Počeci estetske kirurgije: Operacije nosa bile su prvi estetski zahvati

Da srpski teroristi nisu izvršili atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu u proljeće 1914. godine i tako izazvali Prvi svjetski rat, lako je moguće da nikad ne bismo imali Pamelu Anderson. Većina tehnika moderne estetske kirurgije - od abrazije lica do zatezanja čela - stvoreno je u tom ratu i neposredno poslije, kad su se kirurzi našli pred zadatkom da ranjenike unakažene novim oružjem pretvore u bića nalik ljudskima.

Treći nastavak feljtona prema knjizi 'Beauty Junkies'  autorice Alex Kuczynski opisuje kako je počela estetska kirurgija još u 16. stoljeću, kada je bolonjski kirurg prvi počeo s operacijama rekonstrukcije nosa. Opisuje se i zamah estetske kirurgije u vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata

3. NASTAVAK

Ozljede lica bile su česte: vojnicima su granate otkidali čeljusti i raznosili lice, a piloti aviona koji su tada prvi put upotrijebljeni zadobivali su užasne opekline lica. U ranijim ratovima takve bi ozljede vodile u smrt. No medicina je uznapredovala do te mjere da su i pacijenti unakaženi do neprepoznatljivosti preživljavali.  No estetski zahvati počeli su se raditi davno prije Prvog rata, ne zato što je netko htio izgledati bolje od ostalih nego upravo zato da bude isti kao ostali.



Tako su pripadnici drevne indijske kaste lončara stoljećima prije Krista od mesa stražnjice i obraza izrađivali nove nosove za preljubnice i ostale zločince kojima su za kaznu odrezali nos. Jedan je ajurvedski liječnik u svojoj knjizi opisao više od 300 zahvata koje je izvodio.

Srastanje ruke i nosa



U 16. stoljeću Gaspare Tagliacozzi, profesor kirurgije na Sveučilištu u Bologni, dovinuo se načinu rekonstrukcije nosa kod svojih pacijenata kao što su vitez od Malte koji je izgubio nos u dvoboju i  izvjesni don Orsini kojeg su u Mađarskoj u bici protiv Turaka ranili arkebuzom. Tagliacozzi je zarezao pacijentu ruku, u ranu nagurao tkaninu da nadražuje tkivo i potiče formaciju ožiljaka. Nakon dva tjedna, tijekom kojih bi tkivo nabujalo, kirurg bi prinio pacijentovu ruku mjestu gdje bi trebao biti nos i učvrstio pomoću longete. Pacijent bi nekoliko tjedana promatrao kako mu se tkivo s ruke spaja s tkivom na mjestu nosa. Potom bi kirurg rezom odvojio ruku od nosa i, još nekoliko tjedana, obavio pet  zahvata potrebnih da bezobličnu masu mesa pretvori u nešto nalik nosu.



Metodu je Tagliacozzi, kojeg se smatra ocem plastične kirurgije, potanko opisao u knjizi "De Curtorum Chirurgia per Insitionem" iz 1597. godine. Tagliacozzijevi nosovi nisu bili savršeni ni izgledom ni funkcijom; kako su bili slabo prokrvljeni, smrzavali su se na hladnoći, a kad bi pacijent žestoko kihnuo, nos mu je znao jednostavno odletjeti s lica.



Nekoliko stoljeća iza Tagliacozzija nije bilo osobita napretka, a onda su u 19. stoljeću kirurzi uveli niz  zahvata kojima su mogli promijeniti nečiji izgled. Dr. John Mettauer prvi je 1827. korigirao rascjep nepca instrumentima koje je sam dizajnirao. Dr. Robert Talbott Ely je 1881. izveo prvu otoplastiku na 12-godišnjaku - pritisnuo mu je klempave uši uz glavu. Dr. John Orlando Roe je 1891. izravnao grbave nosove petero pacijenata. A onda je u studenom 1893. dr. Vincenz Czerny u Heidelbergu prvi put u povijesti povećao ženske grudi. Pacijentica je bila 41-godišnja pjevačica kojoj su odstranili izraslinu iz dojke pa joj je jedna dojka bila manja. No na leđima je imala lipom, poveću nakupinu masnog tkiva, pa je kirurg isisao masnoću iz lipoma i njome napunio dojku. Masno tkivo rabilo se u povećanju grudi sve do devedesetih godina 20. stoljeća.

Korigirati komplekse



Nakon Prvog svjetskog rata nove tehnologije kojima su se rekonstruirala lica ranjenih vojnika počele su se primjenjivati u svrhu uljepšanja: imućne dame išle su na abraziju lica fenolom, čime su se u ratu tretirale opekline od baruta, a Židovi i Talijani u Americi krenuli su operirati nosove da skriju etničku pripadnost. Jedna od prvih glumica koje su se podvrgle estetskom zahvatu je Fanny Brice koja je korigirala nos još 1923., a već sljedeće godine jedan je newyorški tabloid organizirao natječaj u kojem će "najneugledniju djevojku plastičnom kirurgijom pretvoriti u najveću ljepoticu".



Uzletu kirurških zahvata u kozmetičke svrhe pridonijela je i tad vrlo popularna teorija psihijatra Alfreda Adlera o kompleksu manje vrijednosti kao izvoru svih neuroza. Ako se netko osjeća manje vrijednim zato što ima klempave uši ili prevelik nos, treba mu to korigirati i dati mu priliku da se osjeća ravnim ostalima, zaključili su kirurzi i moralne dvojbe oko plastične kirurgije su iščezle. Profesija je potpuni legitimitet stekla u Drugom svjetskom ratu koji je donio novi val unakaženih veterana i dao priliku kirurzima da usavrše svoje vještine. 



A u ozračju poslijeratne euforije, Amerikanci su postali svjesni važnosti privlačne vanjštine i broj estetskih zahvata od onda neprekidno raste. Godine 1949. operiralo se 15 tisuća Amerikanaca, a 2005. 12 milijuna, među kojima je i izvjesna gđa X., bogata 50-godišnjakinja iz Hollywooda koja se opsesivno bavi svojim izgledom. Imala je liposukciju, smanjivala je trbuh, povećavala grudi, zatezala lice, kapke, čelo i trbuh, a onda je otišla korak dalje: odlučila je pomladiti i svoje najintimnije dijelove koji su se, kako je to delikatno rekla, "ovjesili". Dr. Gary Alter preoblikovao joj je vanjski dio vagine i gđa X je sad zadovoljna: - Kad sam već potrošila toliko da izgledam kao Dolly Parton -  rekla je - zašto bih tamo dolje izgledala kao Willie Nelson?

Priredila Marta Štoos

Starenje je prirodna životna pojava, ali ne za Amerikance koji u potrazi za vječnom ljepotom sve češće pribjegavaju kirurgiji. Samo od 2003. do 2004. broj estetskih zahvata povećao se za 44 posto. Liposukciji, povećanju grudi, korekciji nosa i zatezanju lica pridružio se cijeli niz novih tretmana, kao što su umetci u stražnjicu i botox. 2004. u SAD obavljeno je 12 milijuna estetskih zahvata:  kućanice u Los Angelesu podmlađuju najintimnije dijelove, Newyorčanke idu na lifting stopala, a djevojke dobivaju od roditelja za maturu na dar - povećanje grudi. Estetska je kirurgija kao droga, a Amerikanci su ovisnici, tvrdi novinarka Alex Kuczynski u knjizi "Beauty Junkies"

Uništavanje parafinom

Ubrizgavanje parafina u lice da se izglade bore bilo je popularno 30-ih godina dok nije uočeno da se parafin zna otopiti i sliti niz lice u nakupinama. Žrtava je bila i ljepotica Consuelo Vanderbilt se 1895. udala za osiromašenog vojvodu od Marlborougha kako bi se Vanderbiltovi oplemenili kraljevskom plavom krvi. Za ukazanu čast Vanderbiltovi su investirali oko 15 milijuna dolara da plemeniti rođaci mogu živjeti u raskoši. Consuelo se razvela od vojvode i 1935., kad je već zagazila u 50-te, podvrgla se injektiranju parafinom. Lice joj se doslovce rastopilo i ostala je unakažena do smrti