslovno zbog svoje potpune posvećenosti traganju za poticajima u prirodi: nakon što je dva sata slikao usprkos žestokom pljusku, na putu kući je kolabirao i samo zahvaljujući pomoći vozača, koji je slučajno naišao, uspio se domoći doma. Drugi je dan želio nastaviti slikati, no bio je preslab. Par dana nakon toga, 22. listopada 1906., izdahnuo je i ne sluteći da će postati jedan od najcjenjenijih umjetnika na razmeđu 19. i 20. stoljeća.
Jedan od najcjenjenijih slikara i umjetnika općenito na razmeđi 19. i 20. stoljeća
|
Paul Cezanne
|
|
Darko Glavan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....